Redovno zagrtanje poriluka na nađubrenom tlu za visoke prinose

Poriluk, praziluk ili prasa dvogodišnja je biljka koja može da naraste do 80 cm. U prvoj godini koristi se za jelo, a u drugoj formira cvjetonosno stablo i sjeme. Za ishranu se upotrebljavaju listovi koji su u gornjem dijelu zeleni i linearni, a u sredini čine takozvano lažno stablo dok se u zemlji formira manje ili više izdužena lukovica.

Najčešće se gaji iz rasada. Otporan je na niske temeperature, a ona optimalna za rast i razvoj je oko 20⁰C. To je usjev koji voli vodu, svjetlost. Najbolje uspjeva na plodnom umjereno vlažnom tlu, neophodno mu je stajsko i mineralno đubrivo, a zaštita od korova, insekata, bolesti, prihranjivanje, navodnjavanje i zagrtanje osnovne su mjere njege. Dospjeva od jula do novembra i od novembra do aprila, zavisno od načina uzgoja.

Proces proizvodnje

Porodica Bosančić godinama unazad na površini od pet jutara bavi se proizvodnjom celera, a veoma uspješno uzgajaju srednjestasnu sortu praziluka kamuš. Dugog je stabla, može da se proizvodi tokom cijele godine i listovi su mu svijetlo zelene boje.

Bosančići proizvodnju počinju krajem januara, sjetvom sjemena u zaštićenom prostoru, a prva etapa je priprema zemlje u plasteniku. Tlo se kultivira i kada je dobro usitnjeno, u njega se stavlja sjeme koje se pokrije slojem zemlje od jednog centimetra. Obzirom da sporije niče, a ukoliko su napolju niže temperature, plastenik je obavezno grijati i mlade biljke prihranjivati i zalijevati.

"Prasu rasađujemo polovinom aprila. Zemljište mora biti dobro pripremljeno i pođubreno. Najbolji rasad je kada mlada biljka dostigne visinu od oko 20 cm, kao mladi luk, a debljine je olovke", kažu Stanko i Dejana Bosančić dodajući da to rade mašinski, u redove na razmaku od 50 do 60 cm, a rastojanje između biljaka u redu je od 10 do 15 cm, zavisno od kvaliteta tla.

Redovno zagrtanje

Nakon rasađivanja parcele obilaze gotovo svakodnevno, prate stanje mladih usjeva kako bi blagovremeno primjenili sve agrotehničke mjere, koje se uglavnom sastoje od zalijevanja, prihranjivanja, zaštite od korova i insekata.

"Kako bi se dobilo što duže i kvalitetnije bijelo stablo, mora se redovno zagrtati. Prvo obavimo već tokom juna, a do kraja vegetacije zagrnemo ga pet do šest puta", kaže Dejana, dodajući da redovno obavljaju i međurednu kultivaciju kako bi se riješili korova, ali praktikuju i ručno okopavanje i plijevljenje, a kako je godina bila sušna dva puta nedjeljno su navodnjavali.

"Ljeto je bilo pretoplo, a zna se da poriluk slabo napreduje kada su visoke temperature, zato mu odgovara jesenje vrijeme. Polovinom septembra počeli smo vađenje i uvjerili se kako mi tako i kupci da je odličnog kvaliteta. Gotovo sav rod je prva klasa", kažu naši sagovornici dodajući da ga vade ručno, čupajući ga iz zemlje.

U planu povećanje površina

Takođe, čiste ga ručno, otklanjajući suhe i polomljene listove i zemlju, a zatim ga peru i pakuju u pet, deset i 20 kilograma. Svake godine cjelokupan urod prodaju prije zime tako da ne moraju razmišljati o skladištenju.

"Proizvodnja praziluka je lakša od proizvodnje celera, bar ga je lakše očistiti, oprati i spremiti za prodaju, tako da ćemo iduće godine sigurno povećati površine", kaže nam Dejana i dodaje da se ove jeseni mogu pohvaliti sa prinosom od 10 tona prvoklasne prase čiji je bijeli dio čvrst bez mrlja, listova ujednačene zelene boje pripijenih uz stabljiku.

Naši proizvođači kažu da bi cijena mogla biti viša, ali zadovoljni su postignutim te već razmišljaju o narednoj proizvodnoj sezoni iako sada znaju, obzirom na poskupljenje repromaterijala, da će sjetva i uzgoj pomenute vrste luka zahtjevati mnogo više novčanih ulaganja.