Tko to tamo kopa, krtica, rovka ili voluharica?

Obrađujući svoju njivu, livadu, travnjak, dvorište rijetko ćete imati priliku uočiti malu krznatu životinju u trenutku prije nego li pobjegne pod zemlju. Puno je lakše uočiti humke ili samo rupe u tlu među travom, te malene stazice razmaknute trave. Na snijegu možda ugledate i koji petoprsti trag. Na prvu ćete pomisliti na krticu li poljskog miša jer su to široko poznate vrste. No, osim njih slične tragove na tlu će ostavito i rovke i voluharice.

Neke od spomenutih životinja žive pod zemljom kopajući kanale, a druge samo koriste već iskopane kanale kao skrovište. Neke od njih smatramo korisnim životinjama, a neke štetnicima čiji broj treba kontrolirati. Da bismo kvalitetno održavali naš voćni nasad, povrtnjak ili samo ukrasni travnjak, bitno je znati koja točno vrsta životinje nam uzrokuje probleme.

Mali sisavci koji koriste podzemne kanale ugrubo se mogu podijeliti u dvije skupine: kukcojede (krtica, rovka, jež) i glodavce (miševi i voluharice). Evo osnovnih razlika.

Kukcojedi

Kukcojedi su predatorski mali sisavci. Najčešće imaju zbijeno tijelo, izduženu glavu, a nos je jako osjetljiv na dodir. Noge im mogu biti prilagođene kopanju, sa po pet prstiju i kandžama. To su bojažljive životinje od kojih veliki broj živi podzemno, loveći obliće i kukce. U Hrvatskoj su prisutne tri porodice kukcojeda i to krtice (Talpidae), rovke ( Soricidae) i ježevi (Erinaceidae).

Krtice (lat. Talpa europaea, eng. Mole) su visoko prilagođene životu ispod zemlje. Lubanja im je ravna i izdužena s izrazito dugačkim skoro golim nosom. Imaju sitne, jedva vidljive oči kojima mogu razlikovati svjetlost i tamu, te uši bez vanjske uške. No, njihova najupečatljivija karakteristika su ogromne prednje noge smještene visoko ispred prsnog koša, s prstima i kandžama prilagođenim kopanju. Stražnje noge su im sitne i uske s oštrim kandžama. Krzno je meko i baršunasto te pruža otpor prilikom dodira u oba pravca što im omogućuje provlačenje kroz podzemne kanale i unaprijed i unatrag. Rep im je prekriven rijetkim dlakama koje pomažu pri orijentaciji. Krtice su bliski srodnici rovki.  

Gnijezda ukapaju 30-60 cm ispod tla gdje obitavaju samotnjačkim životom. Prirodni su im neprijatelji tvorovi, ptice grabljivice, lasice i zmije. Hranu nalaze pod zemljom ili rjeđe na površini tla. To su najčešće kukci, njihove ličinke, gliste i drugi beskralješnjaci. Kao niti rovke, ne mogu dugo izdržati bez hrane i stalno su u potrazi za sljedećim obrokom. U Hrvatskoj su prisutne dvije vrste roda Talpa. Iako se ne hrane biljem i ne grizu korijenje voćaka ili vinove loze, mogu nanijeti štete poljoprivredi kopajući tunele i uzdižući brojne krtičnjake na obradivim tlima.

Rovke (lat. Crocidura, eng. Shrew) su mali i brzi kukcojedi izgledom samo nalik na miša, ali s jako izduženom njuškicom. Njihove prednje noge nisu uvećane kao kod krtice. Zubi su im jako oštri, a kada se nađu u opasnosti mogu ispustiti miris koji odbija predatore (lisice i mačke često će ubiti rovku, ali rijetko će je pojesti zbog spomenutog mirisa). Puno su manje od krtica. U Hrvatskoj su prisutna četiri roda rovki: Crocidura, Neomys, Sorex i Suncus. Iz roda Crocidura kod nas su zastupljene dvobojna i vrtna rovka. Patuljasta rovka se smatra najmanjim europskim sisavcem.

Ne kopaju svoje tunele nego povremeno koriste one koje su krtice i voluharice iskopale za svoje potrebe. Hrane se kukcima, glistama, puževima golaćima, paučnjacima, crvima, sitnim životinjicama, sjemenkama i korijenjem. Svoj plijen love na tlu i ispod tla. No, ne oblikuju stazice na travi kao voluharice. Rado nastanjuju vinograde, šipražje, te vlažna polja u blizini vode. Često žive u blizini ljudi.

Međutim, od malih sisavaca za najveću štetu na nasadima nisu krivi kukcojedi nego glodavci.

Glodavci

Voluharice (lat. Microtus, eng. Common vole) pripadaju društvu glodavaca. Više su nalik hrčku nego mišu jer imaju sitnije uške, nabijenije tijelo i kraći rep. Najčešće obitavaju na livadama, poljima i strništima. Prirodna hrana im je trava, a u vrtovima korjenasto povrće. Hrane se  zelenim biljkama, a zimi grizu koru na bazi mladih voćaka. Pod zemljom kopaju hodnike gdje skladište hranu. Čine velike štete povrćarima jer presijecaju stabljiku i uvlače povrtnicu pod zemlju. Gnijezda ukopava na dubini od 30 do 40 cm. U nas su česte livadna i poljska voluharica. Neprijatelji su joj sova i ostale ptice grabljivice, lasica, lisica i drugi.

Voluharica održava stazice i puteljke koji su vidljivi oko otvora u njene podzemne hodnike. Jedna kolonija održava nekoliko ulaza u svoj podzemni prolaz, a ulazi su rupe veličine golf loptice bez uzdignutih humaka kao kod krtice. Rijetko ih se može vidjeti vani, i loši su penjači. Preferiraju visoku vegetaciju među kojom se lako skrivaju. Lako je prepoznati njihovih ruku djelo kada povuku mladu biljku u svoju podzemnu jazbinu. Čine velike štete na korijenju i pri bazi drvenastih vrsta.

Poljskog miša (lat. Apodemus agrarius, eng. Striped field mouse) je lako prepoznati po velikim ušima koje strše iznad glave, po dugačkom repu i po karakterističnom ponašanju. Za razliku od kućnog obitava dalje od ljudi i ima karakterističnu tamnu prugu uzduž leđa. Čini najviše štete na sjemenju. No, on ne kopa podzemne prolaze već plitku udubinu za gnijezdo.

Razlike u ponašanju

Krtice i rovke se hrane prvenstveno kukcima i ostalim sitnim organizmima, dok se voluharice hrane pretežno hranom biljnog porijekla. Krtice i voluharice kopaju podzemne tunele i nastambe s više izlaza, dok rovke samo koriste postojeće hodnike.

Krtice grade prepoznatljive humke iznad tla oko svojih otvora, dok voluharice tvore samo otvor u razini tla, ali s brojnim prepoznatljivim utabanim stazicama oko njih.

Krtice i rovke ne čine direktnu štetu nasadima dok voluharice grizu lukovice, gomolje i koru, te uvlače zelenje u svoje rupe. Rovke vole staništa u blizini vode, kućni miš voli blizinu ljudskih nastambi, a voluharice preferiraju suhe travnate padine.

Kontrola štetnika

Od svih prethodno spomenutih vrsta, poljoprivredniku će najviše štete uzrokovati glodavci. Voluharica na polju, a kućni miš u skladištu ili silosu. Na velikim otvorenim prostorima kao što su poljoprivredne površine nemoguće je uništiti sve glodavce, ali se njihovo brojno stanje može i mora držati pod kontrolom.

Kako voluharice vole gustu vegetaciju, važno je redovito provoditi košnju na svom nasadu, te sakupljati zrelo povrće i voće. Važno je ukloniti sve hrpice slame, granja i slično gdje bi se štetnici mogli sakriti. Integrirana zaštita od štetnika kombinira korištenje zamki, mamaca i izmjenu staništa.

Na manje površine postavljaju se zamke u periodu od 1-2 tjedna. To mogu biti klasične mišolovke ili neke od zamki dostupnih u trgovinama. Većina njih ubija glodavce, ali nudi se i poneka humana. Zamke se postavljaju ispred 1/3 svih otvora jedne kolonije i za mamac se može postaviti maslac od kikirikija. Provjeravaju se svakodnevno dok se voluharice ne ulove u 3 uzastopna dana.

Na našem se tržištu nude različite vrste cjevastih zamki kao SuperCat ili Tevigo Gardigo, one u obliku kliješta kao Tevigo Profi, ili Swissinno i VoleX koje su žičane zamke na oprugu. S Klaktrap zamkom se mora pažljivo rukovati jer koristi mehanizam s ispucavanjem metka. Jedina cjevasta humana zamka koju smo pronašli u ponudi je ona proizvođača Albert Kerbl Gmbh-VoleX Alive. Cijene im se kreću od 5 do 20 eura. Osim zamki, nude se solarni uređaji za tjeranje voluharica u tipu proizvoda Pulsar Solar.

Kako se riješiti voluharica u vrtu, voćnjaku i usjevima?

Za lov je moguće koristiti i običnu mišolovku. No, postavljanje zamki korisno je samo za male površine, dok je na velikim poljoprivrednim nasadima najvažnije provođenje redovitih agrotehničkih mjera košnje ili malčiranja.

Od mamaca se mogu koristiti razni rodenticidi, ali tko još želi koristiti otrovne tvari na svojim nasadima?