Rajčicu ne uzimaju "Zdravo za gotovo"!

Tvrtka Majuka čiji je vlasnik Marin Rinčić stoji iza brenda Zdravo za gotovo koja je krenula kao obiteljski podhvat i trenutno zapošljava 4 osobe u proizvodnom pogonu i prodaji. Zdravo za gotovo je ime pod kojim ih se može naći u dućanima zdrave hrane. Bave se proizvodnjom i preradom rajčica u gotove proizvode (gotova juha, sok, dalmatinska, ljuta i povrtna šalša) i namirnice za gurmansko kuhanje (pulpa, konšerva i umak za pizzu). Proizvodi sadrže najzrelije ljetne rajčice bez konzervansa, aditiva i boja. Brend se tržišno pozicionira nasuprot velike industrije beskompromisno inzistirajući na kvaliteti i okusu proizvoda ovog u svijetu najomiljenijeg povrća.

Uživa živjeti u selu podno Medvednice

"Iako sam odrastao u Zagrebu uživam živjeti u selu podno Medvednice i u jesen pripremati zimnicu od povrća uzgojenog u vlastitom vrtu, a najvažnije mi je da moja djeca jedu zdravo. Uvijek sam se kuhajući šalšu pitao zašto industrijski proizvod nema okus kao domaći. Otkrio sam da korporacije rajčicu beru strojno i to dijelom nezrelu kako bi bila dovoljno čvrsta za duge procese transporta, čuvanja i prerade. Takva rajčica ne dostiže svoj puni potencijal i okus joj valja popravljati; šećerom, solju, limunskom kiselinom i drugim dodacima. S druge strane zrela ljetna rajčica puna okusa i slatkog crvenog soka bere se ručno što povećava cijenu, ali daje značajno bogatiji okus. Usporedbu je najlakše napraviti promatrajući proizvodnju vina, jer je teško i zamisliti situaciju da vinar radi smanjenja troškova bere kiselo i nezrelo grožđe. Osnova proizvodnje vina zahtjeva udio šećera u grožđu, i o njemu najviše ovisi kvaliteta gotovog proizvoda. Isto ili slično vrijedi i za rajčicu“, rekao je Marin

Prerada i skladištenje proizvoda

Industrija nedovoljno kvalitetnu sirovinu mora dorađivati kako bi boja i okus što više podsjećali na prirodnu rajčicu, ali bez optimalnih prirodnih šećera u plodu kakve ima zrela rajčica koje je dozrijela na suncu, ne može biti ni kvalitetnih prerađevina. Kako bi se sačuvao okus, boja i nutritivne vrijednosti ručno branih rajčica, prerađuju ih modernim metodama na niskim temperaturama. Pakiraju ih u ambalažu koja je za rajčicu i okoliš najprihvatljivija - staklenu ambalažu.

"Budući da sam vrhunsku namirnicu i sam bio spreman platiti, a nisam je mogao pronaći, odlučio sam se na pokretanje domaće proizvodnje. Sad pulpom i konšervom opskrbljujem desetke vrhunskih pizzerija i restorana. Mala pakiranja pulpe, soka, gotove juhe, triju šalši, umaka za pizzu i konšerve možete pronaći na tržnicama te u stotinjak najboljih hrvatskih delikatesa i voćarni", ističe Marin

Krediti koje nude poslovne banke u Hrvatskoj ne idu poduzetnicima na ruku

Pozitivan primjer poticaja su sredstva dobivena od Grada Zagreba, ali za marketing i internacionalizaciju poslovanja, pa su tako uz pomoć tih sredstava završili webshop i redizajn etiketa i testiraju zapadnoeuropska tržišta putem sajmova. Novi web shop je sada aktivan , pa su proizvodi dostupni u cijeloj Hrvatskoj. Naravno da postoje i poteškoće; navedeni iznos se smatraju mogao iskoristiti jedino uz ulaganje velikog dijela vlastitih sredstava. Zbog nedovoljnog nerazumijevanja problematike od strane osoba koje poticaje dodjeljuju, troškove puta na inozemni sajam snose sami, a to je najčešće i najveća stavka.

"Problem je nepostojanje savjetodavne službe kojoj bi se moglo obratiti prilikom pokretanja posla vezano uz tehnologiju prerade povrća. Sami smo sve morali istražiti i nažalost, učiti na greškama.Veliki problem je i financiranje. Krediti koje nude poslovne banke u Hrvatskoj ne idu poduzetnicima na ruku. Nisu povoljni niti doprinose razvoju malog poduzetništva. Poticaje za proizvodnju još nismo uspjeli dobiti iako smo tu uložili jako puno energije i truda. Majuka se ne bavi proizvodnjom rajčica, našim kooperantima osiguravamo sadnice te na kraju sezone otkupljujemo urod", ističe Marin

S nestankom zadruga hrvatski poljoprivrednici su puno izgubili

U trenutnim uvjetima se jako teško baviti poljoprivredom, ali i preradom, a odseljavanje iz ruralnih krajeva tome svjedoči. Plasman je veliki problem, mali proizvođači nemaju gotovo nikakve šanse ući na police velikih lanaca, a bez većih narudžbi bavljenje preradom je neisplativo. S nestankom zadruga hrvatski poljoprivrednici puno su izgubili, a na tržištu mogu nastupati isključivo sami i njihova pozicija je oslabjela.

"Onima koji se žele baviti poljoprivredom, ali su obeshrabreni trenutnim stanjem bih rekao: Dobro se pripremite i raspitajte o svim detaljima. Kad bi' se ponovno odlučivao za investiciju ovog tipa dobro bih razmislio", smatra Marin

Ako imate dobar proizvod kupci se vraćaju

"Najučinkovitiji oblik promocije jest degustacija proizvoda, ako imate dobar proizvod, kupci mu se vraćaju. Kvaliteta je prioritet! Društvene mreže mogu pomoći gerilskom marketingu i dolasku do kupaca, a velike nade stavljamo i pred budući webshop. Budući da su naši kupci mladi zreli ljudi, između 25 i 50 godina koji vole dobro jesti i žele se zdravo hraniti društvene mreže nam omogućavaju pristup. Naši kupci vole kuhati, ali nemaju uvijek vremena pa je naša linija gotovih proizvoda; umaka, triju šalši i juhe u stalnom porastu", rekao je Marin

Njihov strateški cilj je izlazak na zapadnoeuropsko tržište putem webshopa i malih dućana, ali pregovaraju i s nekim poznatim kuharskim zvijezdama koje žele napraviti liniju gotovih umaka. Njihovi ugovori s dućima ne garantiraju količine, ali iskustveno mogu predvidjeti godišnju potrošnju. Zaradom se još ne mogu pohvaliti, ali su sretni da iz godine u godinu napreduju brojem kupaca, proizvoda, zaposlenika, prodajnih mjesta. Sve zarađeno se ulaže u unaprijeđivanje, a trenutna sredstva koja zarađuju ulažu u kvalitetu proizvoda, ambalažu i pogon.

Osmislili brend i na engleskom jeziku

"Za izlazak na inozemno tržište smo bili osmislili i brend na engleskom jeziku. Odustali smo radi gubitka autentičnosti, kompliciranosti i troškova promocije dvaju brendova, ali i toplih, pozitivnih reakcija dijaspore cijele bivše države na mali domaći brend Zdravo za gotovo", zaključio je Marin

Foto: Marin Rinčić