Navodnjavanje: Ako su oko usjeva barice, zalijevate prekomjereno - koja je prava mjera?

Ova godina karakteristična je po nedostatku padavina tokom zime, ali i proljeća. Dodatnu brigu poljoprivrednicima zadaju izrazito visoke temperature zabilježene u junu pa se pitaju šta da očekuju tokom jula i augusta.

Sve navedeno ima za rezultat i opadanje vodostaja rijeka i potoka, što može rezultirati i nedostatkom vode za zalijevanje usjeva.

Voda  u tlu jedan je od najvažnijih faktora u poljoprivrednoj proizvodnji. A njen višak, baš kao i nedostatak može uzrokovati ozbiljne probleme u proizvodnom procesu, stoga je važno pronaći balans u toku navodnjavanja, te pratiti biljke i zemljište da ne bi došlo ni do isušivanja niti do zasićenja tla vlagom.

Prednosti sistema "kap po kap"

Navodnjavanje je jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera u uzgoju povrća. S obzirom da se uz pomoć zalijevanja nadoknađuje zemljišna vlaga, navedena mjera je na području sa umjerenom i mediteranskom klimom, te krškim i propusnim tlom obavezna. Još kad se k tome doda ovogodišnja suša, čini se nemoguće uspjeti proizvesti bilo što bez njenog redovnog provođenja.

"Za pravilan rast i razvoj usjeva, bitno je precizno doziranje vode i hrane, ovisno o potrebi za određenu fazu razvoja. Dolaskom ljetnog perioda, javljaju se i stresni uslovi za biljku uzrokovani visokom temperaturom zraka i nedostatkom vode u tlu", objašnjava nam Šehiza Salkić, jedna od autora knjige "Sadnice i presadnice", te administratorica popularne vrtlarske Facebook grupe Naš vrt, naš kutak, naš hobby.  Takođe napominje, da bi se izbjegao taj nepovoljni momenat, potrebno je planirati sistem za navodnjavanje i fertigiraciju.

Prednosti su ravnomjerno i konstantno održavanje vlažnosti tla, što doprinosi smanjenju vodnog stresa i rezultira povećanjem prinosa od 15 do čak 40 posto. Zalijevanje također omogućava proizvodnju u sušnim uvjetima, fertirigaciju te veću učinkovitost gnojiva. Fertirigacija je prihranjivanje preko sistema za navodnjavanje kojom treba izvršiti korekciju osnovnog đubrenja bez upotrebe prevelikih količina vodotopivih hranjiva.

Koji tip navodnjavanja je najbolji ?

Postoji nekoliko načina njegovog izvođenja: površinsko, podzemno, lokalizirano i navodnjavanje kišenjem. Kada je u pitanju uzgoj voća i povrća, na našim prostorima najviše se primjenjuje lokalizirano ili sistemom "kap po kap" dok se za žitarice i uzgoj povrća koje ne zahtjeva stalnu vlagu, koristi kišenje.

Kako bismo ovu temu sagledali iz više uglova, pitali smo i neke od proizvođača da nam kažu svoja iskustva u različitim uslovima.

"Svaka parcela je priča za sebe i mora se poznavati vlastito zemljište. Navodnjavanje u plastenicima najbolje je izvoditi na već napravljene bankove, odnosno, gredice jer one duže zadržavaju vlagu i zalijeva se samo željeni dio oko biljke", za Agroklub pojašnjava Jasmin Hodžić, agronom firme ESOF iz Donjeg Vakufa, koja je jedan od najvećih uzgajivača povrća u zaštićenom prostoru u našoj zemlji. Naglašava da je bitno da svaka traka od sistema bude dovoljno blizu biljci da može odmah korijen usvajati vodu ili hranjiva. "Da bi svaka sadnica dobila po jedan litar vode potrebno je svega desetak minuta, a radi se o navodnjavanju površine od 0,5 ha", napominje Hodžić.

U drugom dijelu zemlje, u Hercegovini je drugačija klima pa su samim tim i drugi uslovi za proizvodnju voća i povrća. Pitali smo Danijelu Džakulu, vlasnicu OPG "Džakula" iz Stoca, na koji način ona navodnjava usjeve na svom imanju.

"Mi za sve kulture koje imamo koristimo sistem kap po kap. Kada je voće u pitanju, tu ne postoji pojam višak vode, ali u normalnim okolnostima krenemo sa navodnjavanjem kad se formiraju plodovi, a pred samo zrenje, puštamo vodu svaki dan i to jako utječe na veličinu ploda, čak i onim usjevima poput smokve za koju svi misle da joj vlaga nije neophodna. U fazi berbe i zrenja vlažnost jako godi i voće je daleko kvalitetnije", otkriva nam Danijela.

Obavezna pauza od desetak dana

Dodaje da je jagodu i rog papriku neophodno zalijevati svaki ili svaki drugi dan, te prehranjivati svakih pet do sedam dana, kako kroz sistem, tako i preko lista. Za nar važi ona narodna "noge u vodi, a glava na suncu", stoga njemu je voda potrebna od samog formiranja ploda, da bi se izbjeglo otvrdnuće kore i naglo pucanje voćke.

Iz mediteranske Hercegovine vraćamo se na proizvodnju povrća karakterističnog za kontinentalnu klimu. Kupus, kukuruz i ostale žitarice obično se navodnjavaju kišom i to kada je suša, a ukoliko je kišovita godina, nije potrebno provoditi ovu mjeru. Zasadi maline zahtjevaju sistem "kap po kap" i redovnu upotrebu, te prihranu. Ova sezona je naročito teška pa je bilo potrebno snabdijevati biljke vlagom od ranog proljeća, da bi se "otvorile". Vegetacija je kasnila i usporila razvoj, a nedostatak vode uzrokovao je dodatni stres za biljku, što je dovelo do brojnih poteškoća proizvođačima maline.

"Nema pravila kada je najbolje navodnjavati, ali moje iskustvo kaže da je optimalno kada je najtoplije. Jer usjev baš tada baš troši vodu transpiracijom i ista joj je prijeko potrebna. Primjetno je da kada se ova mjera u plasteniku izvodi navečer kasno ili ujutro rano, javlja se više bolesti. Najsigurnije je nabaviti instrumente za mjerenje vlažnosti, koji će precizno očitovati parametre i po tome postupati", ističe Hodžić.

Nakon sadnje obavezno je napraviti pauzu od nekih 10 do 12 dana, da bi korijen tražio vodu dublje u zemlji i na taj način se učvrstio, što je veoma značajno za dalji razvoj.

Gdje griješe proizvođači ?

Proizvođači često naprave kardinalne greške, koje im se nerijetko odraze na kompletan prinos usjeva. Jedna od njih je i izostanak ove pauze, koja za cilj ima jačanje korijena usjeva.

"Ako je 'mrlja' od vode na zemlji oko biljke velika ili čak postoji barica, to govori da je vlaženje prekomjerno. Kada se primjenjuje "kap po kap" treba biti efikasno, uz manji utrošak vode nego kod ostalih tipova navodnjavanja, a pri tom voda ide u zonu korijena, a ne na površinu", kaže Šehiza. Dodaje da nakon instaliranja sistema treba otvoriti vodu 30 minuta, zatim zatvoriti sistem i odgrnuti zemlju oko otvora na njemu i utvrditi kako funkcioniše.

Na parcelama sa mješovitim kulturama, treba odvojiti biljke sa različitim zahtjevima za vodom inače će je jedne dobiti previše, a druge premalo. Takođe, bilo bi dobro dripere (kapaljke) staviti sa obje strane biljke, udaljene na oko 15cm od usjeva, čime se izbjegavaju gljivične infekcije. Ukoliko se jedan driper začepi, biljka će još uvijek dobijati vodu. U slučaju nedovoljnog protoka potrebno je smanjiti broj emitera, te koristiti one specijalne sa nižim protokom ili čak podijeliti sistem u više zona pa navodnjavati jednu po jednu. Da bi se izbjeglo iskakanje dipera uslijed jakog pritiska ili neravnomjerno zalijevanje zbog visokog, najsigurnije rješenje je nabaviti regulator pritiska.

Imajte na umu da je ova godina specifična i previše sušna, te je navodnjavanje u svim zasadima obavezno. Obratite pažnju i u koje vrijeme ćete ga izvoditi, te izbjegnite standardne greške.