Zalijevanje povrća - kako to voli rajčica, a kako paprika, krastavci?

Suša, visoke temperature i nedostatak vlage u zemljištu uzimaju danak. Manjak vode ima ogroman utjecaj na rast, razvoj i prinos povrća. Svaka povrtlarska kultura ima svoje zahtjeve prema količini vode.

Negativne posljedice suše su zakržljale biljke, slab imunitet, opadanje cvjetova i plodova, naglo sazrijevanje plodova koji nisu dostigli puni razvoj, slaba kvaliteta plodova koji će biti podložni brzom propadanju.

Razne metode navodnjavanja

Primjenjuju se razne metode navodnjavanja: brazdom, sustavom kap po kap, upotrebom prskalica ili u malim vrtovima jednostavnim zalijevanjem.

Navodnjavanje brazdama spada u najstarije metode borbe protiv suše. Pravi se prostor između zemljišnih uzvišenja. Ova metoda se i danas primjenjuje kod paprike, rajčice, mahuna i dr. Mana joj je potrošnja velike količine vode i širenje biljnih bolesti. Sustav kap po kap štedi vodu, a osim funkcije navodnjavanja ima i mogućnost primjene gnojiva koja se otapaju u vodi.

Primjena prskalica je efikasna, ali ima i dosta mana. Od kapi na površini listova nastaju ožegotine, a suvišna vlaga na površini biljaka je okidač za pojavu biljnih bolesti na listovima i plodovima.

Količina vode i učestalost zalijevanja ovise o vrsti povrća, fazi u kojoj se nalaze, sadržaju vlage u zemljištu i njegovoj kvaliteti i drugim faktorima. Najviše su pogođene mlade biljke koje nemaju razvijen korjenov sustav i one koje formiraju plitak korijen. Porozna i pjeskovita zemljišta brzo gube vodu i javlja se potreba za čestim zalijevanjem. Glinovita i ilovasta usljed nedostatka vlage se stežu i pucaju. Tako vreli zrak dospijeva duboko u zemljište što izaziva još intenzivnije isušivanje i oštećenje korijena.

Kada i kako zalijevati?

Od izuzetne važnosti je vrijeme zalijevanja. Treba izbjegavati najtoplije dijelove dana i zalijevanje obavljati rano ujutro ili uvečer kad Sunce zalazi.

Voda za zalijevanje ne smije biti vrela, pregrijana. Ako stoji cijeli dan na Suncu, prije zalijevanja ju razblažite s hladnom. Također ne treba biti ni previše hladna, direktno iz bunara.

Suviše topla voda će dodatno "skuhati" biljke, a od hladne vode mogu doživjeti temperaturni stres i odbaciti cvjetove i plodove ili uvenuti. Usjev je potrebno zaštiti od vrelog vjetra koji je ključan u dehidraciji.

Zahtjevi povrća

Svaka vrsta ima svoje kritične faze kada je osjetljiva na nedostatak vode. Zajedničko je da su sve mlade biljke osjetljive. Rajčica, paprika, krastavci, tikvice, mahune su najosjetljiviji u vrijeme cvjetanja i formiranja plodova.

Korjenaste vrste imaju umjeren zahtjev za vlagom u zemljištu, a zahtjevi se povećavaju kad korijenje počinje uvećavati svoju masu.

Rajčica je kultura koja treba velike količine vode, a najbolje ga zalijevati rano ujutro. U ekstremnim uvjetima suše zalijevanje se može dopuniti zalijevanjem tijekom večeri. U plasteniku se prije zalijevanja preporučuje prozračivanje, jer pri visokoj temperaturi i vlažnosti dolazi do sljepljivanja polena i slabog oprašivanja.

Važno je da voda ne smije biti hladna, a njezina optimalna temperatura se kreće od 18 do 20ºC.

Količina neophodne vlage u zemljištu varira i ovisi o razvojnoj fazi u kojoj se biljka nalazi. Tako najviše vode rajčicama treba u fazi rasta ploda.

Paprika ima plitak korijen i za nju je optimalno da uvijek ima vlage na dubini do 15cm. Temperatura vode je nešto viša nego kada je rajčica u pitanju i kreće se oko 25ºC. Zalijevanje hladnom vodom odlaže početak cvjetanja i plodonošenja.

U fazi cvjetanja i plodonošenja krastavci se zalijevaju u večernjim satima, a temperatura vode se kreće oko 25ºC. Idealno je koristiti sustav kap po kap. Kada to nije slučaj, zalijeva se blagim pritiskom kako se ne bi oštetio korijen.