Marina Galović: Domaće povrćarstvo izumire, a sve što se naveliko uvozi možemo proizvesti

"Domaća proizvodnja povrća ne oscilira, nego polagano izumire zbog abnormalnog uvoza. Proizvođači se sve teže nose s tim i očekujemo konkretne državne poteze", kaže nam Marina Galović, vlasnica OPG-a Gala sa Žitnjaka i predsjednica Udruge povrćara Grada Zagreba.

Kako dodaje, uvoz iz godine u godinu raste. Tako je 2019. godine, prema podacima HPK, uvezeno povrća u vrijednosti od čak 163,1 milijuna eura, što čini rast od 24 posto u odnosu na godinu ranije, a pokrivenost uvoza izvozom je samo 20 posto.

"Hrvatska bi mogla biti samodostatna u svemu pa i povrću da postoji jasna strategija i plan distribucije tih proizvoda", ističe predsjednica udruge koja i sama ima proizvodnju na 2,3 hektara,. Točnije, tradicija uzgoja u obitelji Galović je preko 70 godina, koju su Marina i suprug Dražen naslijedili od njegovih roditelja i podigli na malo 'višu razinu', a u poslu im pomaže i dvoje djece. Uzgajaju salatu kristalku, crveni i zeleni hrastov list, crvenu i zelenu putericu, mladi kupus i blitvu. Uzgoj je u seriji po 1.000m2 i tako 300 dana u godini nemaju prekida u proizvodnji, a kupci to, kaže, prepoznaju i cijene.

Uništavanje malih OPG-ova 

Kako naglašava, samodostatnost domaćeg povrća je na 65 posto. Točnije, Hrvatska je samodostatna u proizvodnji krumpira i kukuruza, a s ostalim namirnicama prelazimo 50 posto.

"Kod nas nije problem usitnjenost niti mala prosječna veličina OPG-a. U povrtlarstvu se količina zemlje množi sa četiri. Ako neko obrađuje dva ha povrtnjaka produktivnost je kao na osam ha u nekoj drugoj ratarskoj proizvodnji", pojašnjava dodajući da udruživanja nema jer nema otkupa domaćeg proizvoda u stranim trgovačkim lancima.

Domaći proizvod, kaže, uzimaju samo kad su akcije i stavljaju ispod proizvodne i plaćene cijene. "S tom taktikom privlače krajnjeg kupca koji kupuje i ostale artikle u njihovom centru. Krajnji rezultat je da kupac u centru u maloprodaji dobiva cijenu veleprodaje i niže. Rezultat toga je uništavanje malih OPG-ova i placeva", upozorava čelnica udruge koja je formirana na dobrovoljnoj bazi. Ne služi za plasiranje proizvoda nego za rješavanje ovakvih problema.

Iznose probleme članova udruge na sastancima i o tome obavještavaju HPK i Ministarstvo poljoprivrede. "Ali, komunikacija je slaba jer ne postoji interes da se ovi problemi riješe", jasno i bez okolišanja napominje.   

"Dobro uhodani uvoznički recept"

Ona je u rujnu prosvjedovala na Markovu trgu u Zagrebu ispred Vlade zbog lubenica, jer drži da se konstantno ponavlja jedan te isti problem s uvoznicima. Njihova strategija je takva, kaže, da imaju menadžere koji prate našu proizvodnju.

"Pet dana prije plasiranja bilo kojeg našeg proizvoda (rotkvica, salata, krumpir, lubenica, mandarina...) oni uvezu ogromne količine niže plasiranoga, nekvalitetnog i sumnjivog voća ili povrća i stave 40 posto nižu cijenu od naše veleprodajne. Ta akcija im traje do izlaska našeg proizvoda i automatski nam spuštaju otkupnu cijenu što rezultira smanjivanjem domaće proizvodnje zbog nemogućnosti plasmana i prodaje", otkriva "dobro uhodani uvoznički recept".    

Što se tiče problema radne snage u proizvodnji povrća, njih nemaju srednji i manji OPG-ovi jer se radi u krugu obitelji. No imaju ga veliki koji rade od 10 do 100 ha te njima kronično nedostaje radnika bez obzira na pandemiju Covida-19 i trenutnu situaciju. "Smatram da je državna kvota od 500 ljudi premala i smiješna. Samo u Gradu Zagrebu i županiji ta količina uvezene radne snage bi se raspodijelila na 10 do 15 velikih OPG-ova", pojašnjava računicu.

S druge strane, online prodaja povrća u korana krizi jedino je zaživjela kod malih gospodarstava. Ta prodaja je kod njih ostvariva iz razloga jer imaju male dnevne količine za ubrati i imaju vremena za dostavu na vrata krajnjem kupcu. Kod srednjih taj model ne funkcionira jer se beru veće dnevne količine od 500 do 1.000 kg dnevno. Radi se obiteljski cijeli dan i nema se kad ići u dostave niti kome prodati tu količinu u maloprodaji. Srednji, opisuje, funkcioniraju u veleprodaji na Zelenoj tržnici u Zagrebu.

"Tamo dolaze iz svih krajeva Hrvatske i ima nas oko 150 minimalno svaki dan. Mi smo domaći opskrbni lanac za dućane, voćarne, restorane i trgovce na malim placevima", ističe.

Nema interesa za eko proizvodnju povrća

Što se tiče bolje zaštite domaće proizvodnje povrća, od QR koda do 'Naše domaće', a sada i 'Dokazana kvaliteta', čuli smo da bi te oznake mogle poboljšati prodaju domaćeg proizvoda, ali uz strogu kontrolu i nadzor inspektorata. U pandemiji se pokazala važnost domaćeg proizvoda. "No bilo je i malverzacija trgovačkih centara, jer su isti uvozili povrće i voće iz Italije, Španjolske i Poljske te ga prepakiravali u našu ambalažu i stavljali naše oznake da bi imali bolju zaradu", proziva Galović.  

Tu je, priča nam dalje, i nedovoljna eko proizvodnja, koja može zaživjeti samo kod malih OPG-ova koji prodaju direktno krajnjem kupcu na placevima. Oni imaju male površine koje je moguće ručno obraditi bez pesticida. U proizvodnji kod srednjih je to malo teže izvedivo, opet zbog nedostatka radne snage. Za eko proizvodnju potrebno je puno strojeva, a poznato je da je prosjek starosti radnih strojeva cca 30 godina. Tu se provlači i najveći problem, jer srednji OPG-ovi funkcioniraju preko veleprodaje i takav proizvod bi bio 60 posto skuplji. Restorani, voćari, dućani traže kvalitetan i povoljan proizvod. On mora izgledati lijepo, bez oštećenja na povrću i voću, inače se ne može prodati.

"Ne postoji zainteresiranost s njihove strane za eko proizvod iz čisto financijskog razloga. Stoga su i dalje male površine, oko 400 ha u RH, povrća u eko proizvodnji", kaže.

Dio proizvodnje donirali, a jedan dio i zafrezali

Drži da u sezoni zagrebački povrtlari pokrivaju tržište s oko 60 posto u cijeloj zemlji, a tu su i proizvođači ostalih županija. "Smeta me što se konstantno umanjuju brojke naše proizvodnje da bi se opravdao uvoz. Nekorektno je uvoziti salatu iz Italije, a ima je dovoljno domaće samo da bi se rušila otkupna cijena", ukazuje proizvođačica prozivajući da u jesen uvoze nenormalne količine makedonske roge, a imamo proizvodnju u Podravini. Dok u ljeto uvoze "zadnje ostatke" lubenica iz Albanije i Grčke, a naši proizvođači bacaju lubenice.

"To je bio razlog mog prosvjeda na Markovom trgu, ispred Vlade", napominje.  

OPG Gala se opredjelila na uzgoj svih vrsta salata, blitve, mladog zelja i sezonskog povrća (rotkvice, mladi luk). Isključivo rade na veleprodaji za restorane, turizam, voćare, dućane i trgovce na placevima. Imaju  voj krug kupaca i zadovoljni su s prodajom, ali pojavom ove pandemije imali su velikih problema. Zatvarenjem veletržnice na mjesec dana, odgodom turističke sezone, zatvaranjem restorana ostali su bez kupaca.

Prvu plasteničku i vanjsku proizvodnju, kaže, su donirali i jedan dio zafrezali jer nije bilo moguće u maloprodaji riješiti dnevne količine. Do srpnja prošle godine radili su bez primanja s velikim gubitcima. Odštetu nisu dobili jer nemaju zaposlenih radnika. "A i dijelila se po stranačkoj 'špagi'", kaže.

Ne mogu se natjecati za EU fondove 

Početak sezone u kolovozu spasio ih je i omogućio da podmire troškove proizvodnje. Jesen je prošla dobro, ali nedostatno za zaradu. Posijali su presadnice za proljeće 2021. godine i nadaju se završetku pandemije i boljim danima. 

Problem je, otkriva i jer su u Zagrebu diskriminirani i nemaju pravo na EU fondove nego samo na natječaje preko Grada. Svi natječaji su za ruralna područja. "To znači da mi u Zagrebu imamo poljoprivredne strojeve po 40 godina stare, a da se na selu voze traktori po 100.000 eura. Nadam se da će se to promijeniti u skoroj budućnosti i da će prepoznati važnost urbanog uzgoja povrća i dostupnosti od polja do stola unutar osam sati", zaključuje Marina Galović.

Inače, što se tiče područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije oko 10.000 OPG-ova se bavi proizvodnjom povrća, a veličina površina im je od jedan do tri ha. Prema procjeni HPK, u Hrvatskoj se proizvodnjom povrća bavi 39.000 poljoprivrednih gospodarstava, a čiji je prosječan posjed u iznosu od samo 0,32 ha.