Često se za sve probleme u proizvodnji pardajza misli da su nastali usljed prisustva gljivice koja je uzročnik plamenjače, međutim nije uvijek sve baš tako. Postoje i druge česte zaraze. Upoznajmo se sa njima.
Ove godine rijetko ko je mogao paradajz održati zdravim. Mnogi su tu bitku, sa ovim povrćem i bolestima na njemu, izgubili na samom početku sezone, a neki kasnije. Važno je odmah razlikovati prouzrokovača oboljenja, da bi se ono moglo na pravilan način suzbiti.
Obilje vlage tokom proljeća uticalo je na pojavu mnogih bolesti. Vlaga je jedan od važnih faktora za njihovu pojavu, pored prisustva patogena. Često u želji da što više proizvedemo po jedinici površine, pretjeramo u sklopu biljaka pa na taj način omogućimo patogenu da se razvije u vlažnoj i neprozračnoj mikro sredini.
Da bi spriječili nastanak zaraze važno je:
Često se simptomi drugih oboljenja ovog plodovitog povrća miješaju i pripisuju simptomima plamenjače. Iz tog razloga ćemo ukratko opisati druge vrste zaraza na paradajzu, da bi se pravilno i na vrijeme pristupilo problemu kad se on javi.
Crna koncentrična pjegavost (Alternaria solani) je oboljenje čiji se simptomi javljaju na svim djelovima biljke. Pjegavost često napada lišće koje trpi od vrućine i nedostatka vode ili nekog drugog šoka, a može da se javi i usljed stresa izazvanog bilo kojim drugim spoljnim faktorom. Prepoznaje se po tipičnim koncentričnim krugovima. Povišen procenat vlage pogoduje širenju ovog patogena, ali se on širi i tokom perioda suše.
Siva pjegavost lista (Septoria lycopersici) je gljivična infekcija paradajza čiji se simptomi često mijenjaju sa prethodno navedenom bolešću. Prvo se pojavljuje na donjim listovima u obliku sivih pjega. Na vrhovima lista, pjege ubzo postaju crne ili smeđe sa tačkom u sredini. Napredovanjem bolesti listovi sve više žute i suše se do potpunog odumiranja. Takođe stabljika može biti inficirana dok plod vrlo rjetko oboljeva. Postoji i siva pjegavost uzrokovana gljivicom Stemphylium solani.
Plamenjača paradajza je gljivično oboljenje koje prouzrokuje patogena gljiva Phytophtora infestans. U pitanju je najznačajnije i najzastupljenije oboljenje ovog povrća. Bolest se prvo javlja obično na donjim listovima, koji zatim poprimaju sivkaste, vodenaste fleke u vidu paleži. Kasnije se oni mogu proširiti i na stablu, kao i na plodu.
Za preventivno djelovanje prvo i važno pravilo je da rasad bude dobrog kvaliteta. Ko više pribjegava organskom principu uzgoja, dobro je primjeniti čaj od preslice koji poboljšava otpornost biljke i zalijevati sa tečnim đubrivom od koprive. U ovakvom načinu proizvodnje koriste se prirodni fungicidi, kao što su: čaj od luka, bijelog luka, luka vlasca, otopina mijeka i brojni drugi. Sredstva na bazi bakra su takođe dozvoljena u ekološkom uzgoju i čija upotreba se preporučuje u početnom porastu usjeva.
Što se tiče konvencionalne proizvodnje, na tržištu postoje mnoga hemijska sredstva koja se koriste pri suzbijanju navedenih patogena, ali ih je važno primjeniti na ispravan način, uz obavezno poštovanje karence. Kontaktni preparati se primjenjuju preventivno dok se bolest još uvijek nije pojavila, a oni sistemični koriste se kad je oboljenje već prisutno.
Željko Sekulić bavi se povrtarstvom iz hobija i trudi se da što manje koristi sintetička sredstva za zaštitu bilja ili ih gotovo ne koristi. Fotografije na otvorenom i u plasteniku su upravo sa njegovog poljoprivrednog gazdinstva.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica