Zaštićeni prostori za stabilnost proizvodnje

Povrće se može uzgajati u jednostavnim zaštićenim prostorima domaće izrade, kao i u suvremeno opremljenim objektima. Prednost imaju zaštićeni prostori opremljeni opremom za reguliranje mikroklime, u kojima su umanjeni nepovoljni vanjski uvjeti. Glavna prednost primjene visoke tehnologije u zaštićenim prostorima u različitim klimatskim regijama je osiguravanje dodatne sigurnosti i stabilnosti u proizvodnji.

Tipovi i namjena zaštićenih prostora: niski i visoki tuneli, plastenici i staklenici

Niski tuneli (visine 40 do 60 cm, širine 50 do 100 cm) sastoje se od lučno savijenih nosača preko kojih se postavlja folija ili agrotekstil. Lukovi se postavljaju na razmak 100 cm i ukopavaju u tlo 10 do 15 cm. Niski tuneli se najčešće koriste za proizvodnju presadnica golog korijena i kao zaštita od kasnih proljetnih mrazeva kultura posađenih na otvorenome. Folija se sa sjeverne strane ukopa u tlo, a s južne pričvršćuje na površinu tla. Time je omogućeno lako podizanje folije radi prozračivanja u najtoplijem dijelu dana, kad vanjska temperatura dosegne maksimalnu za rast i razvoj uzgajane kulture. Za pridržavanje folije tijekom prozračivanja služi polipropilensko vezivo, dijagonalno napeto između lukova. Prozračivanje završava 2 do 3 sata prije zalaska sunca kako bi se sačuvalo dovoljno topline za zaštitu od nižih noćnih temperatura.

Visoki tuneli (visine 150 do 180 cm, širine 200 do 450 cm) imaju aluminijske ili pocinčane cijevi ili profile kao lukove. Radi veće čvrstoće, lukovi postavljeni na razmak 150 cm, međusobno se na sljemenu povezuju pocinčanom žicom ili spojnicama i cijevima. Folija se napinje preko lukova i ukopava u tlo, a za prozračivanje se koriste čeone stranice. Zbog male mogućnosti prozračivanja (samo čeone stranice), visoki tuneli ne bi smjeli biti duži od 25 m. Najbolje je ako se tuneli postave barem 14 dana prije sjetve ili sadnje kako bi se tlo zagrijalo. Tunel može zaštititi biljke do -3 °C. Kulture uzgajane u tunelu zaštićene su od nepovoljnih klimatskih prilika u početnoj fazi rasta, zbog čega se skraćuje vrijeme od sjetve ili sadnje do berbe. Također, tunel štiti uzgajanu kulturu od kasnih proljetnih mrazeva. Sjetvom ili sadnjom u tunel može se produžiti period berbe u jesen. Osim toga, kulture koje ne zahtijevaju puno topline prezimljavaju u tunelu, odnosno, mogu se uzgajati kao ozime. Ozime kulture se beru prije sadnje glavnih kultura u proljeće.

Plastenici i staklenici su stalni (stabilni) zaštićeni prostori, pokriveni polimernim materijalima u obliku filmova ili ploča, odnosno, staklom. Njihova konstrukcija je izgrađena od vruće pocinčanih čeličnih cijevi i aluminijskih profila. U odnosu na ranije korištene materijale za izradu konstrukcije (drvo, beton) prednost čelične nosive konstrukcije je u uskim profilima čime je smanjeno zasjenjivanje biljaka, lakše je održavanje, velika trajnost. Drvene nosive konstrukcije prikladne su za kućne vrtove jer ih je moguće samostalno izraditi, a još uvijek se mogu sresti u komercijalnoj upotrebi kod proizvođača u Dalmaciji i dolini Neretve. Glavni im je nedostatak laka lomljivost u slučaju obilnog snijega i nemogućnost opremanja automatikom za grijanje i prozračivanje.

Plastenici bez grijanja ili s interventnim zagrijavanjem mogu se koristiti kada vanjska temperatura nije niža od -4 do -8 °C, što omogućava sjetvu i sadnju početkom ožujka (za manje osjetljive vrste) i početkom travnja (za toploljubive vrste). U jesen se takvi objekti mogu koristiti do kraja studenoga, odnosno, u njima je moguće uzgajati ozime kulture. Grijani plastenici i staklenici koriste se za zimsko-proljetnu proizvodnju toploljubivih vrsta i za proizvodnju presadnica koje se sade u negrijani zaštićeni prostor ili na otvoreno.

Izbor vrste povrća

Za ekonomično korištenje zaštićenih prostora, izuzetno je značajna smjena vrsta tijekom cijele godine, čime se osigurava visok godišnji prinos i rentabilnost proizvodnje. Izbor vrste povrća i vremena proizvodnje uvjetovani su rastom zaštićenog prostora (niski tunel, visoki tunel, plastenik) i načinom grijanja (interventno zagrijavani ili grijani plastenik) te klimatskim uvjetima proizvodnog područja i mogućnosti prodaje. Klimatski uvjeti, posebice svjetlost i temperatura, uvjetuju izbor vrste i vrijeme uzgoja. Zbog povoljnijih klimatskih uvjeta u mediteranskom području, korištenje negrijanih zaštićenih prostora se produžuje za 15 do 30 dana u jesen, odnosno, počinje isto toliko ranije u proljeće, u odnosu na kontinentalno područje. Istovremeno, raznolikost potreba tržišta za povrćem omogućuje proizvodnju kojom se optimalno koriste klimatski uvjeti proizvodnog područja. Tako se povrće s manjim potrebama za svjetlošću i toplinom uzgaja u jesensko-zimskom razdoblju, kada je najveći broj oblačnih dana, a vrste s većim potrebama uzgajaju se u proljetnom i ljetno-jesenskom razdoblju.

Planiranje plodoreda prethodi izradi plana korištenja plastenika

Za izradu plana korištenja zaštićenih prostora potrebno je voditi brigu o plodoredu, koji predstavlja prostornu i vremensku izmjenu uzgajanih kultura na određenoj površini. Između ponovljenog uzgoja na istoj površini trebalo bi proći barem tri godine. Također, treba izbjegavati i uzgoj kultura iz iste porodice jedne za drugom. Zbog intenzivne proizvodnje (brze izmjene kultura) u zaštićenom prostoru i zahtjeva tržišta ponekad se plodoreda vrlo teško pridržavati. Česta je ponovljena sjetva ili sadnja iste kulture svake godine ili čak više puta tijekom jedne godine. Nepridržavanje plodoreda dovodi do nakupljanja specifičnih bolesti i štetnika, jednostranog korištenja hranjiva i posljedično do smanjenja količine i kvalitete prinosa.

Malčiranje i prekrivanje usjeva agrotekstilom za optimalan rast

U zaštićenim prostorima se primjenjuju još dva postupka u svrhu osiguravanja optimalnih uvjeta za rast i razvoj uzgajanih kultura. To su malčiranje tla i izravno prekrivanje usjeva agrotekstilom. Malčiranje tla odnosno, pokrivanje polimernim (polietilenskim folijama ili filmovima debljine od 15 do 50 mikrometara) ili organskim materijalima (slama, sijeno, usitnjena kukuruzovina) je agrotehnička mjera koja ima svrhu poboljšati uvjete uzgoja i olakšati njegu povrćarskih kultura tijekom vegetacije. Primjenom crnih, prozirnih (transparentnih) i poluprozirnih (fotoselektivnih) folija povećava se temperatura tla, što izravno utječe na brži rast biljaka, ranije dozrijevanje plodova, povećanje prinosa, ali i kvalitetu plodova. Ove folije se primjenjuju u zimskom i rano proljetnom uzgoju (salata, paprika, rajčica, krastavci, kupusnjače). Za kulture koje se uzgajaju tijekom ljeta može se primijeniti bijela, odnosno, crnobijela folija s bijelom stranom okrenutom prema gore kako bi se čim više sunčevog zračenja reflektiralo i spriječilo podizanje temperature tla iznad optimuma. Malčiranjem tla smanjuje se gubitak vode iz tla, sprječava erozija tla i smanjuje ispiranje hranjiva u dublje slojeve tla i podzemne vode. Prije postavljanja folije, tlo treba biti dobro pripremljeno i usitnjeno kako bi se ostvario što bolji kontakt između folije i tla, što doprinosi boljem zagrijavanju tla.

Navodnjavanje kapanjem, ali i za prihranu

Polaganje folije, ručno ili strojno, obavlja se 7 do 10 dana prije planirane sadnje. Folija na površini tla treba biti napeta s blagim padom prema rubovima, koji se ukapaju u tlo. Pri postavljanju malča tlo treba biti optimalno vlažno, temperature iznad 10 °C. U kombinaciji s malčiranjem najčešće se primjenjuje navodnjavanje kapanjem. Sustav za navodnjavanje kapanjem postavlja se ispod malča, a njime se može provoditi i prihrana, odnosno, fertirigacija. Ovim načinom se voda i hranjiva dodaju u optimalnim količinama u blizinu korijena biljaka. Izravno prekrivanje predstavlja postavljanje agrotekstila (vlaknastog materijala) preko usjeva, odmah iza sjetve ili sadnje ili kasnije u vegetaciji. Za razliku od malčiranja tla, gdje materijal treba biti napet i čim bolje prianjati uz površinu tla, kod izravnog prekrivanja materijal se postavlja lagano na površinu tla ili usjeva jer ga usjev tijekom svog rasta podiže i nosi.

Izravno prekrivanje za skraćivanje vegetacije

Ipak, rubove je potrebno ukopati ili učvrstiti, kako bi se spriječilo otkrivanje vjetrom. Svrha izravnog prekrivanja je skraćivanje vegetacije za 7 do 15 dana zbog povećanja temperature ispod pokrova, te djelomična zaštita od hladnoće. Agrotekstil se najčešće izrađuje od polipropilena i ima masu između 15 i 30 g/m². Propušta između 65 i 90 % svjetlosti, dok propusnost za vodu i zrak iznosi od 10 do 20 %. Ispod agrotekstila su manja temperaturna kolebanja u odnosu na uzgoj bez pokrivanja, što ubrzava rast. Voda pri zalijevanju kišenjem polako prolazi kroz mikropore na tkanini i ravnomjerno vlaži biljke i tlo. Poslije se tlo postupno suši i ne stvara se pokorica. Zadržavanjem vode u mikroporama agrotekstila, pri padu temperature stvara se tanka ledena kora koja sprječava daljnje snižavanje temperature ispod tkanine. Otkrivanje se obavlja po toplom vremenu bez vjetra.

Foto: depositphotos.com