Odbijenica za odbijenicom nije ih pokolebala, danas imaju i vlastito skladište krumpira

Poljoprivredna zadruga "Varaždinsko povrće" uspješno posluje već 17 godina, a njenih 9 zadrugara s područja Općine Vidovec na tržište godišnje plasira tri tisuće tona krumpira, tisuću tona kupusa, 500 tona luka te značajne količine cikle. Članovi ove proizvođačke organizacije lani su izgradili i novo skladište krumpira kapaciteta tri tisuće tona.

"Nekoliko poljoprivrednika iz Općine Vidovec udružilo se kako bi zajedno lakše prodavali svoje poljoprivredne proizvode. Prije sedamnaest godina uspjeli su osnovati i zadrugu, usvojiti njena pravila i od tada zadruga dobro funkcionira", kaže Kristina Vidaček, upraviteljica PZ-a. 

Na početku rada imali su sedamnaest članova, a od Ministarstva državne imovine dobili u zakup s pravom građenja prostor stare barutane kod Nove Vesi. U početcima su radili u starom skladištu u Vidovcu, a 2013. godine su ovdje izgradili pakirnicu i to vlastitim sredstvima. Tada je Zadruga poslovala s tri trgovačka centra, a robu su im dopremali sami, vlastitim kamionima i kombi vozilima, kako je tko mogao i stigao. Nakon pet godina odlučili su kupiti zemljište, jer je rješavanje imovinsko - pravnih odnosa bio uvjet da se mogu javljati na natječaje.

"Slali smo tisuću i jedan dopis Ministarstvu državne imovine, no uvijek bismo dobili odbijenicu. Ovaj objekt smo imali u zakupu do 2027. godine, dakle, da ga nismo uspjeli kupiti, i dalje bismo ga koristili. No, naposljetku smo uspjeli, Ministarstvo je donijelo odluku o prodaji ove čestice, koju je Zadruga kupila početkom 2021. godine", prisjeća se upraviteljica. 

Kaže i da su, budući da je Europska komisija donijela odluku o zabrani korištenja klorprofama, morali brzo reagirati. Urod krumpira, naime, čuvali su svaki na svom posjedu, a kako je donijeta odluka o zabrani bili su suočeni s dvije mogućnosti, ili će prestati s proizvodnjom i zatvoriti Zadrugu ili izgraditi skladište. Krumpir su negdje morali skladištiti, jer ga za tržište moraju imati kroz cijelu godinu. Odlučili su stoga da će izgraditi skladište kapaciteta 3 tisuće tona, s osam komora sa sustavom za hlađenje i provjetravanje.

Vrijednost ove investicije iznosila je 12 milijuna kuna, a projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije, kroz Podmjeru 4.1. Programa ruralnog razvoja, zahvaljujući čemu će ostvariti povrat 70 posto.

Bili smo suočeni s brojnim opstrukcijama

Uz novo skladište, kupili su i viličar te 2.300 drvenih boks paleta.

"Realizacija te investicije nije protekla baš glatko, imali smo problem s bankom, no izvođač radova nam je išao na ruku, razumio je našu situaciju i izašao nam je u susret", priča nam Vidaček navodeći da su zadrugari svojim novcem platili zemljište. Morali su 100 tisuća kuna uložiti za kupnju snage, odnosno struje da mogu uključiti komore te platiti i komunalnu naknadu, koja je u njihovom slučaju, kaže, bila puno veća nego ona koju su za takve projekte plaćali proizvođači krumpira u Međimurju.

"Više od 213 tisuća kuna, s čime smo izrazito revoltirani. Dakle, naši zadrugari su prvo vlastitim novcem izgradili skladište, a onda su ga morali i kupiti. Umjesto da im se pomogne, cijelo smo vrijeme bili suočeni s raznim opstrukcijama", naglasila je upraviteljica ove uspješne poljoprivredne zadruge.

Ova proizvođačka organizacija, za sada jedina u Varaždinskoj županiji i tek četvrta u Republici Hrvatskoj, posluje s pet trgovačkih lanaca u Republici Hrvatskoj, a dio svojih poljoprivrednih proizvoda i izvozi.

Gotovo 80 posto proizvodnje odnosi se na krumpir, a ostalo je kupus, cikla, luk, poriluk i nešto salate. Ove su godine plasirali i borovnice jednog OPG-a iz Općine Maruševec, koji je ostvario viškove koje nije imao kome prodati. Godine 2020., imali su veliki urod krumpira. Sav urod koji su proizveli zadrugari su uspjeli plasirati, no, veliki problem su imali proizvođači koji nisu bili u zadruzi, jer su još u svibnju imali puna skladišta u kojima je bilo stotinu pa i dvije stotine tona krumpira. Međutim, i te njihove viškove su uspjeli plasirati u izvoz.

"Nažalost, puno poljoprivrednika s ovog područja posljednjih je godina odustalo od proizvodnje, upravo zbog nemogućnosti adekvatnog skladištenja krumpira. Zabrana korištenja klorprofama je i dalje jako veliki problem za male proizvođače. Poljoprivredniku koji godišnje ima stotinu tona krumpira ne isplati se u izgradnju skladišta uložiti 2 ili tri milijuna kuna. Rješenje za takve situacije jest upravo udruživanje u proizvođačke organizacije", napominje naša sugovornica.

Kada su poljoprivrednici udruženi, dodaje, lakše im je ući u novi trgovački lanac koji će radije poslovati s onima koji imaju velike količine robe koju može isporučivati tijekom cijele godine.

"Kada u razgovorima s predstavnicima trgovačkih lanaca kažem da naša zadruga proizvodi godišnje tri tisuće tona krumpira, tisuću tona kupusa ili 500 tona luka, onda ste im ozbiljan poslovni partner s kojim žele poslovati. Udruženi možemo postići i bolje cijene i odgode plaćanja, posebno pri nabavi repromaterijala, koji je u posljednjih godinu dana poskupio sto posto", istaknula je i dodala kako su svi njihovi proizvodi certificirani, svaki njihov zadrugar ima certifikat Global GAP. a njihovo je skladište u sustavu HACCP-a.

Prednosti članstva u proizvođačkim organizacijama

Unatoč brojnim prednostima koje mogu ostvariti članstvom u proizvođačkim organizacijama, još se uvijek malo poljoprivrednika odlučuje za takav oblik poslovnog organiziranja.

Nažalost, još uvijek imamo puno premalo proizvođačkih organizacija, jer naši poljoprivrednici ne prepoznaju prednosti takvog udruživanja. "Naši zadrugari su to spoznali, puno su uložili, no, mislim da sada konačno mogu biti zadovoljni. Zadruga dobro radi, a nadam se da će tako biti još godinama", naglašava.

U budućnosti planiraju nabaviti novu, moderniju pakirnicu, ali sada im je prioritetni problem sve veći trošak energije, koji će nastojati riješiti postavljanjem solarnih panela. Nada se da će uskoro biti raspisani natječaji koji bi im omogućili lakšu realizaciju te investicije. Veliki problem je i nedostatak poljoprivrednog zemljišta.

Zadrugari bi kupili ili uzeli u najam nove poljoprivredne površine, ali nitko ne prodaje. Osim toga, parcele su u ovom kraju male i rascjepkane, zato je okrupnjivanje zemljišta jedan od prioriteta, koji se nažalost, ne rješava već desetljećima.

"Male i razbacane parcele poskupljuju trošak proizvodnje i smanjuju konkurentnost naših proizvođača", upozorila je Kristina Vidaček, upraviteljica PZ "Varaždinsko povrće".