Rajčica se ne proizvodi kao nekad što su to radile naše bake, tehnologija proizvodnje je u mnogom promijenjena, modernizirana, čime se postiže veći prinos po jedinici površine
Rajčica, Lycopersicum esculentum, je jedna od najčešće uzgajanih kultura od povrtlarskog bilja kod nas. Uzgaja se na otvorenom polju i u zaštićenom prostoru. Riječ je o zahtjevnoj kulturi koju nije lako proizvesti, ako želimo imati dobar prinos. Klimatske promjene i pojava novih štetnika dodatno otežava proizvodnju i vrsnim znalcima, a naročito početnicima.
Potrebno je puno truda i znanja da bi proizveli dobre i zdrave plodove zadovoljavajućeg prinosa. Ovo povrće se ne proizvodi kao što su to nekada radile naše bake, tehnologija je u mnogom promijenjena, modernizirana, čime se postiže veći prinos po jedinici površine. Upravo je to suština i osnovni cilj ozbiljnog proizvođača koji želi imati - i kvalitetu i kvantitetu.
Ranije, kada plastenička proizvodnja nije bila toliko zastupljena, u toplijim krajevima proizvodile su se determinantne sorte, a masovnom plasteničkom proizvodnjom stekli su se uvjeti za proizvodnju indeterminantnih i hibrida rajčice.
Determinantne sorte i hibridi su one vrste rajčice čija je stabljika ograničenog rasta. Dakle, one se koriste za proizvodnju na otvorenom, a stabljika dostiže visinu oko 1,2 m i za njih su dovoljni kolčevi, odnosno štapovi visine od oko 1,5 metar.
S druge strane, plastenička proizvodnja se osniva na upotrebi indeterminantnih sorti i hibrida čija je stabljika neograničenog rasta i oslonjena na špagu. Ona se veže za samu presadnicu pri dnu i konstrukciju plastenika tako da visina biljke ovisi i od visine plastenika, odnosno staklenika. Visina i iskoristljivost stabljike može biti i do 10 m i više.
Kada se donji dijelovi rodnih grana oberu, stabljika se spušta na niže, a s eksploatacijom se kreće na višim cvjetnim granama, na taj je način prinos po samoj biljci veći, a postiže se mnogo veći prinos po jedinici površine.
Na fotografijama priloženim u galeriji možete vidjeti neke greške u proizvodnji. Radi se o maloj proizvodnji za vlastite potrebe, ali i o zapuštenoj. Vrtlari su nabavili odlične presadnice u čašicama, ali hibrida s neograničenim rastom. Neznajući za tu razliku, upotrijebili su niske i tanke kolce koji su od težine roda i same biljke pucali i lomili se. Znači, trebali su uzeti više ili improvizirati konstrukciju sličnu u plastenicima i oslonac praviti špagom.
Zatim, nisu vodili brigu o mikroklimi i prozračnosti same biljke, kao ni o zakidanju zaperaka tako da je ona postala grm s dosta lisne mase, a malo ploda. U ovom slučaju se mogla voditi proizvodnja na dvije rodne grane i s nižim stablom te se nije smjelo dozvoliti da biljka samo buja i uzima hranu na uštrb roda.
Konkretno, znatno manje je bilo plodova dobre kvalitete, te ih dosta je na samom početku sazrijevanja istrunulo, jer nije bila dobra prozračnost, upravo zbog obilja nepotrebne lisne mase.
Mreža za zasjenjivanje sačuvat će povrće i cvijeće od ožegotina
U praksi, pri proizvodnji rajčice na otvorenom, se znatno dobro pokazala upotreba mreže za sjenu koja je štitila biljku od ožegotina sunca, te visoke temperature pri kojoj se cvjetovi suše i
otpadaju, a donekle i od bolesti i štetnika.
Neznanje košta, a uzgajivači gube i vrijeme i novac. Iz tog razloga prije bilo kakve proizvodnje treba se dobro informirati.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica