Od čega se zaista dobija biodizel i na koji način?

Upotreba čistog biodizela ili nekih mješavina sa dizelom, koji u potpunosti odgovaraju standardu, ne izazivaju nikakve probleme koji bi mogli da se povežu sa njegovom upotrebom, pokazala su dosadašnja iskustva. 

Međutim, u kriznim devedesetim godinama prošlog vijeka, problem korištenja biodizela bio je riješen na drugačiji način. O ovoj temi, kao i o specifičnostima upotrebe ulja razgovarali smo sa prof. dr Milanom Tomićem sa Poljoprivrednog fakulteta, u Novom Sadu. 

Dizel i sojino ulje 

Prva iskustva bila su izuzetno nepovoljna. Prema njegovim riječima, ova iskustva prije svega odraz su nekritičkog prilaza i tadašnje haotične situacije. Naime, u prometu se našlo gorivo koje je plasirano pod nazivom biodizel, a predstavljalo je zapravo mješavinu dizel goriva i nerafinisanog sojinog ulja.

"Iskustva devedesetih godina vjerovatno su najviše štete nanijela ideji korištenja biodizela kod nas. Biodizel se u to vreme prodavao kao gorivo koje nije do kraja prerađeno. Suočeni sa nedostatkom dovoljne količine dizela na tržištu, počela su istraživanja u pravcu primjene biodizela", kaže Tomić. 

Do ovoga je došlo iz više razloga. Prije svega disparitet cijena dizel goriva i nerafinisanog ulja nije bio realan. "Dok je cijena dizel goriva dostizala na slobodnom tržištu vrijednost od preko 2,5 DM/l (tadašnjih nemačkih maraka po litru), cijena nerafinisanog ulja bila je ispod 1,0 DM/l. Istovremeno kratkotrajna energetska ispitivanja pokazala su da se, u energetskom smislu, ovakve mješavine mogu koristiti uz neznatno smanjenje snage motora, od pet do deset odsto i neznatno povećanje potrošnje goriva, takođe od pet do deset odsto", objašnjava profesor.

Redovno provjeravajte ulje u mašinama, u suprotnom gubici su veliki

Istraživači su se odmah ogradili od mogućih posljedica po pouzdanost elemenata motora, što je trebalo ispitati. Kako se kasnije u eksploataciji pokazalo, prema njegovim riječima, ova mješavina imala je izuzetno negativne posljedice na pouzdanost rada motora i kao posljedica javile su se brojne havarije. Procjenjuje se da se tokom tog perioda pojavilo samo u Vojvodini oko 400 do 500 motora nad kojima je morala da se izvrši generalna popravka kao posljedica korištenja neadekvatnog goriva.

Biodizel nije mješavina biljnih ulja

Nakon ovog početnog neuspjeha, krenula su intenzivna istraživanja koja su rezultirala potpunim ovladavanjem tehnologije proizvodnje biodizela. Kako kaže Tomić, ovdje treba naglasiti da se pod biodizelom podrazumijeva gorivo koje je sastavljeno od metilestara masnih kiselina (Fatty Acid methyl Ester) ulja biljnog ili životinjskog porijekla. Pri tom, proces dobijanja nije nikakva mješavina biljnih ulja i dizel goriva već proces transesterifikacije. Dobijeno gorivo je po energetskim i fizičko hemijskim karakteristikama veoma slično sa dizel gorivom i može ga se uspješno i bez posljedica zamijeniti, a takođe može sa njim da se miješa u svim odnosima.

Ulja imaju značajno različite fizičko hemijske karakteristike u odnosu na dizel pa vrlo negativno utiču na postojanost elemenata motora.

Jedini ispravan način miješanja ulja sa dizel gorivom jeste da se izvrši transesterifikacija ulja sa metanolom. Dobijeni metilestri masnih kiselina, odnosno, biodizel mogu da se bezbjedno miješaju sa dizel gorivom u bilo kom odnosu i kao takvi koristiti. "Ponavljam još jednom da je osnovni preduslov bezbjedne primjene biodizela u motorima taj da on u potpunosti odgovara standardu", navodi Tomić

Kad je opravdano dodati aditive ulju?

U cilju zaštite motora od naslaga izazvanih visokim temperaturama, ali takođe i sprečavanja povećanja viskoziteta ulja i začepljenje filtera i kanala, kao i korozionog habanja i oksidacije ulja, motornom ulju se dodaju aditivi.

Osnovni mehanizam čišćenja motora sastoji se u tome da se nečistoća i talozi speru sa dijelova motora u prvoj fazi, a da se u daljem toku drže dispergovani u ulju kako bi došli do filtera i na taj način bili odstranjeni. Posljednjih godina razvija se i prihvata upotreba visokodisperzantnog tipa aditiva koji može da izdvoji ne samo primarne čestice čađi i da ih trajno zadrži, nego čak i agregate veličine jedan ili dva mikrometara.

Te čestice još uvijek su dovoljno male da prođu kroz obične filtere koji zadržavaju potencijalno abrazivne čestice veće od mikrometra. Ove čestice ne formiraju mulj, ali u koncentraciji većoj od 20%, bez obzira na prisustvo tzv. aditiva čuvara, zgušnjavaju ulje pa mogu da spriječe njegov protok kroz sito pumpe, što dovodi do nedovoljnog snabdijevanja ležišta uljem i njihovog intenzivnog trošenja.