Možemo pretpostaviti da je količina padalina prošle godine stvorila toliko idealne uvjete za ovu bolest da se ona izrazito agresivno širila. Tretmani fungicidima su bili otežani zbog vremenskih uvjeta pa se postavlja pitanje koliko su temeljito proizvođači uopće i obavili zaštitu.
Didymella bryoniae (crna trulež stabljike) vrste su gljivice koje napadaju krastavac, tikvicu, dinju i lubenicu. Napadaju lišće, plodove, stabljiku - vriježe. Na listovima se pojave krupne pjege koje se brzo suše, ponekad ispucaju. Oštećenja na vriježama izgledaju poput rak rane žutosmeđe boje, jače izražene pri zemlji. Na mjestu oštećenja ponekad se pojavi ljepljivi gumozni, crveno smeđi iscjedak.
Plodove napada u svim fazama, a zaraza obično ide od vrha ploda koji se smežura, pocrni i propadne. Ako je napad jak, dolazi do pojave mjestimičnog venuća biljaka, nakon čega slijedi naglo propadanje nasada. Gljivica najčešće preživi na zaraženom biljnom materijalu, u tlu ili na sjemenu. Razvoju bolesti pogoduju umjerene temperature (20-25˚C), učestale kiše i visoka vlaga.
Agronomi se iz godine u godinu bore sa bolestima i štetnicima koj napadaju krastavac kornišon, salatni krastavac, lubenicu, dinje i tikvice. Od onih štetnika i patogena koji su više agresivni i koji se jave skoro svake vegetacije u usjevu ovih kultura, možemo izdvojiti: plamenjača krastavca (Pseudoperonospora cubensis), koprivina grinja (Tetranychus urticae) te bakterijska pjegavost (Pseudomonas).
Oprez, grinje su prisutne na krastavcima, ali i drugim poljoprivrednim kulturama!
Od ostalih bolesti koje susrećemo u uzgoju ovih kultura, a naročito kornišona možemo izdvojiti: Uzročnici polijeganja povrća (Pythium i Phytophthora vrste), Koncentrična (crna) pjegavost (Alternaria spp.), Pepelnice tikvenjača (Erysiphe spp. i Sphaerotheca spp.), Trulež (Botrytis spp.), Bijela trulež (Sclerotinia spp.), Nematode (Meloidogyne spp. i Globodera spp.), Lisne uši (Aphidae), Lisni mineri (Liriomyza spp.), Kalifornijski i duhanov trips (Thysanoptera), Bijele mušice (Trialeurodeus sp., Bemisia sp., Aleyrodes spp.) te naposljetku i Didimela (Didymella bryoniae).
Prepoznatljivi simptomi Didimele su nekrotične pjege sive do sivosmeđe boje okruglastog do nepravilnog oblika na listovima i eliptičnog oblika na vriježama i lisnim drškama. Na listovima se pjege najčešće formiraju na ivici, a manji broj na sredini lista. U okviru nekrotičnih pjega uočava se prisustvo brojnih crnih točkastih tvorevina - piknida. Kada pjege nastanu na glavnoj vriježi neposredno iznad korijena, tada dolazi do potpunog uvenuća biljke.
Zaraženi biljni ostaci su važan izvor zaraze jer u njima gljivica prezimljava u obliku piknida. U uvjetima povećane vlažnosti zemljišta, iz piknida se oslobađaju piknospore koje klijaju u miceliju koja vrši infekciju. Micelija prodire u biljku kroz oštećenja ili direktno kroz epidermis. Iz micelije se poslije nekog vremena formiraju piknidi sa piknosporama koje dalje šire zarazu.
Inače se za kemijsku mjeru borbe protiv ovog patogena preporučuju fungicidi na bazi "azoksistrobin" aktivne tvari, no to u ovom navratu nekad nije ostvarivalo uopće rezultate. Pokušavali smo i s drugim aktivnim tvarima, čak i s fungicidima poput "Moltovin", koji su kombinacija dvije aktivne tvari koje su dozvoljene u berbi s kratkom karencom, a to su "bakar" iz "bakar sulfata" i "cimoksanil". To su aktivne tvari zastupljene u dva poznata fungicida, a to su "Cuproxat" i "Equation". Parcele su za nekoliko dana bile kao da ih je spalio nekakav stroj za spaljivanje. Plodonošenje je bilo znatno umanjeno, a novom cvjetanju nije bilo ni traga. Ovakvo agresivno ponašanje Didimele na skoro svim parcelama je bila nova pojava za nas savjetodavce na terenu. Neke parcele smo, nažalost, i izgubili.
Ove godine, proizvođači koji uzgajaju kornišon na istoj parceli i koji nisu poštivali plodored, opet imaju problem s istom. Neki od proizvođača, smatrajući da će tako uštedjeti, koristili su isti materijal za špalir mrežu, traku za navodnjavanje i ostalo, od prošle godine. Takva odluka pokazala se jako pogrešnom i već sada biljke u njihovim usjevima imaju znakove bolesti Didimela.
Gledano sa znanstvene strane, s obzirom na sve okolnosti, možemo pretpostaviti da je količina padalina prošle godine stvorila toliko idealne uvjete za ovu bolest da se ona izrazito agresivno širila. Tretmani fungicidima su bili otežani zbog vremenskih uvjeta pa se postavlja pitanje koliko su temeljito proizvođači uopće i obavili zaštitu. Moguće je, također, a što treba naknadno ispitivati u fitopatološkim laboratorijima, da je ova bolest prošla kroz proces stvaranja novog njenog varijeteta. Taj novi varijetet se naziva "forma specialis". Tada se bolest specijalizira za jednu sortu, hibrid, areal, tip zemljišta u kojem se uzgaja kultura i slično. To bi nam dodatno pojasnilo zašto su fungicidi na bazi aktivnih tvari koju su inače bili efikasni, bili bez rezultata nakon tretmana.
U nadolazećoj 2019. već se uspješnije borimo s ovom bolešću jer smo preporučili proizvođačima tikvenjača da obavezno koriste nov repromaterijal, da obavezno poštuju plodored i koriste sve druge preventivne mjere koje ćemo dodatno pojasniti. Ukoliko vremenski uvjeti opet doznače dužu etapu padalina i u ovoj sezoni, neizvjesno je kakav ćemo ishod na kraju sezone dobiti, gledano u profitabilnom smislu.
Uzročnici Didimela vrsta se vrlo teško suzbijaju, a u tlu dugo preživljavaju, te je zbog toga potrebno provoditi plodored, koristiti kvalitetno sjeme, a u proizvodnji presadnica poduzeti sve sanitarne mjere dezinfekcije opreme i prostora. Preventivna zaštita se uklapa u program zaštite od plamenjače. U punoj vegetaciji preporučuje se preparat Ortiva ili Quadris, maksimalno dva puta tijekom vegetacije, odnosno preparati na bazi aktivne tvari "azoksitrobin".
Plodored je obavezan, a time i kupovina i nabavka novog repormaterijala, a nikako koristiti repromaterijal od prošlih sezona. Parcele se ne smiju podizati u niskim podnožjima koja su podložna plavljenjima. Ne preporučuju se ni kotline kao ni aluvijalna tla. Zemljište mora biti izrazito porozno i najbolja je kombinacija ilovače i pijeska. Glinovita tla se nikako ne preporučuju. Najbolje bi bilo obaviti dobru dezinfekciju sjemena ili sadnog materijala.
Kod pripreme zemljišta treba obaviti duboko oranje i napraviti visoke humke. Ne preporučuje se pretjerano navodnjavanje i obavezno je kontrolirati vlagu jednostavnim testom stiska dijela zemljišta iz humka u šaci. Jednostavno rečeno, treba poduzeti sve da se smanji vlaga u zemljištu gdje se tikvenjače uzgajaju.
Prije svega potrebno je da struka obavi svoje i da se ispitaju pojave od prošle godine u fitopatološkim laboratorijima.
Tagovi
Autor
