Slovenija osporava izvornost istarskog pršuta

Kako zaista zaštititi nacionalne kulinarske adute na svjetskoj tržnici i hoće li presudna biti uloga birokracije, koja možda niti ne zna prava obilježja pojedinih delicija ili pak ustrajnost proizvođača. Može li nam netko osporiti ono što imamo i njegujemo kao autohtone i autentične posebnosti?

Primjerice, zemlja smo istarskog i dalmatinskog pršuta, paškog sira, slavonskog kulena, poznatih sorti mediteranskih i kontinentalnih vina, zagorskih purana, ličkih krumpira, varaždinskog i ogulinskog kupusa, ličke i otočke janjetine, slavonske šljivovice, dalmatinskih smokava i agruma - i tako bi (neka nam oproste ne spomenuti) mogli još dugo nabrajati proizvode kojima se možemo podičiti, a neki su i priznate marke (uza svu kompliciranu proceduru) u zemlji, pa i EU.

Tako se čini da je priznavanje marke ili brandiranje nekada teže od same proizvodnje vrhunskog proizvoda. Javljaju se i protive i susjedne zemlje, koje stjecajem ekoloških uvjeta i podneblja imaju iste vrste, sorte i prerađevine pa spor nastaje oko imena. Primjerice, trenutačno se čeka kako će činovnici protumačiti slovenske prigovore.

Je li pršut, teran, maslinovo ulje istarsko i ima li se pravo tako zvati u EU s hrvatskim predznakom? Zdravo seljački rečeno, svi ti proizvodi se godinama rade i vrhunske su kakvoće, što je općepoznato i bez činovničkog amena, a postavljanje imperativnih normi nove zajednice asocira na kamatarske kredite s kojima uvijek isti dobiva. Tako su se brže od priznanja naših proizvoda, na policama našli mnogi uvozni po novoj formuli iz te iste nove zajednice. U poslu sudjeluju i „nacionalne kuće“, a domaća administracija kaska i štiti samo sebe, bar brojem zaposlenih.

Zato pozornost moramo obratiti na vrhunsku kakvoću i dostatne količine onoga što nudimo, kaže poznati maslinar i uljar Duilo Belic čija firma Olea BB vrhunsko maslinovo ulje izvozi u devet zemalja, pa i u Japan. "Dakle, mi proizvođači radimo svoje, a mnogobrojne državne službe na isti način moraju svoje. Što se tiče formalnih kvaka u EU, to je više u sferi dobronamjernosti i prijateljstva ili obrnuto. Ključ problema u svakom slučaju je u našim rukama, a presudit će potrošači koji imaju reference kompetentnih."

Istarski bi pršut, naime odnedavno mogao doživjeti sudbinu istarskog terana i njegova bi prodaja pod tim nazivom mogla biti zabranjena u zemljama Europske unije. Iako je još u lipnju 2013. godine u Bruxellesu službeno objavljeno da je istarski pršut zadovoljio svim formalnim preduvjetima za dobivanje oznake izvornosti, Slovenija je prošle godine Europskoj komisiji poslala prigovor na hrvatski zahtjev za registraciju istarskog pršuta, a Komisija, u skladu s europskim zakonodavstvom, sada mora ocijeniti valjanost slovenskog prigovora.

U slovenskom Ministarstvu poljoprivrede doznaje se da je glavni sadržaj slovenskog prigovora taj što se i u Sloveniji još uvijek proizvodi pršut istog imena. Objašnjavaju kako bi se moglo ugroziti ime slovenskog proizvoda koji je tvrtka Kras Sežana na hrvatskom tržištu prodavala, kako navode, još od 1996. godine. U povodu slovenskog prigovora, hrvatski su zastupnici u Europskom parlamentu, Tonino Picula i Ruža Tomašić upozorili Europsku komisiju da je istarski pršut od 2011. zaštićen u Hrvatskoj po standardima EU te da ovo nije prvi put da Slovenija osporava izvornost hrvatskim proizvodima. Kao i u slučaju prošeka (koji osporava Italija) i terana, očigledno je da se radi o pokušaju eliminacije konkurencije sa zajedničkog tržišta preko europskih institucija. Planira li Komisija poduzeti mjere kojima bi se spriječilo ponovno dovođenje Republike Hrvatske u neravnopravan položaj na ovaj način?

Formalna zabrana prodaje istarskog terana u Sloveniji, a time i u cijeloj Europskoj uniji, koja je prošle godine obeshrabrila vinare, obrazložena je nepravilnom uporabom imena teran i pozivanjem na činjenicu da je teran u Europskoj uniji od 2004. godine zaštićeno ime za vino sa zaštićenim geografskim podrijetlom koje se proizvodi u Sloveniji na Krasu iz sorte refošk. Iduće bi na udaru moglo biti i maslinovo ulje. Istarsko ekstradjevičansko maslinovo ulje planira se zašitititi europskom oznakom izvornosti, za što je izrađen elaborat. No, i tu kaskamo za slovenskim kolegama. Oni su ekstradjevičansko maslinovo ulje iz slovenskog dijela Istre zaštitili već prije desetak godina, a s obzirom na sadašnje okolnosti, naš pokušaj zaštite tekućeg zlata zasiguno neće proći tako tečno.