Mevlida i Namik Saltagić u svom kraju poznati su po proizvodnji zdravog i netretiranog voća i povrća na vlastitom gazdinstvu, a plasiraju ga na lokalnim tržnicama u zavisnosti od pazarnih dana.
Mevlida Saltagić iz Tešnja ima 42 godine, a već 15 se bavi proizvodnjom povrća u plastenicima i na otvorenom polju. U selu Jevadžije nalazi se njihovo porodično gazdinstvo na površini od pet dunuma, od čega je dva pod plastenicima.
"Poljoprivreda je moj primarni posao. Ispočetka je to bilo puko preživljavanje, prodavali smo nešto malo, dio koji ostane kada se podmire potrebe našeg domaćinstva. Međutim, s godinama to je prelazilo u nešto ozbiljnije", za Agroklub priča Mevlida, dodajući da danas, nakon toliko vremena ozbiljnog bavljenja proizvodnjom imaju prijavljenu djelatnost.
Najveća podrška su joj suprug Namik i njihovo troje djece, koji aktivno učestvuju u svim aktivnostima na imanju. Suprug i sin su i bili najveći razlog da se počne baviti ovim poslom. Naime, kod njih se pojavila alergija na voće i povrće tretirano hemijskim sredstvima pa su bili primorani uzgajati ono vlastito, bez ikakvih pesticida. Od tada pa do danas, svi njihovi usjevi proizvedeni su samo na stajskom đubrivu, bez ikakvih drugih vještačkih pripravaka.
"U suštini bavimo se uzgojem paradajza, paprika, krastavaca, mahuna i svega što je danas potrebno u domaćinstvu. Naravno, tu imamo i žito, pšenicu ali samo za sopstvene potrebe. Da je ovo savršen posao nije, da je unosan nije, ali uz puno rada, truda, znoja i odricanja dovoljan je za normalan život peteročlane porodice", pojašnjava naša sagovornica.
U agraru svaka godina je različita i malo koja da ne donese određene probleme proizvođačima. Ova je specifična po kasnoj vegetaciji i hladnoći. Ubrzo poslije hladnog perioda nastupile su ekstremne vrućine, što je za biljke donijelo novi stres.
Saltagići su posebno imali problema oko uzgoja rasada zbog niskih temperatura pa je dodatno zagrijavanje plastenika iziskivalo dodatne troškove. Uprkos tome što uzgajaju sve vrste rasada - pikirani i nepikirani, u čašicama i toplim lijehama, razne sorte paradajza i paprika, te patlidžan, kupus, brokulu, kafiol, tikvicu, celer, bundeve i još drugih vrsta, zbog izostanka rane sadnje na otvorenom polju, nisu uspjeli prodati i iskoristiti sve presadnice.
Nakon što završe sa tim aktivnostima, sade rasad sezonskog povrća, a nakon njega siju zimske kulture kao što su špinat, blitva, peršun, repa, rotkva, raštika, prokulice i druge.
"Kada se bavite poljoprivredom, to znači da morate biti aktivni od jutra do mraka i tako svaki dan. Nakon što završimo sa jednom proizvodnjom, pripremamo zemljište za drugu i nastavljamo. Ovaj posao stvarno volim, a postao mi je i stalni izvor prihoda", ističe Mevlida.
Svoju robu ova porodica plasira na gradske zelene pijace pazarnim danima u Tešnju, Maglaju, Tesliću, Klokotnici, Šeheru, Lukavici, a takođe posjeduju i štand u blizini gazdinstva koji radi svaki dan.
Već godinama imaju stalne mušterije koje znaju da je njima kvalitet prioritet i da im nije bitna količina koju će ubrati, nego da je sve proizvedeno zdravo. Ne razlikuju povrće za svoje domaćinstvo od onoga za prodaju i to kupci cijene.
"Da imam priliku opet bih isto radila. Nije lahko. Ovo je težak i krvav dinar, ali je moj i znam da je pošteno zarađen. Kad znam da je zdravo i da sam nekog usrećila omogućivši mu bezbjednu hranu, mogu mirno zaspati", poručuje ova vrijedna žena. Napominje da i drugima savjetuje da proizvode i konzumiraju domaće i neprskano voće i povrće.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica