Prije sadnje potrebno je odlučiti hoćemo li biljke pustiti da pužu po površini zemlje ili ćemo ih uzgajati vertikalno na armaturi. Oba načina imaju svoje prednosti i mane
Sadnja presadnica krastavca je uvijek izazov. Kraj travnja i svibanj su tradicionalni termini za sadnju na otvorenom, ali još uvijek postoji opasnost od kasnih mrazeva.
Dobro razvijena presadnica treba biti jaka i imati od dva do četiri razvijena prava lista. Prerasle presadnice se slabije ukorjenjuju i daju manji prinos. Pričekajte da se zemlja zagrije. Sadnju je najbolje obaviti kasno navečer ili po oblačnom vremenu. Najbolji termin je prije kiše. Nikada to nemojte raditi u najtoplijem dijelu dana i da presadnice budu direktno izložene djelovanju Sunca.
Za sadnju birati osunčane terene s dobrom ventilacijom. Što se biljke brže osuše poslije kiše, manje će biti podložne pojavi plamenjače i drugih bolesti. Zemlja treba biti rahla, dobrih vodno-zračnih karakteristika, bogata humusom i hranjivim tvarima. Ne smije biti zabarena ili s visokim razinama podzemne vode.
Jako je važno poštivati plodored. Uzgoj na istoj gredici ili parceli tijekom godina rezultirat će smanjenjem prinosa zbog jednostranog iskorištavanja biljnih hraniva, nakupljanja štetnika i uzročnika biljnih bolesti. Također, same biljke ispuštaju u zemlju tvari koje će sprječavati razvoj novih biljaka krastavca. Zbog toga je važna rotacija usjeva, a na istom mjestu možemo ponovo uzgajati ovu vrstu poslije četiri godine. Dobro uspijeva poslije ranih kupusnjača, a dobri predusjevi su grašak, krumpir i rajčica.
Prije sadnje potrebno je odlučiti hoćemo li biljke pustiti da pužu po površini zemlje ili ćemo ih uzgajati vertikalno na armaturi. Oba načina imaju svoje prednosti i mane. Prva varijanta je jeftinija, ali su listovi i plodovi u kontaktu sa zemljom. Poslije kiše ostaju duže mokri što stvara preduvjete za pojavu plamenjače ili truljenje. Vertikalni uzgoj je skuplji, jer zahtijeva podizanje armature uz koju se biljke penju. No, tada je bolje prozračivanje i sušenje zelene mase poslije kiše. Olakšano je branje plodova, provođenje zaštitnih tretmana, prihranjivanje i suzbijanje korova.
Ne sadite pregusto. Ostavite prostor između biljaka kako bi omogućili provjetravanje. Sadne rupe se kopaju na udaljenosti od 20 do 30cm, a njihova dubina je od 12 do 15cm. Na dno svake rupe se stavlja gnojivo. Najčešće se sadnja obavlja u dva reda gdje je međuredni razmak od 50 do 60cm, a to je najbolje učiniti u cik cak formi kako bi imale dovoljno prostora.
Prvo je potrebno zaliti rupe, a zatim i posađene biljke. Zalijevanje treba biti obilno. Vlažnu zemlju oko biljaka je potrebno malčirati ili prekriti suhom zemljom kako bi što duže zadržali zonu oko korijena vlažnom. To će pomoći brzoj obnovi korijena. Istu ulogu ima i postavljanje folije preko zemlje prije sadnje.
Broj zalijevanja i norma se prilagođavaju vremenskim prilikama. Krastavci traže dosta vode, ali ne vole prevlažnu zemlju. Ovisno o vremenskim uvjetima zalijevamo jednom do dva puta u tijeku sedam do deset dana. Količina vode na 1m² se kreće od 10 do 15l.
Nakon sadnje potrebno je nastaviti brinuti o presadnicama. Kako još uvijek postoji opasnost od pojave mraza na otvorenom, neophodno je imati agroplatno ili druge lagane materijale kojima ćemo prekriti biljke.
Budući da su krastavci osjetljivi na djelovanje Sunca i često stradaju zbog nastanka ožegotina, dobro je s južne strane posijati dva reda kukuruza koji će osigurati sjenu tijekom vrelih ljetnih dana.
Prihrana se obavlja svake dva tjedna dodavanjem organskih ili mineralnih gnojiva.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica
