Dinja - pravilnom rezidbom do krupnih plodova

Dinja je jednogodišnja povrtna kultura koja pripada porodici Cucurbitaceae - tikve. Uzgaja se zbog sočnih plodova koji se mogu koristiti svježi ili prerađeni u marmelade i druge proizvode. Biljka dinje ima dobro razvijen korijen, stablo je povijuša dužine do 3m sa mnogo bočnih grana. List je najsličniji listu krastavca. Cvijet dinje može biti ženski, muški i hermafroditni. Plod dinje je najčešće okruglog oblika i može težiti od 0,5 do 10kg. Sjeme zadržava klijavost 5 godina, a u povoljnim uvjetima niče za 5 do 10 dana.

Dinja se može proizvoditi iz presadnica ili direktnom sjetvom sjemena. Proizvođači koji koriste skupa hibridna sjemena i proizvodnju u zaštićenom prostoru uzgajaju presadnice dinje kako bi proizvodnja bila što isplativija. Proizvodnja presadnica traje oko mjesec dana. Dinja se može uzgajati u staklenicima, plastenicima, niskim tunelima i na otvorenom. Uzgoj dinje u staklenicima i plastenicima je postao trend. Ovakav način omogućava proizvođačima da u ranim rokovima plasiraju plodove dinje po većoj cijeni.

Po pitanju uzgoja slična krastavcu

Među proizvođačima je popularan i uzgoj dinje u niskim tunelima. Niski tuneli osiguravaju povoljne uvjete za raniju sadnju i dozrijevanje plodova. Proizvodnja u zatvorenom prostoru se obavlja na zemljištu koje je prekriveno folijom koja onemogućuje rast korova, čuva vlagu i štiti plodove dinje od direktnog kontakta sa zemljištem koje može biti izvor mnogih uzročnika bolesti koji dovode do propadanja plodova.

Koristi se folija širine 120cm što će osigurati širinu uzgojne trake od 80cm nakon postavljanja. Postavljanje se obavlja namjenskim strojevima ili ručno na dobro pripremljenom zemljištu kako bi folija ostvarila kontakt sa tlom bez zračnih džepova. Kod uzgoja u zatvorenom prostoru potrebno je osigurati dodatno oprašivanje, jer na tučak treba dospijeti oko 400 polenovih zrna kako bi oprašivanje bilo uspješno i kako bi se formirao dobar plod.

Dinja se sije na otvorenom krajem travnja i tijekom svibnja kada prođe opasnost od niskih temperatura i mraza.

Za uspješan uzgoj dinje na otvorenom biraju se parcele koje su osunčane, zaštićene od hladnih vjetrova, neutralne ph reakcije. Dinja je vrlo slična krastavcu i uzgioj je je sličan uzgoju krastavca, ali dinja ima veće zahtjeve prema toplini. Zbog toga se dinja sije na otvorenom krajem travnja i tijekom svibnja kada prođe opasnost od niskih temperatura i mraza. Trenutak sjetve prilagoditi vremenskim uvjetima. Sjeme prije sjetve može se pripremiti potapanjem u otopinu kalij permanganata ili raznih čajeva kako bi se dezinficiralo. Sjeme se može potopiti u čistu toplu vodu tijekom noći i to će ubrzati nicanje.

Dinja se sadi na međuredni razmak od 1 do 2m, dok je rastojanje u redu 0,5m. Razmak zavisi od karakteristika sorte ili hibrida.

Za uspješno navodnjavanje potrebno je osigurati kontinuirano navodnjavanje od nicanja do pojave mreže na kori. Posebnu pažnju posvetiti stanju u procesu klijanja i nicanja ili sadnje presadnica, a najveću potrebu za vodom dinja ima tijekom cvjetanja i formiranja plodova. Dinju obilno zaliti, ali intervali zalijevanja trebaju biti što duži kako bi biljka dinje razvila snažan korjenov sustav. Kada plodovi dinje počnu dozrijevati smanjuje se intenzitet navodnjavanja. Na ovaj način se dobivaju plodovi bolje kvalitete, veći sadržaj suhe tvari i šećera, i takvi plodovi se mogu duže skladištiti.

Rezidba dinje

Dinja se može uzgajati poput krastavca na mreži, špaliru, ili na površini tla. Kako bi biljka dinje imala dobar rast i urod potrebno je izvršiti rezidbu dinje. Glavna stabljika se prikraćuje, odnosno odreže joj se vrh iznad petog ili šestog lista. Ovo prikraćivanje će inicirati formiranje bočnih grana kojih na jednoj biljci treba biti 5 do 6. Kada bočne grane narastu i one se prikraćuju iznad 5 ili 6 lista. Bez prikraćivanja biljka formira mnogo sitnih plodova.

Berba dinje

Sočni plodovi dinje se beru kada plod počne mijenjati boju. U tom trenutku se oko drške ploda pojavljuju sitne pukotine - brazdice. Njihova pojava je znak da je plod dinje spreman za berbu. Berba se obavlja nakon dizanja rose. Prilikom berbe na plodu se ostavi oko 2cm drške ploda. Ukoliko se drška potpuno ukloni plod brzo propada. Po mogućnosti čuvanja ploda, sorte i hibride dinje možemo podijeliti u dvije grupe:

1. grupa koja se čuva u hladnjaku 20 dana i
2. grupa koja se u hladnjaku čuva desetak dana.

Bolesti i štetnici dinje

Najznačajnije bolesti dinje su: plamenjača, pepelnica, antraknoza, truleži. Njega dinje je slična njezi tikvi i krastavca. Nakon svake kiše, čim se listovi prosuše, biljke dinje je potrebno tretirati pripravcima na bazi bakra, mlijeka i sode, češnjaka, ljuski crvenog luka i mnogi drugi pripravci se mogu koristiti. Kada se koriste pripravci na bazi bakra treba znati da su to preventivni pripravci koji se mogu primjenjivati do faze početka cvjetanja. Bakar izaziva sterilnost cvjetova i zato ga ne treba koristiti u fazi cvjetanja.

Od štetnika najznačajniji su: puževi, sovice, lisne uši, rovci, žičnjak - larve, grinje. Pripravak od češnjaka je efikasan i za mnoge navedene štetnike.

Prednost u zaštiti dati preventivnim metodama. Dinju ne saditi na isto mjesto najmanje 4 godine. U taj plodored ubrojiti i druge pripadnike porodice poput krastavca, tikvica, lubenice.

Foto: Bigstockphoto/Moonborne