Roman Pfeifer predstavlja OPG Pfeifer u proizvodnji tradicionalnih suhomesnatih proizvoda. On je već četvrta generacija koja nastavlja tradiciju u ovoj proizvodnji.
Razgovarali smo s Romanom Pfeifer iz Donjeg Miholjca koji predstavlja OPG Pfeifer u proizvodnji tradicionalnih suhomesnatih proizvoda. Nositelj OPG-a je njegov otac Viktor. Roman je već četvrta generacija koja nastavlja tradiciju u ovoj proizvodnji. Rade svi iz peteročlane obitelji.
Kako ste se odlučili na proizvodnju?
Vratio sam se prije pet godina nakon studija američkog menadžmenta ovdje u Slavoniju, a prije toga sam radio u Americi, Dubrovniku i Dubaiu. Ovdje sam nastavio raditi s ocem na njegovom gospodarstvu gdje obrađujemo 240 ha zemlje gdje imamo pšenicu, kukuruz, soju, suncokret i repu.
Odlučili smo se na dodatnu proizvodnju tradicionalnih suhomesnatih proizvoda da nastavimo tradiciju te smo napravili novi pogon od stropa do poda. Cijelu proizvodnju smo financirali s našim novcima te se nadamo da će nam se uložena sredstva vratiti kroz naredne godine rada. Sa radom, trudom i kvalitetom se možemo probiti na tržište, jer jednom kada prevariš kupca mislim da tu nema povratka, a naše meso prijeđe uvijek tri do četiri puta kroz naše ruke. Uspjeh se postiže s vremenom i ništa ne ide preko noći.
Što sve imate u ponudi od proizvoda?
Proizvodimo kulen, kobasicu, kulenovu seku, slaninu, čvarke, svinjsku mast, jetrene paštete i sve ono što su naši stari prije davno radili, a mi smo to samo nastavili dalje u nekim teškim vremenima, ali mislim da je to proizvodnja koja nikada ne bi u Slavoniji i Baranji trebala izumrijeti. Starije su generacije odrasle na tome i živjele su godinama, a na nama mladima odnosno na meni je da nastavim tu tradiciju i da očuvam ono što predstavlja Slavoniju.
Zašto je takva decentralizacija u Hrvatskoj?
Kao što je pršut i maslinovo ulje prepoznatljivo u Dalmaciji tako mislim da bi i ovdje trebalo razvijati proizvode karakteristične za naš kraj. Već godinama se priča o tom povezivanju zelene i plave Hrvatske, a imamo ogroman potencijal. Žalosno da je to toliko neiskorišteno i da se ne cijeni na način koji bi trebalo. Posljedica toga je današnje stanje u Slavoniji gdje nam svaki dan odlaze autobusi iz Hrvatske i to najviše kod nas iz Slavonije, a razlog odlaženja iz naše regije je neimaština.
Kako skladištite vaše proizvode?
Skladištimo ih u zrionama u komorama koje su u kontroliranim uvjetima vlage i temperature tako da možemo proizvoditi tijekom cijele godine. Pogon se sastoji od pušnice, zrione, prostorije za kuhanje, pakiraone i to je slijed događaja koji je napravljen u projektu. Registrirani smo pod svojim veterinarskim brojem tako da možemo surađivati sa svim gradovima u Hrvatskoj sve do Dubrovnika, a nešto proizvoda smo slali i za Norvešku, Njemačku pa čakimamo kupce koji ih nose za Dubai.
Na što je najbitnije obratiti pozornost u proizvodnji da se ne dogodi neki propust?
Klaonice nam uslužno zakolju meso, a ovo što danas čitamo u medijima da se može razviti Trichinella ne dolazi u obzir barem ne u našem pogonu. Ne želim dovesti u pitanje cijelu proizvodnju zbog za mene neke banalne stvari koja se mora provesti, jer ne možete dati neki proizvod koji nije prekontroliran bilo u preradi ili bilo kojem segmentu gdje se radi s hranom. Trebalo bi se na vrijeme zadovoljiti neke higijenske uvjete i ne bi se trebalo raditi i proizvoditi u svakakvim prljavim i masnim prostorijama. Pazimo na svaki detalj i prevelik je rizik da radi sitnice dovodiš u pitanje cijeli posao. Proizvodi moraju proći veterinarsku kontrolu.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Zasada nemamo svoje svinje, ali u planu nam je otvoriti svoju farmu gdje bi zaokružili cijelu ovu proizvodnju, jer nam je to potrebno. Tako imamo pod kontrolom hranidbu svinja, a bavimo se i ratarstvom tako da imamo izvor hrane, a i želim da kvaliteta proizvoda potpuno ovisi o meni.
Na koji način se reklamirate?
Reklamiramo se putem preporuke od usta do usta, te mislim da je to najkvalitetniji način promoviranja, a i na tome se i sami baziramo. Mislim da kada uđeš u susret s osobom i ispričaš mu cijeli proces to dobije jednu drugu dimenziju. Internet je super način oglašavanja, ali svatko danas može jedno uslikati, a poslati vam nešto drugo. Idemo po sajmovima u Viroviticu, Osijek, Biograd koliko nam vrijeme dopusti, a prodaja je većinom na kućnom pragu.
Šaljemo poštom po cijeloj Hrvatskoj jer proizvod brzo dođe na taj način, a vakumiramo proizvode tako da su zaštićeni. Na plakatu naše tvrtke je konj jer smo još prije 30 godina otkada su roditelji krenuli u poljoprivredu imali tradicionalno konj i to još otkada je pradjede. Imamo 15 komada konja, ali smo prije imali i više od 30 i plakat s konjem nam je ostao kao zaštitni znak.
Što bi voljeli da se promijeni na bolje?
Volio bih da općenito oživi priča Slavonije i to suhomesnatih proizvoda, jer naš kulen je već široko poznat te bi volio da se to više brendira, da oživi to povezivanje plave i zelene Hrvatske o kojoj se priča već više od 20 godina. Slavonija ima ogroman potencijal i značenje za cijelu Hrvatsku i trebali bi imati proizvod koji možemo ponuditi turistima koji dolaze iz cijelog svijeta. Imam osjećaj da se Slavonija zaboravlja na sve načine, npr. ceste su asfaltirane do Slatine, a dalje nisu, a i mediji prenose tu tugu no ja vjerujem da će to jednoga dana biti bolje, jer ne može ovako ostati zauvijek.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica