Leća dobro podnosi sušu

Stabljika leće je razgranata, rebrasta, poluuspravna, visoka 15 do 40 cm. Unutar glatke, plosnate mahune nalaze se jedna do dvije sjemenke žute, smeđe ili crvenkaste boje. S obzirom na veličinu sjemena, razlikujemo krupnosjemene i sitnosjemene sorte.

U našim krajevima se najčešće uzgajaju krupnosjemene sorte promjera 6 do 9 mm, za razliku od sitnosjemenih sorti promjera 3 do 6 mm, koje se kultiviraju uglavnom u Indiji i na Bliskom Istoku. Kao i kod većine mahunarki, na razgranatom korijenu leće prisutne su kvržice (noduli) u kojima se odvija proces biološke fiksacije dušika. Noduli nastaju udruživanjem (simbiozom) biljaka s bakterijama roda Rhizobium koje vežu atmosferski dušik te ga pretvaraju u oblik pristupačan biljci domaćinu.

Veliki zahtjevi za toplinom

Budući da leća potječe iz sušnih područja zapadne Azije, nema velikih potreba za vlagom u tlu pa dobro podnosi sušna razdoblja, iako može preživjeti i u tlu kratkotrajno natopljenom vodom. No, za optimalni rast i razvoj zahtijeva obilje topline. Tako je optimalna temperatura klijanja 18 do 21 oC, a minimalna 15 oC. Tijekom vegetacije najbolje joj odgovara srednja dnevna temperatura zraka 24 oC, te umjerena vlaga tla i zraka. Ova vrijedna biljka iz porodice lepirnjača nema velike zahtjeve spram tipa tla, a podnosi bazična i slabo zaslanjena tla.

Sjetva

Sjetva leće na većim površinama provodi se žitnom sijaćicom, uz razmak redova 20 do 30 cm i razmak sjemenki u redu 2 do 3 cm. Suzbijanje korova provodi se mehanički, međurednom kultivacijom i plijevljenjem u redu oko mjesec dana nakon nicanja kulture. Iako u Hrvatskoj ne postoje herbicidni pripravci registrirani za upotrebu u usjevu leće, iskustva iz stranih zemalja, u kojima se proizvodi na većim površinama, govore da je moguća upotreba pripravaka na osnovi djelatne tvari linurona (Afalon disperzija, Linurex 50 SC) količini 0,95 kg/ha, u razdoblju nakon sjetve, a prije nicanja kulture. Dužina vegetacije ranih kultivara je 80 do 110 dana, a kasnih 125 do 180 dana. Žetva počinje kada mahune požute, a donje su još čvrste.

Provodi se u dvije faze, na način da se biljke pokose, ostave u polju nekoliko dana da se prosuše, a potom se pokupe i ovrše. Prinosi su veoma varijabilni i mogu biti od 340 do 1500 kg/ha.

Sadrži obilje vitamina i minerala

Zbog velikog udjela ugljikohidrata (55%) i proteina (25%) u sjemenu, poznata je kao energetski vrijedna namirnica, ali uz to predstavlja i bogat izvor B vitamina te topivih i netopivih vlakana. se postupno otpuštaju, zahvaljujući svom složenom sastavu i prisutnim vlaknima.

Značajne količine vitamina B-kompleksa (tiamin, vitamin B6, riboflavin i niacin) povoljno utječu na živčani sustav. Osim vitamina, leća sadrži još i obilje minerala pa predstavlja vrijedan izvor fosfora, magnezija, cinka i posebice željeza koje je važno u sprječavanju slabokrvnosti. Ova vrijedna mahunarka je lakše probavljiva od graha, a u prehrani ju je najbolje kombinirati s različitim žitaricama jer se tako zadovoljava ukupna potreba ljudskog organizama za esencijalnim aminokiselinama. Najviše se koristi zrelo zrno (sjemenke) kuhano u različitim jelima, ali se i nezrele mahune mogu koristiti kao povrće. Budući da zrno lako proklija, klice se koriste u pripremi raznih jela (juhe, gulaši), ali se mogu jesti i sirove.

Autor: Sanja Stubljar, mag. ing. hort.