Jedno od gljivičnih oboljenja koje može ugroziti proizvodnju je plamenjača, dok se siva trulež redovno javlja u zatvorenom prostoru, a bijela trulež u vrijeme formiranja glavice.
Zelena salata je povrćarska kultura kratke vegetacije. Povrće koje se koristi u svježem stanju. Uzgaja se na otvorenom, a na našem području dominira plastenička proizvodnja salate.
Ljekovita salata potočarka: Sadite u rujnu, berite do proljeća
Jedno od gljivičnih oboljenja koje može ugroziti proizvodnju je plamenjača, koja se može javiti u svim fazama razvoja salate. Uzročnik bolesti je gljivica Bremia lactuca. Patogen se održava u zaraženim biljkama i u biljnim ostacima. Kotiledoni listovi mladih biljaka mogu biti potpuno zahvaćeni i prekriveni konidioforama i konidijama gljivice, zbog čega napadnute biljke brzo propadaju. Na listovima starijih biljka uočavaju se svijetlo zelene do žute pjege, oivičene lisnim živcima. Pjege vremenom poprimaju tamnocrvenu boju. S naličja listova, u okviru pjega, u uvjetima vlažnog vremena, nastaje bjeličasta prevlaka koja predstavlja reproduktivne organe gljivice. Uvjeti povećane vlage pogoduju razvoju plamenjače. Zbog pojave bolesti smanjena je kvaliteta i prinos biljaka.
Botrytis cinerea uzročnik sive truleži izaziva značajne štete na velikom broju uzgajanih biljaka u voćarskoj, vinogradarskoj i povrćarskoj proizvodnji. Redovno se javlja u proizvodnji salate u zatvorenom prostoru u svim fazama razvoja biljaka, od presadnica do krajnjeg proizvoda. Za razvoj bolesti odgovara visoka vlažnost zraka te je provjetravanje plastenika od velikog značaja kako bi se smanjila vlažnost. Prvi simptomi manifestiraju se u vidu vodenastih pjega u osnovi lista. Pjege postaju klorotične i prekrivene sivim micelijem gljivice. Infekcija se obično ostvaruje na mjestima oštećenja lista. Jako zaražene biljke nastanjuju saprofitne bakterije te se unutrašnji listovi pretvaraju u sluzastu masu. Gljivica se održava u zemljištu i u zaraženim biljnim ostacima.
Bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) najčešće se javlja u vrijeme formiranja glavice. U zoni korijenovog vrata na mjestu prodora patogena u biljku uočava se tamna trulež. Kod zaraženih biljaka glavica se lako odvaja od korijena koji ostaje u zemlji. Na dijelu glavice prema zemlji formira se gusta, bijela micelija gljive. I ovaj patogen se održava u zemljištu i u zaraženim biljnim ostacima. Niske temperature i visoka vlažnost pogoduju razvoju patogena. U zaštiti salate od ovih patogena najveći značaj imaju preventivne mjere. Za proizvodnju salate treba birati ocjedito zemljište, osunčane terene. Bržim sušenjem lista smanjuje se mogućnost infekcije. Ishrana mora biti izbalansirana, pravilna gnojidba dušičnim gnojivima.
Održavanjem higijene plastenika, uklanjanjem zaraženih biljaka, detaljnim čišćenjem plastenika od biljnih ostataka pri smjeni usjeva smanjuje se infektivni potencijal patogena. U zaštićenom prostoru regulirati vlažnost i temperaturu, umjereno navodnjavati, provjetravati. Uzgajati manje osjetljive sorte, presađivati salatu na malč foliji, primjenjivati plodored. Kemijska zaštita podrazumijeva primjenu registriranih preparata uz poštivanje karence.
Autorica: Bojana Karapandžić, Savjetodavna RS
Tagovi
