Kako osuvremeniti proizvodnju povrća i žitarica?

Ove godine imali su 20 hektara krumpira i pet hektara luka. Smanjili su, kažu, tu povrtlarsku proizvodnju skoro za 50%, jer im je prošle godine imali velikih problema sa prodajom. Tvrde da je Europa imala viška povrća koje se naveliko uvozilo, pa im je puno propalo, "cijene su bile užasno male, radili smo s gubitkom".

Dodaje da ni ove godine nije puno bolje stanje, ali zbog slabijeg uroda. Dio površina pod povrćem bio im je poplavljen u svibnju, a nakon toga suša i temperature do blizu 40 stupnjeva nepovoljno su utjecali na sve usjeve. "Na površinama koje smo navodnjavali bio je donekle solidan urod krumpira i luka, a na oko 20% površina koje nismo navodnjavali, krumpir je ostao jako sitan, nije za prodaju, jer ga trgovci ne uzimaju."

Šmitovi ove godine prodaju krumpir i luk preko dva poznata trgovačka lanca i to, kako kaže Mato, za sada ide solidno, jer nema puno robe, pa se nada da neće biti problem prodati po otkupnim cijenama višim i 40-50% od prošlogodišnjih.

Proizvode sjeme ratarskih kultura

Osim povrća koje bi, da imaju uvjete, proizvodili i na većim površinama, Mato i njegovi sinovi siju sve važnije ratarske kulture. "Već desetak godina uzgajamo sjemenske usjeve: sjemenski kukuruz, soju, pšenicu, pivarski ječam i suncokret. Ove godine pod sjemenskim usjevima imali smo 100 hektara. Radimo za poznate sjemenaske kuće Pioneer, BC-institut, za RWA i novogradiški Poljoprivredno-prehrambeni kombinat. Sjemenska proizvodnja je zahtijevnija od merkantilne, traži veća ulaganja, više posla, više stručnosti i znanja, ali na njoj se može i malo više zaraditi, to nas donekle izvuče", kaže Mato.

Budući da je riječ o ozbiljnim ratarima, Šmitovi su stekli povjerenje kuća s kojima surađuju, što govori i primjer da su lani za PPK sijali sjemenski ječam na 30 hektara, a ove godine su zasijali čak 56 hektara. Inače, s tom renomiranom novogradiškom tvrtkom ugovaraju proizvodnju ratarskih kultura na oko 100 hektara.

Neizvjesnost oko zemlje

Ova obitelj mogla bi proizvoditi još više i kvalitetnije, ali ako riješe nekoliko krupnih problema koji ih muče. Prvi preduvjet im je zemlja. Trenutačno obrađuju 350 hektara, i ako ostanu na tim površinama bit će dobro.

"Nešto više od 50% tih površina državne zemlje smo kupili, ona je naše vlasništvo, a ostalo imamo u zakup u trajanju od 5 godina koji uskoro izlazi pa će ta zemlja ići na novi natječaj. U velikoj smo neizvjesnosti, jer čujemo da u tim novim natječajima ovakvi manji ratarski OPG-ovi slabo prolaze, jer navodno prednost imaju veliki sustavi tako da nam tih 150 ha jako visi. Bilo bi dobro kada bismo mogli proširiti površine, ali bi bili zadovoljni da ostanemo i na ovih 350 hektara", kaže Mato.

Projekt za skladište i pakirnicu

Mato već pet godina vodi borbu za izgradnju skladišta i pakirnice za krumpir i luk što bi im omogućilo veću i bolju proizvodnju i čuvanje tih povrtlarskih kultura. Sad pakiraju u otvorenoj hali, u njoj dio robe i skladište i čim dođu niske temperature imaju problema zbog mogućeg izmrzavanja luka i krumpira.

"Tri godine me je mučio projekt za IPARD, kad smo to napravili i predali, godinu i pol dana su ti papiri u koje smo uložili oko 300 kuna stajali kod njih. Tek krajem prošle godine tražili su dopunu projekta, nešto oko zaštite okoliša, pa drugu dopunu. Nakon višegodišnjih odugovlačenja na kraju smo odustali smo od IPARD-a, pričekali mjere Programa ruralnog razvoja gdje bi povrat novca bio 70%, u IPARD-u je bio 50%". Napravili su potrebne izmjene i sada čekaju raspisivanje natječaja, pa će kandidirati taj projekt za skladište i pakirnicu.

Nema dovoljno vode za navodnjavanje

U obitelji Šmit davno su shvatili da bez navodnjavanja poljoprivrednih površina nema sigurne i stabilne proizvodnje. Prvi sustav za navodnjavanje nabavili su prije 10-ak godina i do sada su vrlo zadovoljni njegovim učincima, natapanje usjeva u kritičnim sušnim razdobljima, osobito na površinama na kojima sade luk i krumpir, dalo je dobre rezultate. Kada bi mogli, navodnjavali bi, kažu, sve površine, ali nažalost, na tom području nema dovoljno vode.

"Prema ispitivanjima zagrebačkog instituta IGH-a koja su obavili na svim našim tablama, na ovom području između željezničke pruge i autoceste na dubini do 200 metara nema značajnijih količina vode. Južno od autoceste prema šumi Radinje, gdje obrađujemo oko 150 hektara, na dubini od 85 do 100 pronađene su značajnije količine vode i to bi se moglo navodnjavati. Ali to su teška zemljišta i nisu prikladna za povrlarsku, nego više za ratarsku proizvodnju".

Poplave, nedostatak mehanizacije, velika ulaganja

Kao dugogodišnji iskusni proizvođač koji dobro poznaje probleme u poljoprivredi ističe još neke. Zbog neočišćene kanalske mreže posljednjih godina pretrpjeli su veće štete od poplava. Nedostaje im i suvremena mehanizacija koju zbog stanja u poljoprivredi ne mogu nabavljati vlastitim novcem ili skupim kreditima, pa se sin Luka, magistar poljoprivrede, u travnju kandidirao na natječaj za podmjeru 4.1. Programa ruralnog razvoj, upravo za nabavu strojeva.

"Još nismo dobili nikakve odgovore je li prošao ili nije. Samo na taj se može obnavljati mehanizacija uz povrat novca od 70-90%, a ovako da sami financiramo kupnju to je nemoguće", kaže Mato. Spominje i neravnopravan položaj hrvatskih i farmera drugih europskih država tvrdeći da su kod nas ulazni troškovi u proizvodnju mnogo veći nego njihovi, skupi krediti s visokim kamatama neprihvatljivi, a tu su i neriješeni problemi s poljoprivrednim zemljištem i slično. Kaže da zbog visokih ulaganja u proizvodnju i niskih otkupnih cijena sve veći broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava propada, ili su na samom rubu provalije.

Stradalnicima darovali tridesetak tona krumpira

Mato kaže da su u proizvodnji pšenice i ječma ove godine ostvarili pozitivan rezultat, u kukuruzu i soji zbog niskih prinosa i cijena bit će gubitak. Uz sve probleme u poljoprivredi nadaju se da će ove godine koliko-toliko pozitivno poslovati, ili biti barem sa nulom, zahvaljujući ponajprije proizvodnji povrća i sjemenskim proizvodnjama u ratarstvu.

Ako uspiju riješiti problem skladišta i pakirnice, zemljišta i nabave mehanizacije putem programa ruralnog razvoja, Šmitovima će to biti snažan poticaj i zamah u modernizaciji, osuvremenjivanju i povećanju proizvodnje hrane za što imaju i volje i znanja. Ova obitelj iskazala je i svoju humanost i suosjećanje sa stradalnicima županjske Posavine kojima su prošogodišnje poplave uništile i domove i gospodarstva. Putem Caritasa župe Nova Kapela darovali su im lani i ove godine 30-ak tona krumpira!