Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Štetočine bijelog luka
  • 14.01.2020. 11:30

Štetočine bijelog luka - kako ih prepoznati i suzbiti

Bijeli luk je omiljena povrtna vrsta koja se često uzgaja u baštama. Veoma često se koristi kod pripreme prirodnih pripravaka za zaštitu bilja ili kao dobar susjed u bašti koji svojim mirisom štiti povrće od brojnih štetočina. Međutim, sam bijeli luk je izložen napadu lukove muhe, muhe bijelog luka, nematoda, lukovog listojeda i drugih štetočina.

Foto: Pixabay/Schwoaze
  • 1.925
  • 138
  • 0

U svakoj bašti možemo pronaći gredicu bijelog luka. Ova popularna vrsta povrća se veoma često koristi kao zaštita drugim biljnim vrstama, za izradu raznih prirodnih pesticida. Veoma lako se uzgaja, nije zahtjevna vrsta poput paprike ili paradajza. Međutim, bijeli luk napadaju razne štetočine koje pričinjavaju štetu, umanjuju prinos, umanjuju kvalitet ili u nekim slučajevima potpuno mogu da unište usjev.

Najčešće štetočine bijelog luka

Bijeli luk ima insekticidna i fungicidna svojstva i zbog toga se sadi u blizini raznih vrsta povrća, začinskog i ljekovitog bilja, u voćnjacima. I pored toga što njegov miris odbija većinu štetočina postoje štetočine koje bijeli luk koriste u ishrani ili su za njega vezani životnim ciklusom.

Lukova muha, muha bijelog luka, lukov moljac, lisne uši, nematode, lukova buba, lukov listojed su najčešće vrste koje pričinjavaju štete na usjevima bijelog luka.

Lukova muha

Lukova muha (Hylemia antiqua) je štotočina koja napada bijeli luk, crveni luk, poriluk i ostale vrste iz porodice lukova. Štetu pričinjava larva, dok odrasle jedinke ne predstavljaju opasnost za lukove. Ženka polaže jaja na površinu lista tokom proljeća. Larva je izuzetno proždrljiva i razvija se u unutrašnjosti lista i glavice.

Eko metode zaštite od lukove muhe

Pojedinih godina dolazi do masovne pojave lukove muhe i velikih šteta u zasadima luka.

Muha bijelog luka

Muha bijelog luka (Helomyza lurida) je štetočina koja isključivo napada bijeli luk. Ova vrsta štetočine ima jednu generaciju godišnje. Prezimljavaju odrasle jedinke koja postaju aktivne tokom ranog proljeća. Pojavljuju se čim prosječna temperatura vazduha dostigne vrijednost 2°C, pojedinih godina već krajem februara. Ženke su aktivne do aprila. U tom vremenskom intervalu polažu jaja na biljke koje imaju dobro razvijena dva do tri lista. Najčešće bira najrazvijenije biljke za odlaganje jaja.

Štete pričinjavaju larve koje se hrane u unutrašnjosti biljke bijelog luka. Usled njihove ishrane biljke počinju da zaostaju u porastu, suše se i propadaju. Dodatni problem je što se na oštećenim djelovima tkiva biljke bijelog luka razvijaju saprofitske gljive, prouzrokovači trulenja i drugih biljnih bolesti.

Napad se prepoznaje po žućenju središnjeg lista, stabljika postaje mekana, prazna i lako se odvajaju listovi od glavice i korijena. Najčešće je u stabljici jedna larva.

Za zaštitu od ove štetočine mogu se koristiti prirodna sredstva i pripravci kao i za lukovu muhu. Ranijom sadnjom u jesenjem roku sjetve i kasnijom sjetvom tokom proljeća smanjuju se posledice napada ove štetočine.

Lukov moljac

Lukov moljac (Acrolepia/Acrolepiopsis assectella) izaziva štete na bijelom luku i poriluku. Može u toku godine imati dvije do tri generacije.

Štete pričinjava larva koja se hrani listom na početku razvoja, a kasnije glavicom luka. Napad štetočine se prepoznaje po uzdužnim svijetlim prugama na listu. Kako se larva spušta prema glavici biljka vene i suši se.

Najčešće se suzbija na površinama na kojima se proizvodi sjemenski luk.

Lisne uši

U pojedinim godinama bijeli luk napadaju lisne uši koje svojim sisanjem uspravaju rast i razvoj biljaka. Napadaju mlade, sočne biljne dijelove.

Eko metode: Pepeo i duhan tjeraju lisne uši

Što su biljke mlađe izloženije su napadu lisnih ušiju. Za zaštitu se mogu koristiti razni prirodni pripravci.

Lukov listojed

Lukov listojed (Galeruca tanaceti) je štetočina koja se sporadično pojavljuje, ali u godinama pojave pričinjava velike štete. Radije napada crveni luk, ali se napad veoma brzo širi i larve u potpunosti mogu da unište gredice crvenog i bijelog luka,kao i drugog gajenog bilja.

Lukov listojed - mala larva, velika štetočina

Nematode

Od nematoda na bijelom luku se najčešće javlja stabljična nematoda iz roda Ditylenhus. Usled njihovog napada listovi žute, propadaju, a lukovice postaju mekane, prazne. Naručito su opasne kod sjemenskog luka jer uništavaju sadni materijal. Veoma često izazivaju izostajanje formiranja glavice i čenova u glavici.

Ove štetočine mikroskopske veličine za ishranu koriste sve dijelove biljke bijelog luka: listove, glavicu, stabljiku. Nematode se mogu godinama održati pa zbog toga treba izbjegavati sadnju na istom mjestu tokom niza godina. Mogu da se šire bez vidljivih znakova oštećenja uzgajanih biljaka i u jednoj godini populacija nematoda eksplodira i smanji urod bijelog luka ili u potpunosti uništi usjev.

Šta uzgajati pored bijelog i crvenog luka?

Najbolja prevencija je da bijeli luk ne uzgajamo na istim parcelama i gredicama, poštujući plodored i plodosmjenu. Veoma često se bijeli luk uzgaja u združenom usjevu sa mrkvom koja svojim mirisom tjera njegove štetočine. U zaštiti se koriste prirodna sredstva i pripravci od duvana, čili paprika, rabarbare, buhača, pelina, koprive, neema, repičinog ulja, pepela.


Tagovi

Štetočine bijelog luka Bijeli luk Uzgoj Lukova muha Muha bijelog luka Lukov moljac Lisne uši Lukov listojed Nematode


Autorica

Ranka Vojnović

Više [+]

Diplomirani inženjer poljoprivrede sa dugogodišnjim iskustvom u povrćarstvu, zaljubljenik u organsku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.