Prema rečima stručnjaka za povrtarstvo, najveći izazov u proizvodnji cvekle je ujednačeno nicanje, pa je zato neophodna pravilna i kvalitetna obrada i priprema zemljišta usitnjene strukture, kao i obilno zalivanje nakon setve. Evo na šta još treba obratiti pažnju da bi gajenje cvekle bila što uspešnije.
Prema rečima savetodavca za povrtarstvo Dragana Mijuškovića cvekla ima veće potrebe za toplotom i manje je otporna na hladnoću od drugog korenastog povrća. Minimalne temperature potrebne za njeno klijanje su 6ºC-8ºC, a optimalna je oko 23ºC. Mijušković naglašava da visoke temperature mogu da doprinesu jakom rastu lisne mase, a to smanjuje rast korena, a samim tim i prinosa. On dodaje da tek iznikle biljke podnose mrazeve do -4 ºC.
Najveći izazov u proizvodnji cvekle je, kako tvrdi Mijušković, ujednačeno nicanje, pa je zato neophodna pravilna i kvalitetna obrada i priprema zemljišta usitnjene strukture, kao i obilno zalivanje nakon setve. Cvekla ima izuzetne zahteve prema vlazi u početku vegetacije. Da bi seme cvekle počelo da niče ono mora da usvoji vlage i do 170% od svoje težine. Kada biljke porastu i dobro se ukorene potreba za vodom se smanjuje. Ovo povrće najbolje uspeva na plodnim zemljištima, dobre strukture, lakšim i oceditim, jer u takvim uslovima ono razvija dobro diferenciran i dubok koren - pravilnog oblika.
Cvekla ima svoje mesto u plodoredu. Mijušković tvrdi da je najbolje da dođe na mesto kultura koje rano ustupaju svoje mesto na parceli. Ona najčešće dolazi posle žitarica i grahorica. Odmah po skidanju tih useva obavlja se oranje na dubinu 25-30 centimetara, da bi se sa što manje napora zemljište pooralo i da bi se očuvala zemljišna vlaga. Posle oranja se pristupa predsetvenim agrotehničkim merama: tanjiranju, setvospremanju i drljanju, da bi se stvorio rastresit sloj. Prilikom tih operacija treba uneti i dovoljne količine mineralnih đubriva. Pravilo je da se na lakšim zemljištima nađubri dobro zgorelim stajnjakom u količini 30 tona po hektaru uz dodatak 80kg/ha azota, 80 kg/ha kalijuma i 150 kg/ha fosfora. Na plodnim zemljištima nije neophodan stajnjak.
Setva cvekle može biti u dva roka, odnosno za letnju ili kasnu jesenju-zimsku potrošnju. Setva se obavlja na dubini 3-5 centimetara. Dubina setve zavisi od kvaliteta predsetvene pripreme i stanja vodno-vazdušnog režima zemljišta. Ukoliko, zbog loših vremenskih prilika, ne uspemo zemljište najbolje da pripremimo i ako je ono ostalo krupnije strukture, tada se parcela obilnije zaliva i setva se obavlja na dubinu 2-3 cm da se ravnomerno nicanje ne bi dovelo u pitanje.
Razmak između redova može biti 60-70 cm ili manji 30-40 cm, a to zavisi od krupnoće korena. Nega useva podrazumeva niz operacija koje omogućavaju pravilan rast i razvoj cvekle, a samim tim i maksimalan prinos. Osim proređivanja koje se obavlja kada se setva obavlja ručno na manjim površinama, značajna mera je špartanje. Ta operacija se obavlja više puta tokom vegetacije da bi se u međurednom prostoru razbila pokorica, biljke disale i uništili eventualni ponici korova. Nega useva podrazumeva i sprovođenje aktivne zaštite od korova, insekata i patogena koji mogu da ugroze proizvodnju tog povrća.
Cvekla za letnju potrošnju počinje da se bere kada dostigne prečnik 4-5 cm. Ipak, mnogo češća proizvodnja cvekle je za jesen i zimu i ona se u tom slučaju vadi, u zavisnosti od sorte i ranostasnosti, od septembra pa sve do pred mrazeve, zato što cvekla u fazi kada je koren već veliki i formiran ne može da podnese mrazeve i temperature ispod -3ºC. Koren se lako čupa, lišće se odseca do glave korena a koren se skladišti ili nosi na preradu.
Povezana biljna vrsta
Izvori
Tagovi
Autor