Kako napraviti domaći hren?

Hren je višegodišnja povrćarska kultura koja se od davnina upotrebljava na našim prostorima, uzgaja se prvenstveno zbog svog korijena ljutkastog ukusa. Mnogi ga obožavaju jer je bogat vitaminima i mineralima - kalijem, kalcijemm, magnezijem i fosforom, kao i aromatičnim biljnim uljima i vitaminom C. Kao takav cijenjen je u narodnoj medicini s obzirom da je prirodni antibiotik, olakšava disanje, širi krvne žile, jača imunitet, poboljšava krvnu sliku.

I njegovo lišće je jestivo samo kada je mlado i za razliku od korijena, manje je ljuto, bogato klorofilom i vitaminima. Hren se može saditi u proljeće ili u jesen, a ukoliko je u pitanju proljetna sadnja iz korijenovih reznica u zemlju dospijeva za berbu početkom jeseni.

Broj reznica po jednom hektaru ovisi od plodnosti i vlažnosti zemljišta i najčešće se kreće između 30 i 40 tisuća.

Proizvodnja hrena

Hren se sadi iz dijela korijena debljine prsta i uglavnom je dužine od 20 do 30 cm, na međuredni razmak 50 do 70 cm, dok je 30 centimetara razmak između biljaka u redu. Najčešće se sadi u brazde na dubini do 10 cm, a prakticira se i kosa sadnja tako što se kruna ili veći dio korijena postavi pod kutom od 45 stupnjeva prema površini zemlje, zatrpa se slojem zemlje kako bi se pokrila kruna i dobro se zalije.

Za dobar rast i razvoj ne zahtijeva previše vode - korijen tada postaje vodenast i često trune, ali će se bolje razvijati kada je vlažnije zemljište s obzirom da u uvjetima suše kada korijen postaje drvenast i nedovoljno razvijen gubi svoju kvalitetu. Ukoliko su optimalni vremenski uvjeti, može niknuti za 20-25 dana, a nakon toga potrebno ga je štititi od korova, bolesti i štetnika.

Vadi se kada lišće postane žuto, jer je tada biljka ušla u fazu mirovanja, a nakon vađenja treba ga što prije uskladištiti.

Jelica Ognjenović-Budimirović iz sela Glušci kod Bogatića u susjednoj Srbiji ima iskustva u proizvodnji hrena, ranijih godina na većim površinama, a ove na nešto manjim. Obično su ga vadili od početka do polovice studenog, a ove jeseni s obzirom da još uvijek nema snijega i niskih temperatura, vade ga i koriste po potrebi. To rade ponekad štihačom, ali najčešće plugom jer je korijen pola metra duboko u zemlji.

Kako se pravi domaći hren?

Čisti ga nožem ili ljuštilicom kad je korijen prav i tako ima puno manje otpada. Dodaje da ga svakodnevno koristi u prehrani, najčešće ga melje i pakira u teglice, a višak proda kao korijen. Navodi da je postupak vrlo jednostavan, dovoljno je korijen narezati, staviti u blender s malo vode i tako samljeti.

"U ovu smjesu netko dodaje ocat, a ja najčešće koristim esenciju, soli i malo šećera ukoliko je hren baš ljut. Naravno sve po ukusu. Oni koji ga vole znaju da se ljuti okus hrena, jedinstven i jak, savršeno slaže uz pečenja prije svega" kaže Ognjenović-Budimirović i napominje da ovako pripremljen pakira isključivo u staklene tegle jer, kako kaže, tako dugo ostaje intenzivna jačina i boja i ukoliko se ne pojede odmah, može na hladnom mjestu stajati nekoliko mjeseci.

Kako tvrdi Jelica to je pravi domaći proizvod, neusporedivo bolji i ukusniji od industrijskog koji se može naći u svakoj trgovini.

"Ukoliko u narednom periodu temperature budu u minusu izvadit ćemo hren i čuvati utrapljen, pokriven mješavinom zemlje, pijeska i stiropora. Tako će imati dovoljno vlage, a neće smrznuti", kaže na kraju naša sugovornica.