Plamenjača krompira je sve agresivnije oboljenje - koje su mjere suzbijanja?

Plamenjača krompira je najopasnije oboljenje tog povrća, a izaziva ga gljivica Phytophthora infestans. Zbog pretjerane upotrebe raznih fungicida razvili su se veoma otporni sojevi koje je sve teže suzbijati. Istovremeno, promjena klime omogućilo je polno razmnožavanje prouzrokovača.

Bolest se javlja svake sezone i može u potpunosti uništiti usjev. Pogoduje joj toplo i vlažno vrijeme. Kako se mijenjaju vremenske prilike, mijenja se i plamenjača. Sve do osamdesetih godina prošlog vijeka u Evropi je postojao tip gljivice A1 koji je prezimljavao kao micelija u krtolama. Međutim, od tada je registrovan tip A2 koji je donijet iz Meksika. Njegova pojava i klimatske promjene omogućile su polno razmnožavanje i to je bio okidač za nastanak novih, otpornijih i agresivnijih klonova s kojima borba nije tako jednostavna. Do sada je otkriveno 20 novih klonova koji su sve manje zavisni od temperature. Polno razmnožavanje je omogućilo gljivici da se još bolje prilagodi na uslove, fungicide, stvaranje otpornih sorti.

Mnogo opasniji soj

Novi soj je mnogo virulentniji i drugačije djeluje. Kod starog, A1, infekcija krtola je nastajala ispiranjem spora sa zaraženog lišća, tokom iskopavanja i kupljena kada dolaze u kontakt sa zaraženim biljkama. Njemu je za opstanak trebala živa biljka ili krtola.

Međutim, poslije parenja sojeva A1 i A2 situacija se mijenja. Polnim sparivanjem je stvorena mogućnost stvaranja oospora koje mogu prezimiti u zemljištu bez krtola. Problem je što one mogu podnijeti i do -80ºC i što se održavaju u životu od 7 do 12 mjeseci. Kod uzgajanja ranog krompira u plastenicima stvaramo uslove za formiranje neprekidnog izvora infekcije.

Sada imamo dva načina infekcije i mnogo je teže sačuvati usjev. Kod starog oblika plamenjače imali smo miceliju koja je prezimljavala u krtolama, a sada imamo oospore koje inficiraju zdrave krtole koje posadimo. One se raznose vjetrom, mehanizacijom, raznose ih životinje i ljudi.

Odlikuju se većom infektivnom snagom. Dinamika aktivnosti prouzrokovača plamenjače se povećala. Životni ciklus gljivice se skratio, period infekcije je smanjen sa 8h na 6h. Gljivica se prilagodila većem tempereturnom rasponu. Dok je ranije taj raspon bio od 10 do 25ºC, a sada se kreće od 5 do 27ºC. 

Mjere suzbijanja

U novim okolnostima i mjere suzbijanja se mijenjaju. Više izvor zaraze nisu oboljele biljke na parceli. Vjetar može donijeti spore i s udaljenosti od 40 km. To sve komplikuje situaciju. Nekada su se prvi simptomi zaraze javljali prilikom sklapanja redova, a sada ih već možemo zapaziti na veoma mladim biljkama.

Kako se nositi sa plamenjačom paradajza i krompira?

Simptomi su isti. Na rubu listova se javljaju vodenaste ili uljaste pjege koje kod povećane vlage razvijaju bjeličasti micelij na donjoj strani lista. U povoljnim uslovima on prekriva biljku koja brzo propada. Izgleda kao da je cijela biljka prelivena vrelom vodom. Dolazi do nekroze (žućenja) i odumiranja.

Zbog izuzetne virulentnosti važno je da na širem području uništavamo samonikle biljke krompira, poštovati plodored, ne saditi pregusto, za sjetvu koristiti zdrave krtole.

Skraćeni su i intervali tretiranja. U Holandiji na plantažama krompira taj broj se popeo i do 20 tretmana. Veliki je izazov pred uzgajivačima, posebno u organskoj poljoprivredi.

Preventivna tretiranja treba da se izvode često i treba startovati ranije, jer se prouzrokovač promijenio.

Dobra strana je što još uvijek u zaštiti imaju efekta isprobana sredstva kao što su: mlijeko, sirutka, bijeli luk, bakar i oprobani fungicidi. Međutim, kako se gljivica sada razmnožava, moramo računati na razvijanje otpornosti i na najjača hemijska sredstva.