Krumpirov moljac - opasan štetnik uništava nasade krumpira

Krumpirov moljac tijekom prošle i ove godine, načinio je ogromne štete u mnogim proizvodnim područjima u zemljama u kojima se krumpir uzgaja i to uglavnom na toplijim lokalitetima s nižom nadmorskom visinom. 

"Krumpirov moljac je štetnik koji svake godine prijeti poljima zasijanim krumpirom. Toliko je opasan, da ga je vrlo teško iskorijeniti. Ovaj kukac najveću štetu napravi u zemlji, a pritom se izgled nadzemnog dijela biljke ne mijenja. Tek nakon vađenja krumpira iz zemlje vidi se koliku je štetu napravio poljoprivrednicima", ističe Mica Stajić, diplomirana inženjerka za zaštitu bilja.

Krumpirov moljac napada rajčicu, duhan

Iako moljac krumpira najčešće napada krumpir, od ovog štetnika stradaju i rajčica, plava rajčica, duhan, korovi iz porodice pomoćnica Solanaceae (Datura stramoniom, Solanum nigrum). Moljac oštećuje cimu krumpira, iako, veće štete nanosi krtolama krumpira koje svojim mirisom stimuliraju polaganje jaja. Optimalna temperatura za razvoj štetnika je od 28°C, ali se razvija u rasponu od 15°C do 40°C.

"Ženka polaže od 50 do 200 jaja. U našim uvjetima ima pet do sedam generacija. U polju ima pet i dvije do tri u skladištu. Leptir je smeđe žute boje s dugim resama na zadnjim krilima koji imaju sjajno ljubičasti preljev. Jaja su biserno bijele boje položena uglavnom na naličju lista ili na krtolama u blizini okca. Gusjenica, kada se ispili, je bjeličaste boje veličine oko 1 milimetar. Ako se hrani tkivom lista ili stablom zelenkaste je boje, a sivo ljubičaste ako se hrani krtolama. Potpuno razvijena gusjenica je veličine 12 do 13 milimetara. Polaganje jaja na biljci u polju se događa sporadično. Krumpirovi moljci, međutim, nastavljaju polagati jaja i kada se krumpir uskladišti. Tuneli, koji nastaju prolaskom ličinke, su mjesta na kojima se nakon toga razvijaju bakterije i gljivice koje pojačavaju štetu koju je ostavio moljac iza sebe i onda krumpir oboli od vlažne i sive truleži”, navodi.

Saditi zdrave i neoštećene krtole

M. Stajić preporučuje proizvođačima krumpira da sade zdrave i neoštećene krtole i zagrću ih u rastresitom zemljištu na dubini od 10 do 15 centimetara, uz formiranje visokih bankova. To je najefikasniji način zaštite od najezde ovog štetnika. Tijekom sadnje moraju kontrolirati pokrivenost krtola.

Plodored mora biti sa usjevima koji nisu domaćini moljca. U polju je obavezno i suzbijanje korova domaćina samoniklog krumpira. Na područjima gdje se ovaj štetnik najčešće javlja valja primijeniti raniju sadnju i to sortama krumpira s kraćom vegetacijom. Neophodno je i umjereno navodnjavanje, jer se smanjuje mogućnost pucanja zemlje kroz koje prolazi ženka leptira i polaže jaja na krtoli. Vodene i takozvane funnel feromonske klopke treba koristiti za praćenje pojave leptira i djelomičnu funkciju njegove brojnosti.

"Optimalna primjena insekticida je u polju. Cjelokupan tretman mora se odvijati pod kontrolom stručnjaka. Proizvođačima krumpira, čiji usjevi se nalaze u fazi sušenja cime, preporučuje se tretman insekticidom ovicidno - larvicidnog djelovanja: Coragen 20 sc (klorantraniliprol) 0,15 – 0,2 l / ha. Skladišne površine (podovi, zidovi, plafoni) prazna skladišta, mogu se tretirati insekticidima na bazi malationa, pirimifos - metila, cipermetrina i deltametrina. Nakon primjene ovog insekticida, vreće s krtolama treba dobro pokriti folijom, kako bi se osiguralo što bolje djelovanje upotrijebljenih sredstava. Unošenje robe u tretirana prazna skladišta je dva dana poslije primjene", kaže.

Oštećene krtole posuti vapnom i zakopati na lokalnom deponiju

Ona savjetuje proizvođačima krumpira da zdrave krtole ne ostavljaju u polju, nego da ih u najkraćem vremenskom periodu smjeste u skladište. Manje količine uskladištenog krumpira mogu se miješati s osušenim pepelom, talkom, pijeskom i slamom. Krumpir se u skladištu može držati zajedno s češnjakom, bosiljkom i drugim aromatičnim biljkama.

Oštećene krtole treba posuti negašenim vapnom i uništavati zakopavanjem na lokalnom deponiju. Sve to treba obaviti u suradnji s predstavnicima lokalne samouprave. U skladištu krumpira temperatura mora biti ispod 10°C (donji prag razvoja), a najbolja je od 5°C do 8°C. Na vrata, prozore, ventilacijske otvore skladišta postaviti anti - insekt mreže, kako bi se onemogućio ulazak novih štetnika, ali i izlazak onih koji se razvijaju na uskladištenim krtolama.