U Dalmaciji i Primorju poljoprivredna proizvodnja nije popularno zanimanje jer tu je turizam uz kojeg se stanovništvo naučilo na bržu i lakšu zaradu. No, mi kao društvo trebali bi biti svjesni dugoročnih posljedica ovakvih trendova.
Ivo Kronja glasnogovornik je i voditelj tiskovnog ureda u Šibenskoj biskupiji. Uz to, piše za Katolički radio i Glas koncila, te vodi vlastitu vjersku emisiju od 1996. godine.
No, upoznavši suprugu Jelenu put ga je odveo u poljoprivredu.
Čim su se upoznali, krenuli su proizvoditi povrće za vlastite potrebe. Ako bi se višak pojavio, prodavali bi ga poznanicima. U postupak registracije SOPG-a Jelena Kronja ušli su igrom slučaja jer drugačije nisu mogli dobiti vodovodni priključak za svoju poljoprivrednu česticu.
Danas u šibenskoj Dubravi na 2.800 kvadrata proizvode sve vrste "verdure“ za svoje prijatelje i stalne kupce. Prepoznati su među potrošačima koji redovito naručuju svježe, ekološki tretirano povrće.
"Znate što, sezona u nas traje 12 miseci, a ne ki na kontinentu. Sezona jesen/zima kreće sjetvom mahuna u srpnju i blitve oko Velike Gospe, te sjetvom kupusnjača, rotkvi i repa krajem kolovoza", kažu. Zimska salata, rotkve i kupusnjače se ovdje sade u rujnu. Kupusnjače mogu potrajati do 01. ožujka, a blitva u mediteranskoj klimi živne još i u proljeće pa potraje ponegdje i do svibnja. Na ovom OPG-u špinat siju u dva navrata krajem kolovoza i početkom listopada.
U studenom obitelj Kronja starta s bobom i slatkom crvenom kapulom. Slijedi još jedna sjetva boba pred Božić, i u veljači kad i luk srebrenac. "Bob nam se pokazao jako traženim, a na ovoj plodnoj zemlji dobro uspijeva. Kod nas u Dalmaciji se konstantno nešto sadi. U drugom misecu ide prolitna blitva i prolitni špinat, rotkvice, cikla, mrkva, selen, petrusimen i onda počinjemo sa sjetvom presadnica paprike i pomidore, a to bude puna kuća sadnica“, smiju se Jelena i Ivo.
Uz ovoliku proizvodnju na jednoj manjoj površini trošak navodnjavanja i zalijevanja nije mali, a i tlo treba prihranjivati.
Iako još nisu pod ekološkim nadzorom, u svojoj se proizvodnji drže svih ekoloških načela što su njihovi kupci i prepoznali. Sjeme i sadni materijal proizvode sami, a ono što nemaju nabave iz Lokvine. Tlo obogaćuju gnojivima iz Proeca. Ipak, pronaći adekvatnu ekološku zaštitu im ponekad predstavlja problem.
"Ove godine imamo problema sa žičnjacima koji su nam bužali presadnice pomidora, ali biljke su se ipak ukorijenile, oporavile i rodile. Prije dvi godine u vrime velike suše su nam vrane na polju bužale pomidore jer im je falilo vode. A ove godine imamo skakavce“, otkrivaju dodajući da je zanimljivo da im skakavci jedu samo jednu sortu pomidora koja je mekšeg ploda.
I tako u krug, poznata je ova svakodnevna borba sa štetnicima i klimom svakom poljoprivredniku pod vedrim nebom. Uz to, Kronje i njihova djeca prilikom obrade tla moraju paziti i na vlastito zdravlje jer se u krumpirima skriva mnoštvo crnih udovica, a ni kamenjar sa zmijama nije daleko.
Pomoćna knjižničarka i teolog ušli su u poljoprivredu još 2008. godine, no znanje su gradili iskustvom. Učili su preko Interneta. Roditelji su imali vinograd, masline, i eventualno bi posadili bob, kapulu, krumpir. "Mi, čim smo se upoznali, već smo prve godine počeli obrađivati zemlju u Donjem polju. Sadili smo povrće između maslina u mladom masliniku. Jelena je kriva što smo krenuli u poljoprivredu, a ja sam mozak operacije pa proučavam internetske forume i onda zajedno isprobavamo i primjenjujemo naučeno“, ne gubi Ivo smisao za humor.
Jelena i Ivo svoje plodove prodaju najviše putem Facebooka i opskrbljuju svoje redovite kupce. Imaju određeni krug ljudi koji prate nutritivno vrijedne namirnice i na njihovu sugestiju sade novo. Tako su krenuli s daikonom i butternut tikvom. No, kako potražnja raste u sezoni, tako raste i vrijeme potrebno za berbu. "Rastemo polako i sada smo u fazi da bi trebali odrediti dane u tjednu za berbu jer dok je sezona mi s jednog posla jurimo na drugi“, pričaju nam.
Dodaje Ivo da nekih 20-ak obitelji mogu redovito opskrbljivati svježim povrćem, ali im je žao što nema više proizvođača u okolici Dubrave.
Oboje imaju stalne poslove i malu djecu pa trenutno nemaju velikih planova za širenje, no ideje su tu. "Idemo dalje, radimo kokošinjac prvo za nesilice i patke trkačice. Imamo puno otpada od povrća. Jaja ćemo proizvoditi prvenstveno za sebe, a višak za prodaju“, kažu.
Zasadit će oni i 15-ak stabala žižula uskoro. "Kad si negdi zaposlen, to je ipak neka sigurnost. Ja se divim ljudima koji žive samo od poljoprivrede. Hoće li nasad roditi, hoće li ga krupa oštetiti, sve je to rizik", kaže Ivo dodajući da su jednostavno smo dosegli limit za sadašnje uvjete. A djeca, tko zna hoće li voljeti poljoprivredu.
"Mladi se ljudi danas teško odlučuju za poljoprivredu pogotovo ovdi u Dalmaciji, ovdi je sve bazirano na turizam i brzu zaradu. Za u polju zaraditi 1.000 kn moraš dušu ostaviti na zemlji, a u turizmu samo čekaš i novci kapaju", zna Ivo što priča jer obitelj ima i apartman za iznajmljivanje. "Turizam u osnovi iskvari čovjeka, laka zarada bez puno rada nije dobra za društvo, a zemlja stoji neiskorištena", upozorava..
Htio bi da se više obitelji odluči za rad na zemlji pa savjetuje ako netko ima komadić zemlje neka ga svakako preore i posadi barem 500 m2 vrta za sebe za svoje potrebe. "Danas je u proizvodnji hrane teško kome vjerovati, a pogotovo ako ne poznajete proizvođača. Nama naši kupci dođu, vide gdje i kako uzgajamo ono što i sami jedemo i stalno nam se vraćaju", napominje.
Iz hobi proizvodnje za vlastite potrebe, i bez ikakvih potpora i poticaja, obitelj Kronja prešla je daleki put do malih poljoprivrednih proizvođača. Kad proizvode, oni to rade prvenstveno zbog sebe i svojih prijatelja, a njihova djeca će uz zajednički rad svladati mnoge vještine i možda jednom nastaviti gdje roditelji stanu. Možda život ipak ne bi trebao biti kompliciraniji od ovog?
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Damir Senj
prije 4 dana
Vidi se po slici što najviše mirše, janjetina na prvom mjestu a traktor i ovako nema što da radi pa nek čeka u redu na prasetinu 😂. A ja samo prošao Više [+]
