Slanutak se sije u rano proljeće i može ostvariti prinos veći od 3 t/ha. Osim u prehrani ljudi, koristi se i kao koncentrirana hrana za stoku.
Slanutak je jednogodišnja zeljasta biljka, koja se uzgaja zbog zrna bogatog bjelančevinama. Ovo je jedna od najotpornijih mahunarki na sušu. Nema posebne zahtjeve kada je riječ o zemljištu, a uspijeva na svim, osim na kiselim i teškim zemljištima. Sije se u rano proljeće, a bere tijekom kolovoza. Prinosi zrna mogu dostići više od 3 t/ha.
Korijen slanutka je vretenast i dobro razvijen, pa biljci omogućije dobro snabdijevanje vodom i hranjivima iz dubljih slojeva zemljišta. Stablo je tanko, uspravno i grmoliko, a pri kraju vegetacije odrveni. Biljka može biti visoka 25-70 cm. Listovi su neparno perasti, sa 13-17 liski. Nadzemni dijelovi biljke su prekriveni sitnim dlačicama. Cvjetovi su leptirasti, sitni bijeli, ružičasti, rjeđe plavkaste boje. Sjeme slanutka, koje podsjeća na grašak, nalazi se u mahuni dužine od 1,5 do 4 cm), koja najčešće sadrži jednu do dvije semenke. Boja sjemena može da biti krem, žuta, smeđa, zelena ili crna.
Obrada zemljišta za sjetvu slanutka ovisi od predusjeva. Najbolje predkulture su mu okopavine, a poslije njih strna žita. Najvažnije je obaviti jesensko oranje. Preporučuje se gnojenje s 30-40 kg/ha dušika, 50-80 kg/ha fosfora i 20-50 kg/ha kalija. Sjetva slanutka se obavlja u rano proljeće. Klija pri niskim temperaturama i dobro podnosi mrazeve.
"Može se sijati na međuredni razmak od 30-70 cm, ili uskoredno na udaljenosti od 15-20 cm. Sjetvena norma ovisi od načina sjetve i krupnoće sjemena (70-150 kg/ha). Dubina sjetve iznosi 5-7 cm, dublja je na lakšim i sušim zemljištima, a plića na težim i vlažnijim. Ako je posijan na širi razmak vrši se međuredna kultivacija", objašnjava savjetnica Vesna Bilić.
Slanutak je cijenjen predusjev, posebno za ozima žita, jer obogaćuje zemljište dušikom i rano napušta parcelu. Može se češće uzgajati na istoj površini, što je prednost za sušna područja, gdje nema mogućnosti za navodnjavanje.
U početnoj fazi rasta, slanutak je otporan na niske temperature i može podnijeti od -6°C do -8°C. Kasnije se potreba za toplinom povećava, pa je optimalna temperatura u vegetativnoj fazi 20°C - 24°C, a u vrijeme cvjetanja oko 25°C.
"Minimalna temperatura za nicanje iznosi 5-6°C, ali u takvim uvjetima niče za oko tri tjedna. Pri temperaturi zemljišta od 8-10°C niče za 10-15 dana, a najbrže je nicanje pri 20- 25°C", kaže Bilićeva.
Vegetacija je od 70 do 100 dana, ovisi od dužine dana, padalina i temperature. Najveća potreba za vodom je u vrijeme formiranja pupoljaka i u cvjetanju. Mahune slanutka sazrijevaju gotovo istovremeno. Zrela mahuna ne puca, a prezrela otpada. Na jednoj biljci može biti do 100 mahuna. Žetva se obavlja adaptiranim kombajnom, kao za grah, a na manjim površinama biljke se mogu čupati ili žeti. Suho sjeme se skladištiti.
Slanutak je vrlo značajan u prehrani ljudi, jer je bogat bjelančevinama, ali i mineralima, posebno fosfornim spojevima. Sadrži znatne količine provitamina A i vitamina B1. Ima nizak postotak celuloze, pa je lako probavljiv. Zrno se koristi za kuhana jela, pečena i kao surogat kavi. Korisno je i kao koncentrirana hrana za stoku, pogotovo za mliječne krave, ovce, svinje i perad.
Povezana biljna vrsta
Sinonim: čič, naut, slani grah, nohut, graj, leblebija | Engleski naziv: Chick-pea | Latinski naziv: Cicer arietinum L.
Slanutak je jednogodišnja zeljasta biljka. Korijen mu je vretenast i razgranat i dopire do 1 m dubine, a 40 – 50 % ukupne mase korijena nalazi se dublje od 20 cm tla, što mu... Više [+]Tagovi
Autorica