Snježana Redžić i njezin suprug Zlatko, inače majstor borilačkih vještina sa zavidnim rezultatima u sportu, počeli su kao hobisti saditi voćnjak i uzgajati povrće. Za sada proizvode i manje tržne viškove, a ove godine planiraju registrirati i Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
Zlatko i Snježana Redžić veliki su zaljubljenici u zemlju i prirodu. I dok mnogi mladi ljudi bježe sa zemlje i iz sela oni su prije osam godina kupili prvi komad šikare i postupno proširili površine tako da sada sada imaju oko dva hektara. U uređenje su uložili puno truda i rada.
"Kada smo kupili to zemljište, prvo pitanje nam je bilo što nam je ovo trebalo. Bila je to neprohodna šikara. Krčili smo dio po dio, prilično smo se namučili, priveli zemljište kulturi, lani posadili mali mješoviti voćnjak na površini od oko 2.000 četvornih metara sa stotinjak sadnica jabuka, šljiva, krušaka, trešanja, marelica, bresaka, nektarina i drugih voćnih vrsta.
Mali nasad višanja je nešto stariji. Glavninu čine stare i novije otporne sorte. Sadimo i maline, aroniju i drugo bobičasto voće. Želimo imati svega - od prvog do zadnjeg voća za potrebe svoje obitelji - i to zdravo neprskano voće za potrošnju u svježem stanju i za prerađevine.
Sve je ograđeno da ne može ulaziti divljač i praviti veću štetu", kaže Snježana zadovoljna što su si stvorili prekrasan kutak u lijepoj prirodi na brežuljku iznad sela Caga u kojemu provode svaki slobodan trenutak.
Na pitanje otkud ta ljubav prema zemlji Snježana odgovara: "Dijete sam sa sela, još kao djevojčica voljela sam pomagati u vrtu, otud se vuku korijeni. Ne radim, nisam zaposlena, imam višak vremena pa onda dio tog vremena provodim u voćnjaku i vrtu, a i suprugu je to dobar ispušni ventil nakon posla s ljudima. I on uživa u boravku u prirodi, miru i tišini."
Slično smo čuli i od Zlatka koji obavlja menadžerske poslove u jednom poznatom trgovačkom lancu. "Odrastao sam u selu, u Bosni smo imali voćnjak, tako da sam od oca naslijedio ljubav prema voćarstvu i poljoprivredi. Kada smo došli u Okučane, napravili smo obiteljsku kuću, kupili tu zapuštenu zemlju zaraslu u šikaru koja se nije obrađivala 20 godina, kuću i pomalo stvarali taj svoj kutak. Nakon napornog posla odlazak u voćnjak i vrt mi je odlična terapija, super se osjećam, a osim toga veliko je zadovoljstvo taj osjećaj da sami proizvodimo dosta hrane za sebe.
Puno mi znači velika potpora supruge Snježane koja je velika zaljubljenica u poljoprivredu i uživa u radu na zemlji. Njezina je i bila ideja da kupimo zemlju, a s nama u vrtu i voćnjaku rado provode vrijeme i djeca: kćeri Franka (7) i Gabrijela (15) i sin Danijel (20) koji studira informatiku u Varaždinu", kaže Zlatko. Naš domaćin pomalo se čudi kako su mnogi mlađi ljudi koji imaju imanja i zemlju, zapustili nasljeđenu očevinu i djedovinu. U tom dijelu Zapadne Slavonije mnogo obradive zemlje jednostavno nije u funkciji, većini se, izgleda, ništa ne isplati.
Hoće li hobi postupno prerasti u proizvodnju?
Osim voćarstvom kojim se počinju baviti, Redžići dio uređene zemlje koriste za proizvodnju povrća. Jesenas su posadili češnjak, a sada u proljeće planiraju sijati i saditi grah i crveni luk, ali i sve drugo povrće. Snježana kaže da sije i čuva stare sorte povrća. Ako godina bude povoljna nadaju se da će biti i nešto tržnih viškova.
U dvorištu imaju mali plastenik u kojemu su ove zime proizveli salatu, špinat, luk, a koriste ga i za uzgoj presadnica povrća. U voćnjaku i oko njega ima dosta ljekovitog i samoniklog jestivog bilja. "Jedem kiselicu još od djetinjstva, beremo koprivu, imamo šipak, drijenak, sačuvali smo i bazgu u voćnjaku, danas sam upoznala sljez, a ima i puno drugog korisnog bilja", kaže Snježana.
Nabavili su i crvene kalifornijske gliste koje im proizvode kvalitetan humus. "To su mi ljubimci, to sam umjesto cvijeća dobila na dar od supruga za Dan žena prošle godine. Kalifornijske gliste su super, pojedu i prerade sav organski kuhinjski otpad, ostate voća, povrća i imamo izvrsno gnojivo", kaže ona. Imaju sreće, kažu, pa od prijatelja koji se bavi uzgojem konja, imaju dovoljno stajskog gnojiva.
Sve ih zanima oko poljoprivrede, stalno uče i pomalo ulaze u tajne tog čarobnog svijeta u kojemu uživaju. Nedavno su imali mali tečaj cijepljenja voća na kosi rez i na rascjep. Zlatko je obnovio svoje znanje, a Snježana je s velikom voljom prvi put cijepila šljive. Uče i formiranje uzgojnih oblika krošanja voćaka, a uspješno su orezali i neka starija stabla jabuka.
Redžići su svjesni da su počeli kao agrohobisti, no sada to više nije samo odlazak u prirodu, na svoj mali grunt i uživanje i opuštanje u druženju s prijateljima u lijepoj prirodi i roštiljanju, kako su prvotno zamišljali. Posla je sve više, pomalo prerasta u proizvodnju, pa Zlatko planira ove godine registrirati Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Snježana ističe i onu drugu, također važnu dimenziju povratka prirodi: "Neka se ljudi više posvete prirodi. To odmara i puni baterije, stvara se neka posebna energija. Nama to puno znači, uživamo u tome."
Vrijedno je ovdje svakako istaknuti: samozatajni Zlatko, voćar i povrtlar, vrlo je uspješan trener i voditelj nanbudo kluba Slavonija iz Okučana kojeg je osnovao 2001. godine. Ima majstorsko zvanje 6. dan shihan.
"To je titula koju sam dobio direktno od Japanca Yoshinao Nanbua, osnivača nanbudoa i sankukai škole karatea. Do sada je kroz klub prošlo više više od 100 mladih. Posljednje tri godine naši natjecatelji osvojili su više od 150 medalja na državnim i međunarodnim natjecanjima. Kći Gabrijela bila je dvije godine prvakinja Hrvatske u katama i borbama.
Dvije godine za redom (2013. i 2014.) bili smo klupski prvaci Hrvatske", spominje Zlatko rezultate koje je stvorio upornim i marljivim radom. Iznimno je sretan što se ove godine iz njihove male sredine sedamnaestogodišnji Josip Crnković kvalificirao na svjetsko prvenstvo u nanbudu koje će se u srpnju održati u Španjolskoj.
"Upravo bavljenje ovim sportom naučilo me da se samo radom, upornošću, velikim strpljenjem i ljubavlju mogu ostvariti rezultati. Vjerujem da ćemo uspjeti i na našem malom gospodarstvu."
Povezane biljne vrste
Fotoprilog
Tagovi
Autor