Hrvatska nastavlja brigu o povrću koje izumire

Nakon trogodišnje stanke, zahvaljujući brojnim inicijativama te nekolicini entuzijasta, u Hrvatskoj je ponovo pokrenut projekt „Nacionalne banke biljnih gena“. Prije desetak dana, sve ustanove koje sudjeluju u njemu, potpisale su ugovor s Ministarstvom poljoprivrede, s ciljem zaštite starih hrvatskih sorti povrća od nestajanja.

"Čekamo da nam odobrena sredstva sjednu na račun. Kad smo dobili naznaku da bi se moglo nastaviti s projektom, radna skupina za povrće pokrenula je određene aktivnosti na trošak Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima, koje ćemo, vjerujemo, uspjeti pokriti ugovorenim novčanim sredstvima mjerodavnoga ministarstva. Prije sedam godina također smo pokrenuli projekt prikupljanja sjemena starih sorti povrća i tada su nam uvelike pomogli učenici mnogobrojnih škola Koprivničko-križevačke županije, kojima su pak, njihove bake i mame pomogle u prikupljanju povrtnih sorta koje polako izumiru, a koje su oni onda darovali nama. U projekt su bila uključena 2.574 učenika svih osnovnih i srednjih škola s područja te županije. Prikupili su 9.536 uzoraka sjemena koji su tokom nekoliko narednih godina istraživani u kolekcijskom polju Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima. Najvrijedniji od njih su regenerirani i sačuvani od trajnog nestajanja. Provedenim je projektom prikupljena izuzetno vrijedna kolekcija tridesetak vrsti različitog povrća među kojima se posebno ističu lokalne ekopopulacije raznih vrsta graha i salata.

Osim velike vrijednosti prikupljenog materijala, značajna je vrijednost projekta i u podizanju svijesti mlade populacije o potrebi očuvanja biološke raznolikosti. Ovoga smo pak, proljeća takvu akciju proveli u Krapinsko-zagorskoj županiji. Odaziv zagorskih školaraca je također bio dobar i opet se prikupilo više tisuća raznih uzoraka i na tome im zahvaljujemo", ističe prof. dr. Zdravko Matotan iz Koprivnice, jedan od naših rijetkih agronoma koji se godinama bavi spašavanjem od izumiranja ugroženih, starinskih sorti povrća.

Nacionalni program očuvanja, zaštite i održivog korištenja biljnih genetskih resursa

Ovakvi bi projekti imali puno bolje rezultate da se provode kontinuirano, čime se mi, nažalost ne možemo pohvaliti. "Ugroženost biljnih genetskih resursa na području jugoistočne Europe prepoznala je i Švedska agencija za međunarodni razvoj koja je 2005. godine u Hrvatskoj pokrenula projekt SEEDNet s ciljem da do realizacije nacionalnog programa pomogne u očuvanju, zaštiti i održivom korištenju biljnih genetskih resursa. U sklopu projekta na nacionalnom su nivou oformljene radne skupine za pojedine biljne vrste čiji je zadatak bio napraviti prioritete zaštite, identificirati od gubitka najugroženije sorte, regenerirati ih te pripremiti sjeme za deponiranje u banci biljnih gena. Potkraj 2006. godine formirano je Povjerenstvo za zaštitu biljnih genetskih resursa Republike Hrvatske čiji je prioritetni zadatak bio izrada Nacionalnog programa očuvanja, zaštite i održivog korištenja biljnih genetskih resursa. Nacionalnim programom osnovana je banka biljnih gena u Osijeku sa zadatkom vođenja sustavne brige u prikupljanju, identifikaciji, regeneraciji i čuvanju od trajnog gubitka ugroženih sorti i populacija biljnih vrsta. Jedna od aktivnijih takvih skupina je „Radna skupina za povrće“ koju čine gotovo svi vodeći hrvatski znanstvenici i stručnjaci koji se bave povrćarstvom s Agronomskog fakulteta iz Zagreba, Poljoprivrednog fakulteta iz Osijeka, Visokog gospodarskog učilišta iz Križevaca, Instituta za jadranske kulture iz Splita, Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča te koprivničke „Podravke“.

Biološko nasljeđe brzo propada

Među prvim aktivnostima radne skupine bila je izrada liste najugroženijih starih domaćih sorti i ekopopulacije povrća i pokretanje prikupljanja uzoraka toga sjemena. Prikupljeno sjeme i reprodukcijski materijal posijani su na kolekcijskom polju Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima gdje su napravljeni deskripcija, karakterizacija i evaluacija. Materijalima, za koje se utvrđena sortna pripadnost deklariranom nazivu, napravljena je regeneracija te je sjeme pripremljeno za trajno čuvanje u nacionalnoj banci biljnih gena. Tako su od trajnog gubitka sačuvani „Zagrebačka rajčica“, „Turopoljski luk“, „Kutjevački rani grah“, „Vukovarska lubenica“ i veći broj drugih tradicijskih domaćih sorti povrća. Akcije su se trebale proširiti i na ostale dijelove zemlje te se kroz nekoliko sljedećih godina planirao prikupiti i od trajnog nestajanja sačuvati i preostali genetski fond povrća iz svih dijelova Hrvatske. No nažalost, završetkom projekta SEEDNet koji je financirala Švedska agencija za međunarodni razvoj, aktivnosti na prikupljanju, evaluaciji, regeneraciji i pohrani sjemena starih, domaćih sorti povrća, cijeli ovaj kompleksan posao opet je bio sveden se na volonterski rad nekoliko entuzijasta što je dugoročno gledano moglo dovesti do toga da sve napravljeno jednostavno propadne, padne u vodu.

Jednom se izgubljena sorta ne može više rekonstruirati

Za razliku od nas, velik je broj zemalja odavno prepoznao važnost očuvanja starih povrtnih sorta karakterističnih za svoja područja. "Jedna od prvih i vodećih takvih institucija je Vavilov institut u ruskom Sankt Petersburgu, čiji je osnivač akademik Nikola Ivanović Vavilov pokrenuo prve ekspedicije s ciljem prikupljanja biljnog genetskog materijala još 1922. godine. Danas se u njemu čuva i održava izuzetno vrijedna kolekcija sjemena iz čitavog svijeta u kojoj ima i nekih vrijednih hrvatskih tradicijskih sorti. Nažalost u Hrvatskoj, iako se godinama zna da su mnoge vrijedne domaće sorte i ekopopulacije nestale, a popriličan broj je na rubu izumiranja, dugo se nisu pokretali projekti očuvanja i zaštite biljnih genetskih resursa. Tek krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća pokrenut je projekt osnivanja Jugoslavenske banke biljnih gena sa sjedištem u Beogradu, pa su pokrenute i određene prikupljačke akcije na području Hrvatske te je dio prikupljenog materijala dostavljen u Beograd. Zbog raspada bivše države projekt nije saživio, a prikupljeni je materijal, zbog neodržavanja, uglavnom trajno izgubljen", ističe dr. Matotan. A sve većom komercijalizacijom povrćarske proizvodnje, nestajanjem tradicionalnih seljačkih vrtova i depopulacijom ruralnog prostora - genetski fond i biološka raznolikost povrtnih vrsta na području Hrvatske izrazito su ugroženi. Za razliku od drugog kulturnog i duhovnog naslijeđa koje, ako se o njemu ne vodi sustavna briga, sporije propada, ovakvo biološko nasljeđe propada brzo, te se jednom izgubljena sorta ili ekopopulacija nemože više rekonstruirati.

"Jer, klimatska i zemljišna raznolikost Hrvatske te duga tradicija u uzgoju povrća razlogom su prisustva u proizvodnji velikog broja sorti i ekopopulacija povrća različitih osobina. Spontanim križanjima, prirodnom selekcijom pod utjecajem okoline u mnogim su našim krajevima stvorene brojne vrijedne ekopopulacije povrća. Dio ih je na rubu izumiranja i zato smo više nego zadovoljni što su mjerodavne institucije ponovno prepoznale važnost ovoga posla, pa ga možemo nastaviti!, zaključuje prof. dr. Zdravko Matotan.