Savjeti za uzgoj artičoke - povrća bogova

Artičoka (Cynara scolymus) potječe s Mediterana, otkud se proširila Europom, a zatim i južnom i sjevernom Amerikom.

Artičoke se smatraju povrćem bogova jer ih je prema mitologiji volio jesti grčki bog Zeus. Bila je i omiljeno jelo aristokracije.

Višegodišnja je biljka koja, ako je zaštićena, može podnijeti i hladnije zimske uvjete. Cilj uzgoja artičoke su veći tusti cvjetovi, koji se sakupljaju prije nego što rascvatu.

U Hrvatskoj je njezin uzgoj raširen uglavnom u mediteranskom području. Najčešće se uzgaja više biljaka za vlastitu potrošnju u vrtovima, no u zadnje vrijeme zabilježena su sve veća podizanja njihovih nasada na otocima i priobalju. Artičoka se može pohvaliti svojim hranidbenim i zdravstvenim vrijednostima te iznimnog terapeutskog djelovanja kod dijabetesa, slabokrvnosti i smetnji s jetrom.

5-6 cvjetnih glavica godišnje

Stabljika je hrapava i razgranata, a naraste do visine od 2m. Listovi su veliki i naizmjenično smješteni na stabljici. Pri vrhu su tamnozeleni, a pri dnu sivi. Na vrhovima se nalaze iglice. Korijenje je vrlo duboko. Na vrhu stabljike nalaze se velike, kuglaste i bodljikave cvjetne glavice sastavljene su od malih plavo-ljubičastih cvjetova. Biljka daje oko 5 do 6 cvjetnih glavica godišnje, od druge godine, pa nadalje.

Odgovara joj duboko, plodno i rahlo tlo. Optimalna temperatura za rast je od 24 do 26°C. Ne može rasti u sjeni. Preferira vlažno tlo. Biljka može podnijeti snažne vjetrove.

Sadnja artičoke

Uzgaja se vegetativno, sadnicama ili generativno, sjetvom iz sjemena. Sadnice se uzimaju od starijih biljaka od kojih se ostave samo dva najsnažnija izboja, dok se drugi uklanjaju. Izboji se sade u ožujku u klijalište ili u posude sa supstratom koje treba držati na toplom mjestu.

Ukorijenjene sadnice se trebaju presaditi na otvoreno nakon što prođe opasnost od mraza. Iskopa se jamica na dubinu do 30 cm u koju se dodaje šaka zrelog stajskog gnoja ili komposta. Sadnica se postavlja na dubinu od 10 cm i prekrije zemljom. Zemlju oko biljke treba dobro pritisnuti i zaliti s dosta vode. Sadnice treba zalijevati svaki dan, dok god se na biljci ne primijete izboji.

Sadnice se mogu saditi i kasnije, bez prethodnog ukorjenjivanja. Sade se polovicom travnja i biljke je potrebno zaštititi od hladnih noći. Sade se na razmak do 1 m kako bi svaka biljka imala dovoljno mjesta za svoj rast.

Sjeme artičoke sije se početkom veljače u topla klijališta ili posude i sandučiće koji moraju biti na toplom mjestu. Sije se na rijetko, tako da se sjeme lagano pritisne u zemlju, prekrije tankim slojem zemlje i obilato zaliti. Biljke s razvijenih 2 do 3 listića se pikiraju na 5 cm razmaka.

Kako do boljeg razvoja cvjetova?

Kad malo porastu, potrebno ih je ponovno pikirati. Biljke posađene u cvjetne posude nije potrebno pikirati. Prije samog presađivanja, biljke trebaju provesti neko vrijeme na hladnom mjestu uz dovoljno svjetlosti. Presađuju se koncem travnja ili početkom svibnja na razmak od 1 m. Nakon obavljenog presađivanja, biljke treba dosta zaliti. Tijekom kasnijeg rasta, artičoke je potrebno često zalijevati i prihranjivati. Tlo je potrebno okopavati i plijeviti korove. Za što bolji razvoj cvjetova, preporučuje se ostaviti 2 do 3 cvijeta po stapci, dok se drugi uklanjaju.

Sjetva sjemena direktno na otvoreno ne smije biti prije travnja. Razlog tome je što će se prvi cvijet za berbu razviti tek sljedeće dok godine, jer se iz maloprije spomenutih metoda uzgoja cvjetovi razvijaju iste godine. Siju se 3 sjemenke, ali se od njih ostavlja samo najsnažnija biljka.

Zaštita od hladnoće

Artičoku je zimi potrebno zaštititi od hladnoće. Ocvale cvjetove treba ukloniti, a dugačke listove blago prikratiti te ih povezati zajedno i zavezati. Kod hladnijeg razdoblja, biljke se može prekriti slamom, granjem, itd.. U područjima s vrlo hladnom zimom, artičoke se trebaju iskopati s grumenom zemlje te presaditi u posudu s pijeskom u podrum.

U prehrani se koriste mladi cvatovi, involukre, koji se beru u svibnju i lipnju, kada dozrijevaju cvjetne glavice. Ne jedu se sirovi zbog gorkog okusa i teške probavljivosti. Nedozrele cvjetove artičoke trebalo bi kuhati odmah nakon branja, jer se dužim stajanjem mijenja okus i prehrambena vrijednost. Jestivi su bazalni dio brakteje i središnji dio artičoke.

Ljekovitost artičoke

Artičoke su važno ljekovito bilje nakon otkrića prisutnosti tvari cinarina u listovima. Gorkog je okusa, poboljšava funkciju jetre i mokraćnog mjehura, potiče izlučivanje probavnih sokova, posebice žuči i snižava razinu kolesterola u krvi.

Listovi djeluju i protiv reume, grčeva i pomažu pri snižavaju razinu šećera. Primjena je unutarnja, te se još koriste i kod želučanih tegoba, žgaravice, mučnine, otežane probave i liječenje hepatitisa i arterioskleroze. Artičoka je bogata mineralima, vitaminima, te sadrži bjelančevine, ugljikohidrate i malo masti. Od minerala su prisutni kalij, natrij, fosfor, magnezij, kalcij, bakar, željezo i cink. Vitamini u artičoki su vitamin A, C, te vitamini B skupine. Zbog visokog sadržaja vlakana, koristi se u prevenciji opstipacije.

Foto: pixabay.com