Nije sve bolest, nekad rajčici samo nedostaje vode

Prateći interesovanja ljudi koji uzgajaju povrće za svoje potrebe, vidjela sam da mnogi daju značaj paradajzu, odnosno da su najsrećniji kad je paradajz zdrav i liepo rodi. Kada sam počela da ga uzgajam, shvatila sam koliko je osjetljiv i zbog čega je tako cijenjen. Ovaj tekst se ne bavi pitanjem da li je paradajz voće ili povrće, jer sve ono što je vezano za njegov uzgoj zapravo nema mnogo veze s tim.

Paradajz (Solanum lycopersicum) pripada porodici pomoćnica (Solanceae), a istoj familji pripadaju paprika i krompir. Ove kulture napadaju iste bolesti, pa je dobro uočavati promjene koje se dešavaju na svakoj od njih, ukoliko ih sve uzgajamo, kako bi se mogli pripremiti za eventualni problem koji se može pojaviti i kod neke druge srodne kulture. Tako je i sa nametnicima, na primjer, krompirova zlatica zna da se "preseli" i na paradajz ukoliko ste je imali na krompiru, a krompir ste povadili i uklonili sa zemlje. Prije dvije godine, iako nisam imala krompir, uočila sam nekoliko krompirovih zlatica na paradajzu. Pretpostavljam da su prešli sa susjednog imanja.

Kada sam počela sa uzgojem povrtlarki, a i to je bilo prije par godina, nisam ništa znala o ovim kulturama, a još manje o bolestima koje ih napadaju. Nisam mnogo ni čitala, pa je svo znanje dolazilo od "starijih", za koje sam mislila da nešto znaju jer imaju nekog iskustva. Jako brzo sam shvatila da treba da čitam i da sama saznajem. Uvidjela sam da većina domaćina sa generacijskim iskustvom u uzgoju povrtlarskih kultura, gotovo sve promjene na paradajzu pripisuju plamenjači. Te svoje prve "testne" godine sam imala problem sa vršnom truleži paradajza, ni sa čim drugim, a godina je bila izuzetno sušna. Govorili su mi da je plamenjača, iako ja u tom momentu nisam znala ni šta je plamenjača ni vršna trulež. A onda sam počela sama izučavati i pratiti.

Oslabljeni imuno sistem može biti razlog bolesti

Opisala bih nekoliko čestih pojava, odnosno promjena na paradajzu, bar onih s kojim sam se ja uspjela susresti.

Plamenjača paradajza (Phytophtora infestans) se najviše javlja u toku vlažnog vremena, kao što je bilo izuzetno kišno ljeto prije dvije godine. U mojoj bašti te godine paradajz nije preživio, sve sam morala ukloniti. Ova gljivičina bolest je noćna mora svakog vrtlara i poljoprivrednika, jer se jako brzo širi, naročito kad su i vremenske prilike takve da omogućuju brzo širenje, gdje čak za nekoliko dana može doći do propadanja čitave biljke, pa čak i usjeva. Prve promjene se javljaju na listu i to naličju lista i sive su boje, a nakon toga se na površini lista javljaju tamno smeđe i žute mrlje, a kasnije bolest napada čitavu stabljiku i plod.

Crna pjegavost paradajza (Alternaria solani) je takođe gljivično oboljenje, a najčešće se javlja u ranom rastu biljke i to za vrijeme kišnog ili sušnog vremena i kod slabijeg imunog sistema biljke. Prošle godine sam kod presadnica koje sam kupila (jabučar) prije nego sam ih stavila na gredice, uočila promjene na listu. Nakon što sam se malo više informisala, saznala sam da se radi o crnoj pjegavosti. Zaključila sam da se to desilo najvjerovatnije zbog toga što je biljka, nakon hladnijeg i kišovitijeg ranog proljeća bila izložena temperaturama dosta visokim za to doba godine (u maju mjesecu se temperature dostizale preko 30C).

Različite sorte neka budu udaljene

Odmah sam uklonila zaražene dijelove i paradajz je nastavio rasti zdrav, bez dodatnih tretiranja, pretpostavljam jer je bolest uočena dok je biljka bila mlada, a vrlo brzo je potom ojačala i postala otpornija. Kod ove bolesti, prvo se na listu javljaju tamni krugovi, koji se šire dok se list ne osuši. Može se proširiti i na čitavu stabljiku i plod, ali nije tako progresivna kao plamenjača.

Siva pjegavost lista paradajza (Septoria lycopersici) je takođe gljivično oboljenje, ali koje napada list. Pojavljajuje se na donjim listovima u obliku crnih pjega koje žute i listovi se na kraju poptuno osuše. Vrlo je slična koncentričnoj pjegavosti. Ovu pojavu sam uočila ove godine, ali sam pokidala zaražene listove koji su uglavnom bili pri dnu, a biljke se dalje razvijaju normalno.

Ono što sam primjetila jeste da su sorte kao što je volovsko srce i jabučar jako osjetljive i neotporne na bolesti. S druge strane, čeri i pelat su dosta otporni, tako da kad sadite različite sorte paradajza, pripazite da vam budu udaljene, da se bolest ne bi širila i na one otpornije koje ćete na ovaj način sigurnije sačuvati. Moje odluke na kraju su, sadiću one otpornije sorte.

Koristiti čaj ili pripravak od mlijeka i vode

Postoji dosta prirodnih načina suzbijanja gljivičnih bolesti paradajza, iako nekad, kada kiša pada mjesecima, teško da će vam mnogo šta pomoći. Ono što prvo treba da uradite kada uošite neku bolest, jeste da sve zaražene listove potrgate i odnesete što dalje od bašte, i nikako u kompost, jer mnoge bolesti mogu preživjeti u kompostu i tako bi ih dalje prenosili. Ne znači vam ništa ako tretirate biljku, a zaražene dijelove ostavite. Zaražene biljke možete tretirati rastvorom punomasnog mlijeka i vode u omjeru 1:10, ili čajem od crvenog i bijelog luka.

Uvijanje lista paradajza je vrlo česta pojava i većina misli da je riječ o nekoj bolesti, ali nije. U pitanju je prirodan, fiziološki proces koji se najčešće javlja uslijed visokih temperatura i kada je biljka u manjku vode.

Vršna trulež ploda paradajza takođe nije bolest, nego se javlja uslijed nedostatka kalcijuma. Ovo ne znači da u zemljištu nema kalcijuma i obično se javlja jer biljka zbog nepravilnog vodnog režima nije u stanju da apsorbuje kalcijum iz zemljišta, uglavnom u sušnijim periodima. Promjene se javlja na dnu ploda kao crni krugovi i plod počinje da trune.

Posmatrajte svoje biljke i na vrijeme uočavajte promjene, te ih na pravi način identifikujte, jer kao što se kaže, pravilno uspostavljena dijagnoza je pola izliječenja.

Foto: Lusya/Bigstockphoto