Unutar ovog staklenika nema kemijskog tretiranja, a biološku kontrolu štetnika obavljaju korisni kukci dok su za oprašivanje zaduženi bumbari. Posjetili smo hidroponski uzgoj tvrtke Belje.
Na lokaciji Mitrovac, između Grabovca i Kneževih vinograda, smjestio se staklenik u kojem tvrtka Belje proizvodi godišnje čak 2.700 tona ovih plodova.
"Površine je 4,5 hektara, a uzgajamo grapolo, beef i cherry rajčice", ispričao nam je prilikom posjeta voditelj ove proizvodnje, Robert Marković. Kako kaže, unutar staklenika nema kemijskog tretiranja, a oprašivanje vrše bumbari dok su za posao biološke zaštite zaduženi drugi korisni kukci koji se bore protiv lisnih uši, minera, bijelih mušica, crvenog pauka i slično.
Svaka biljka rajčice raste u posudama s kokosovim vlaknom i hranjivoj otopini, a dostigne visinu od 15 do 18 metara i daje 20 kilograma plodova.
"Ovo je cjelogodišnja proizvodnja. Biljke su postavljene na stalna mjesta u siječnju, a krajem ožujka smo započeli s prvom berbom", istaknuo je Marković. Ovaj smo staklenik posjetili u petak, 10. lipnja u sklopu putovanja agrarnih novinara u Baranju i radionice "Što nam donosi novi ZPP?", a voditelj proizvodnje nam je otkrio da su od početka sezone do tog dana ubrali preko osam tona.
Kao razliku između ostalih proizvođača u zatvorenom prostoru, ističu to da nemaju skladišni prostor. "Dakle, svježe ubrani plodovi odlaze direktno do trgovačkih lanaca i rajčica ne provodi nikakvo vrijeme u skladišnom prostoru kako bi sazorila", istaknuo je voditelj proizvodnje. Upravo zato njihov brend nosi naziv "Domaća rajčica" jer je okusom nalik na onu pravu domaću iz vrta.
"Taj okus nam omogućuje to što rajčica ne sazrijeva u skladišnom prostoru jer temperature ispod 10 °C u hladnjačama negativno utječu na ovo povrće", dodao je Marković.
Sezona im završava u prvoj polovici prosinca kada biljke i kokosove jastuke iznose iz staklenika nakon čega prostor moraju dezinficirati. Ostatak zelene mase usitnjavaju i voze u bioplinsko postrojenje ove tvrtke koje ih kasnije opskrbljuje toplinskom energijom. "Time si smanjujemo troškove grijanja", kazao je Marković.
Kokosova vlakna daju drugim staklenicima u kojima se uzgajaju paprike ili krastavci jer kao što na tlu moramo poštivati plodored tako je i u hidroponskom uzgoju.
Kako je pojasnio, željena temperatura u stakleniku je od 26 do 27°C dok je ona noćna 14°C. Hranjive tvari i vodu doziraju pomoću sustava za navodnjavanje kap na kap, a količinu hranjiva koju treba dodati određuju pomoću vaga koje važu kokosove jastuke.
Voditelj proizvodnje kaže da je isključivo riječ o mineralnim hranivima poput kalija i kalcija koji su neophodni za rast ove povrtne kulture. "Trebamo točno određenu dozaciju zato ne možemo koristiti organska gnojiva", pojasnio je.
Većina zaposlenika je iz okolnih sela, a stalno zaposlenih u stakleniku ove tvrtke je 41 osoba. "Bilo bi dobro da je u okolini više ovakvih sustava gdje bi ljudi mogli raditi, ostvariti stabilne prinose uz osam sati rada dnevno, a nakon radnog vremena dodatno se kod kuće baviti još nečim", zaključio je Marković.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica