"Na ravnu površinu zemlje stavi se najlon ili slama i nabaca se zemlja odozgo, a sa strane se kopaju šancovi da bi se tom zemljom izvela kupa kojom se povrće prekriva. Prije nego što se potpuno prekrije, može se staviti slama, neke trice ili najlon", objašnjava Vera.
Istraživanja su pokazala da je zamrzavanje najgori oblik čuvanja hrane, jer posebice voće i povrće tada gubi, ne samo svoju svježinu, nego i hranjive sastojke. Nekadašnji oblik čuvanja i skladištenja povrća preko zime bio je u trapovima.
Danas svaka kuća ima zamrzivač, pa samo naši najstariji još uvijek njeguju kulturu čuvanja namirnica preko zime i njihovog originalnog ukusa. Baka Vera Kuzmić u svojoj 84. godini života, još uvijek se ovim bavi.
"Na ravnu površinu zemlje stavi se najlon ili slama i nabaca se zemlja odozgo, a sa strane se kopaju šančevi, da bi se tom zemljom izvela kupa kojom se povrće prekriva. Prije nego što se potpuno prekrije, može se staviti slama, neke trice ili najlon", objašnjava Vera.
Dimenzije trapa mogu biti proizvoljne, ovisno koliko povrća stavljate. Pri pravljenju trapa treba voditi računa da zemlja ne bude previše mokra ili pak suha. Također, bitno je da zemlja gdje se trapi nije ugrožena podzemnim ili površinskim vodama. Kupa se formira da, kad kiša pada, ne natapa nagomilanu zemlju, već da se slijeva niz kupu u iskopane kanale okolo trapa. Pri vrhu same kupe u većini slučajeva može se staviti improvizirani ventilacijski otvor. Također, i razno korjenasto povrće postavlja se u oblik kupe.
"Može se trapiti mrkva, krumpir, cikla, rotkvica, a ja sam mrkvu trapila i u pijesku. Uzmem sanduk i stavim u podrum i u tom sanduku stavljam red mrkve, red pijeska i iz toga cijelu zimu vadim mrkvu, jer ona u pijesku čuva vlagu. Netko čak kad ima gomilu pijeska, samo raskopa taj pijesak, pa stavi mrkvu u rupu. Moja sestra je, na primjer, imala rupu, pa ubaci repu ili mrkvu pa preko prekrije zemljom", objašnjava Vera.
Pored nadzemnih ili površinskih trapova, postoje i podzemni ili ukopani. Takav trap, predstavlja kanal ili veće skladište napunjeno povrćem i prekriveno zemljom, karakterističan je za područja s oštrijim zimama. Najbolje je trapiti povrće tijekom listopada ili studenog.
"Trapi se pred mrazeve. Kad se, na primjer, izvadi sav krumpir, a prije mrazeva. Tako može stajati do proljeća, onda se iz trapa vadi krumpir, nekad i pusti klice, ali se one skinu i krumpir se dalje koristi. U trapu on ne propada", uvjerava Vera.
Pored povrća, nekada se i voće stavljalo u trap, i to jabuke.
"Moj otac je ranije mnogo trapio jabuke. Stavi slamu na zemlju široko, koliko će otprilike jabuka staviti, reda jabuku po jabuku dok ne izvede kupu, onda uzme isto najlon ili slamu, pa stavi na jabuke, pokrije, pa opet stavi slamice i trice, onda ašovom kopa malo dalje oko jabuka i slaže zemlju na jabuke", potvrđuje ova baka.
Neki su trap zamijenili hladnjakom i zamrzivačem, a Nizozemci su napravili izum koji se temelji upravo na trapu. Prototip nizozemskih inženjera, pod nazivom "podzemni hladnjak", predstavlja veliku loptu zapremine od 3.000 litara s četvrtastim izlazom sa stepenicama, a napravljen je od ojačane plastike.
Za razliku od tradicionalnog trapa, ovaj izum je eliminirao opasnost od mogućnosti truljenja hrane od padalina ili podzemnih voda i u njega je moguće staviti oko pola tone hrane, pa su za njega već zainteresirani mnogi veći i manji nizozemski farmeri. Svakako, vraćanje tradicionalnim vrijednostima obuhvaća i vraćanju na stare, ali dopunjene načine održivosti života na selu kojima danas, po svemu sudeći, teži cijeli svijet.
Foto: Julijana Kuzmić
Tagovi
Autorica