Lila Delalić: Ljudi su siti uvoza pa se okreću domaćim proizvodima

Plastenička proizvodnja postaje sve popularnija, te se sve više poljoprivrednika odlučuje baš na ovaj način uzgoja povrća. Posebno je isplativa u blizini velikih gradova jer je lakše doći do tržišta.  

Elvira Lila Delalić iz Vogošće se prije nešto više od tri godine odlučila da aplicira za nabavku plastenika putem javnog poziva objavljenog u njenoj matičnoj općini. Kao samohrana majka već je učestvovala u ovim humanitanim akcijama, te je i imala prednost pri izboru.

S obzirom da se ranije nije bavila poljoprivredom, uložila je maksimalne napore da nauči sve o plasteničkom uzgoju, te uz savjete prijatelja i iskusnih proizvođača uspješno završila prvu sezonu. Aplicirala je na još dva različita konkursa, te postala vlasnica dodatna dva plastenika, koja vodi sasvim sama.

Primjenjuje samo tradicionalne metode

"U jesen 2018. godine, u projektu sufinansiranja Opštine Vogošća i Humanitarne organizacije Muslim Aid pruža mi se prilika da uz uplatu od oko 500 KM dođem u posjed plastenika površine 100m2. Totalni početnik, nikakvo predznanje nisam imala, oslanjam se na sebe i sigurna da neću promašiti, krećem sa takozvanom ofanzivom", započinje svoju priču Elvira i dodaje kako je nabavila rasadu i pitala prijatelje koji su se ovim bavili prije nje za savjete.

Prošla sezona je bila odlična njoj kao amateru. Iako je vladala korona, nabavila je sve što je potrebno. Uzela je presadnice, te sadi isto kao i prethodni put, sada već nešto i zna pa joj je dosta lakše. "U razgovoru sa prijateljicom saznajem da Humanitarna organizacija Islamic relief samohranim roditeljima koji ispunjavaju uslove dodjeljuje plastenik. Apliciram, prolazim, sredinom juna 2020. postavljaju mi još jedan objekat od 120m2. Već mi je kasno za nabaviti različitu rasadu, te uzimam paradajz", priča naša sagovornica. 

"Sigurna u sebe i svoj rad, znanje stičem usput, pitam prijatelje, tražim na internetu. U treći plastenik sam posijala špinat jer je već bilo prekasno za bilo šta drugo. Dižem paradajz u novembru mjesecu pa poslije njega sijem špinat".

Lila ništa nije prepustila slučaju pa je prije nego je zasadila paradajz uradila analizu zemljišta da vidi je li pogodno za to povrće. Ispostavilo se da ima mali višak fosfora, ali da odgovara povrću koje se tradicionalno uzgaja na našem podneblju. Navodi da ne koristi nikakve hemijske preparate, te da pribjegava starinskim metodama rada. Iako prinos u drugom plasteniku nije bio veliki jer je kasno zasađen, ona je itekako zadovoljna kvalitetom plodova. Većinu povrća je prodala na kućnom pragu, u naselju Kobilja Glava, a ono što je ostalo krajem sezone preradila je u sok i ajvar.

Pored plastenika, bavi se i seoskim turizmom

"Svakome ko ima uslove preporučila bih da nabavi plastenik, bar za svoje potrebe. Prednost je jesti hranu koju sami proizvedemo, kvalitet je neupitan. Prostor kojim raspolažem mi ne dozvoljava više konstrukcija, ali u planu imam nabaviti mini liniju za preradu, mašinu za mljevenje, pasiranje, pasterizator i još dosta toga", objašnjava nam ova vrijedna žena.

Pored povrtarskih vrsta, u bašti ima stare sorte jabuka, dvije dunje, drenjak, nekoliko stabala šljive pa od svog ovog voća pravi sokove. Ne sanja da ima industriju, sve pravi po trenutnom osjećaju, a ne po receptu. Kako kaže, što se plasmana tiče, ljudi su siti "uvoznog smeća" pa se vraćaju kupovini domaćih proizvoda.

"I dalje mislim raditi na taj neki ekološko - konzervativni način, bez primjene hemijskih i industrijskih preparata. Ukoliko mi  se ukaže prilika, išla bi ka tome da jedan plastenik bude grijani, da se sezona sadnje produži, te da eventualno pokušam i sa začinskim biljem. Prostora imam, volje imam, inače osim grubih radova sve sam sama radila - od sadnje do branja", kaže ona.

Iako je u jeku sezone bilo naporno, posao u zaštićenom prostoru je ispunjava i čini sretnom i zadovoljnom. Sasvim je sigurna da budućnost ove zemlje može opstati na poljoprivredi i turizmu. Nažalost, naš narod svoje njive ostavlja neobrađene, a odlazi u tuđinu da bude sluga nekome, pored ovakvog našeg bogatstva.

"Odrasla sam na asfaltu, u centru Sarajeva. Nikada nikakvog dodira sa poljoprivredom nisam imala pa slobodno mogu reći da sam prevazišla samu sebe".

Njeni proizvodi osim narudžbom preko FB stranice Poljoprivredno gazdinstvo Delalić mogu se probati i kupiti i i na Bjelašnici, u objektu "Koliba Šuma" na lokalitetu Bijele vode, gdje se bavi i seoskim turizmom. Elvira poručuje svima da se posvete domaćoj proizvodnji i biraju naše proizvode prilikom kupovine.

Kod nje se mogu naći sokovi od aronije, jabuke, višnje, drenjka, šljive, ali i ajvar, slatko od tikve sakriske, slatko od dunje, liker od višnje, liker od mušmule, šarena salata, kiseli kupus i još brojne delicije karakteristične za našu domaću kuhinju.