Neke žene znale su listiće ukrasne muškatle staviti u tegle kada prikupljaju slatko misleći da će tako postići najbolji efekat. To je međutim bila velika greška.
Ko nogom kroči kroz drvenu kapiju u dvorište Mirjane Mitić (78), koje neodoljivo podsjeća na vrijeme u kojem je živio čuveni pisac Bora Stanković, ne izlazi sve dok ne zađe u njegove najzabačenije kutke koji odišu duhom starih vremena.
To vrijeme posebno dočarava drvena kapija na koju se nadovezuje dugačak visoki zid koji ne dozvoljava radoznalim prolaznicima sa ulice zaviriti u dvorište. Posebnu draž ovom ambijentu daje stara prizemna kućica sa dva basamaka i tremom pod kojim u ljetnim mjesecima domaćica potraži spas.
Odatle ima pogled na cvjetni dio bašte u kojoj je glavno mjesto dala biljci zvanoj idrišav ili rozetla (ukrasna muškatla) koja se od ostalih izdvaja po neobičnom mirisu i atraktivnom izgledu, a bez koje nekada ni jedna domaćica nije umjela napraviti slatko od šljiva.
"Ova biljka danas se gotovo ne može naći ni u jednoj bašti jer su savremene domaćice u eri novog sezonskog cvijeća u potpunosti zaboravile na nju. Nijedna od njih ne sprema slatko od šljiva tako da ni ne znaju da se ona nekada upotrebljavala kao njegov dodatak", priča Mitićeva.
A koliko je ukrasna muškatla bila važan sastojak u pripremi slatke zimnice ova vrijedna žena veoma dobro zna i zato je sa velikom posvećenošću čitavog života gaji. Čuva je od vrelog sunca, ali i od iznenadnog jesenjeg mraza. Pogotovo joj je bitno da njeno lišće bude zdravo i bez ikakvih naslaga kada krene praviti poslasticu.
Cjelokupan ritual prilikom spremanja praktikuje i danas iako je duboko zagazila u osmu deceniju života. Proces obično počinje kupovinom šljiva na pijaci. Tokom proteklih godina naučila je iz daleka prepoznati koje su pogodne za slatko. Bitno joj je da ne budu ni prezrele, ali ni zelene. Kada obavi kupovinu odmah kreće praviti taze slatko.
Šljive koje oguli najprije ubacuje u posudu sa vodom u koju je prethodno dodala vinobran kako bi prilikom kuhanja dobile zlatno žutu boju. U tu istu vodu na vrhovima prstiju doda negašenog kreča i ostavi ih da odstoje sve dok na šporetu ne pristavi vodu sa šećerom, tek toliko da on ogrezne u njoj.
Proces kuhanja kreće na tihoj vatri i tu temperaturu održava sve dok se šećer polako ne otopi.
"Kada se to desi i kada masa u šerpi provrije, u nju pažljivo ubacujem oguljene plodove. Slatko prilikom kuhanja ne miješam kako se ne bi rasturile šljive, ali zato s vremena na vrijeme krpom uhvatim jednu dršku i čitavu masu protresem brzim pokretom."
Dok to radi, neprestano prati kako se kuha slatko i negdje pred kraj ubaci oprane listiće idrišava kako bi dobilo željenu aromu. To je ključni trenutak u spremanju ovog specijaliteta i to Mirjana nepogrešivo čini. Šerpu sklanja sa šporeta tek kada sok u kome se kuhaju šljive dostigne onu gustinu koja se, bez problema, može zadržati na njenom noktu.
Jesmo li zaboravili na značaj i prednosti proizvodnje šljive?
"Neke žene znale su listiće muškatle staviti u tegle kada prikupljaju slatko misleći da će tako postići najbolji efekat. To je bila velika greška. Dobijale su samo dobru dekoraciju i ništa više", tvrdi naša sagovornica.
U tek skuhano slatko ona obavezno doda i malo limuntusa, a kada krene sakupljati ga u tegle obavezno izvadi listove idrišava i doda po neku krišku limuna kako bi upotpunila njegovu aromu.
A da je riječ o njenom pravom malom remek djelu potvrdili su i svi oni koji su kod nje probali slatko od šljiva začinjeno rozetlom.
Tagovi
Autorica