Jeste li već probali Ogulinsko kiselo zelje, jedno od naših prvih proizvoda zaštićenih na europskoj razini?

Jeste li već probali ogulinac? Ako niste, svakako si stavite u zadatak probati ovu autohtonu sortu kupusa/zelja koje je među prvima dobilo oznaku proizvoda zaštićenih na europskoj razini. Točnije, među prve hrvatske proizvode koji su zaštićeni na europskoj razini upisan je "Ogulinski kiseli kupus/Ogulinsko kiselo zelje". Vrhunski domaći proizvod nosi zaštićenu oznaku izvornosti, a zasluge idu Poljoprivrednoj zadruzi Ogulin koja je zbog uzgoja tog zelja pod stalnim monitoringom. 

Ogulinski kiseli kupus dobio zaštitu podrijetla!

"Ove nam godina dolazi i nadzor iz Bruxellesa", kaže nam upravitelj Poljoprivredne zadruge Ogulin Marinko Sabljak čija zadruga sadi zelje na 7 ha, od čega na dva hektara upravo sortu ogulinac. Naime, godišnje se na ogulinskom području zasadi 40-60 hektara te autohtone sorte i proizvede oko 3.000 do 4.000 tona kiselog zelja. Ovogodišnji urod već je ukiseljen, prinosi su bili dobri kao i kvaliteta unatoč činjenici da su se cijele godine borili s alternarijom koja je napala zelje. Bolesti su se riješili eko pripravkom tvrtke Pro-eco. 

Ishodili i korištenje jamstvenog žiga

"Bakterija na bakteriju. Tamane jedni druge", slikovito nam opisuje M. Sabljak čija je zadruga, uz oznaku izvornosti, ishodila i korištenje jamstvenog žiga. Tako je Ogulinsko kiselo zelje ujedno i prvi poljoprivredni proizvod u RH kojem je Zavod za intelektualno vlasništvo odobrio korištenje jamstvenog žiga kojim se jamči kvaliteta i autohtonost proizvoda.

S radom smo započeli 2007. i zvali se braniteljska zadruga. No, kad smo počeli ozbiljnije raditi i kad bismo rekli da smo braniteljska zadruga, gledali bi nas kao svjetsko čudo. Da čuđenje bude manje, postali smo PZ Ogulin, prisjeća se naš sugovornik početaka ideje čija su okosnica bila sedmorica branitelja. Tako je i ostalo danas.

"Znali smo da nam kapaciteti nisu veliki te smo zaštitili natpis da ga možemo koristiti i za ostale sorte pod uvjetom da budu na istom području gdje i ogulinac. Plan nam je svakako dodatno razviti kooperaciju i krenuti s većom proizvodnjom. Sadimo, dakle, uz ogulinac i hibride koji su dohodovniji i većih prinosa", otkriva nam upravitelj zadruge koja je zapravo počela kao braniteljska zadruga. 

"S radom smo započeli 2007. i zvali se braniteljska zadruga. No, kad smo počeli ozbiljnije raditi i kad bismo rekli da smo braniteljska zadruga, gledali bi nas kao svjetsko čudo. Da čuđenje bude manje, postali smo PZ Ogulin", prisjeća se naš sugovornik početaka ideje čija su okosnica bila sedmorica branitelja. Tako je i ostalo danas. 

Lička janjetina je 20. hrvatski proizvod zaštićen na EU razini

Planovi ove vrijedne zadruge ne smanjuju se s godinama pa tako završavaju projektnu dokumentaciju za natječaj na podmjeru 4.2. Programa ruralnog razvoja. Želja im je, naime, izgraditi pogon, modernu pakirnicu i hladnjaču te dakako širiti proizvodnju ovog vrhunskog proizvoda (plan je imati proizvodnju od 2.500 tona kiselog zelja) čija se prodaja, posebice na kućnom pragu, povećala s dobivanjem oznake izvornosti. 

Posebne ogulinske ljetne rose

"Posebno je to vidljivo kad se siđe s autoputa. Imate desetak kuća koje prodaju ne samo kupus, nego i naš krumpir, a koji kupuju ljudi iz Dubrovnika, Rijeke, Zagreba... Po vreću, dvije, tri", kaže nam ponosni proizvođač. A što je to što razlikuje Ogulinsko zelje od primjerice Varaždinskog zelja i Čepinskog kupusa?

"Razliku ne čine ljudi. I u Varaždinu, Čakovcu, Čepinu ljudi su jednako vrijedni. Geografski položaj, sastav tla i raspored padalina. Mi apsolutno ne navodnjavamo i prinosi jesu manji, ali naš kupus ima više suhih tvari. Tlo je bogato mikroelementima i daje poseban "šmek". Ovdje su vam posebne ljetne rose. Vani bude +35 Celzijusa, a u 5,6 sati ujutro se smočite. I te rose utječu na kakvoću kao i nadmorska visina", otkriva nam ponosni proizvođač zelja koje ima tanak list, oble glavice, gorkast je i hrskav i za sarmu - neizbježan!