Mrkvina muha je najvažnija štetočina mrkve, a napada i celer, pastrnjak, peršin, kim, kopar, ali i repu i kupusnjače. Budući da nema dozvoljenih insekticida za zaštitu, ovo povrće treba zaštiti prirodnim metodama.
Najvažnija štetočina mrkve je mrkvina muha (Psila rosae). Osim nje ona napada i drugo povrće poput celera, pastrnjaka, peršina, kima i kopra, a sve se češće javlja i na repi i kupusnjačama. Ove muhe su crne sa smeđom glavom, a veličine su od 4 do 5 mm. Štete pričinjavaju larve koje su veličine od 6 do 8 mm. U godinama s prosječnim temperaturama prva generacija se javlja u maju i junu, a druga, obično brojnija i štetnija se javlja u julu.
Uzgoj mrkve: Ranija sjetva za bolji prinos i veći sadržaj karotena i šećera
Nakon izlaska iz jaja, larve se ubušuju u mrkvu i to na mladim biljkama obično pri vrhu korijena, a na starijim na svim mjestima. Larve buše hodnike različite veličine, a hodnici su puni izmeta, uslijed čega mrkva poprima loš miris i gorak ukus te postaje neupotrebljiva. Podložna je truljenju i propadanju. Napadnute biljke je lako prepoznati jer im lišće postaje ljubičasto, a kasnije požuti i osuši se.
Nakon 3 do 6 sedmica mrkvina muha završi svoj razvoj i začahuri se u tlu. Veći broj larvi ondje ostaje i nakon vađenja korijena, a manji broj daje drugu generaciju. Brojnost izašlih muha zavisi od temperature i vlage tla. Larve druge generacije prave štete u avgustu i septembru i to često na istim mrkvama koje su napale i one larve iz prve generacije. Prezimljavaju larve, učahurene u tlu, ali veći dio ih prezimi u biljkama na polju ili trapovima .
Štete se smanjuju pridržavanjem plodoreda, a mrkva se na istoj površini treba sijati tek svake četvrte godine. Loši predusjevi za mrkvu su celer, peršin i pastrnjak, a treba izbjegavati i kupusnjače jer se i na njima mogu pojaviti štete od mrkvine muhe. Dobri predusjevi su grašak, luk i paradajz.
Ukoliko se mrkva uzgaja na prozračnijim površinama gdje se vlaga ne zadržava u tlu, manja je mogućnost zaraze. Štete se takođe smanjuju ranijom ili kasnijom sjetvom. Stoga je bolje u proljeće sijati mrkvu koju ćemo potrošiti tokom ljeta, a krajem maja i tokom juna uz zalijevanje posijati mrkvu za potrošnju tokom zime.
S obzirom na to da rastresito i sipko tlo pogoduje za odlaganje jaja, tlo oko mrkve treba nabiti kako ne bi bilo pukotina u koje će štetočine odložiti jaja. Treba izbjegavati i pregustu sjetvu, a kod prorjeđivanja izvađene biljke sakupiti i odnijeti iz zasada kako ne bi privlačili mrkvinu muhu.
Takođe je dobro između mrkve saditi i luk ili korijander koji će svojim mirisom odbiti mrkvinu muhu. Izvori zaraze mogu biti i divlje vrste iz porodice štitarki pa takve biljne vrste treba uništavati. Sve biljke koje pokazuju simptome napada mrkvine muhe treba što prije izvaditi i uništiti.
Na malim površinama uspješnu zaštitu pruža i pokrivanje usjeva mrežama, a dobra mjera je i malčiranje koje će onemogućiti polaganje jaja. Poznato je da bor svojim mirisom tjera mrkvinu muhu pa je dobro na malč položiti borove grančice.
Hemijska sredstva treba primjenjivati oprezno i uz pridržavanje uputa jer mrkva upija insekticide iz tla.
Od prirodnih preparata treba koristiti onaj na bazi drvenog pepela, kore narandže ili listova paradajza. Svi preparati se primjenjuju u periodu leta mrkvine muhe. Preporučuje se tlo posipati smjesom pepela i pijeska u odnosu 1:1 i posuti 5 do 10 grama te smjese po metru kvadratnom. Smjesa se posipa tokom leta mrkvine muhe u razmaku od sedam dana.
Tagovi
Autorica
Evo 5 načina kako osnažiti biljke nakon zahlađenja, vjetra, grada
S 19 godina podigla prvi plastenik, danas sa svekrvom na 600 kvadrata proizvodi povrće
Nekoliko pravila i savjeta za uspješnu sadnju i proizvodnju povrća
Uzgoj luka vlasca - u bašti je poznat i kao "čuvar" drugih kultura
