Dva i pol desetljeća Šantićevih sireva

Iako se mjesto Miholec nalazi u općini Sv. Petar Orehovec u Koprivničko-križevačkoj županiji, tamošnji stanovnici u velikoj mjeri gravitiraju Varaždinu i susjednoj Varaždinskoj županiji. Upravo na tržnici toga zagorskoga grada, već 25 godina svoj domaći sir prodaju članovi obitelji Šantić. I tako svakoga dana - osim nedjelje.

U vrijeme našega posjeta njihovu OPG-u u Miholcu, na tržnici su bili Josip i Verica Šantić, koji su prije 25 godina i počeli s proizvodnjom sireva. Kod kuće, odnosno obiteljskoj sirani, zatekli smo sina Ivicu i suprugu mu Danijelu, u pripremanju sireva za sutrašnji odlazak na varaždinsku tržnicu. A nakon toga čekali su ih još poslovi na polju i u staji s 25 krava i desetero teladi.

I četvrta generacija Šantićevih namjerava nastaviti posao

"Obrađujemo 28 jutara vlastite zemlje. Supruga i ja smo sretni što je naš sin Luka, star 17 godina, nakon osnovne, odabrao Srednju gospodarsku školu u Križevcima i što namjerava ostati raditi na obiteljskom OPG-u. Petnaestogodišnju kćerku Luciju zanima arhitektura, no kad ima vremena i ona nam pomogne, dok je za dvanestogodišnju Mihaelu još prerano za ozbiljan odabir potencijalnog zanimanja. Naše je gospodarstvo zapravo prije 40 godina počeo izgrađivati moj djed Ivan. Posao su nastavili roditelji Josip i Verica, postepeno nadograđujući staju i povećavajući broj grla, da bi prije 25 počeli s proizvodnjom domaćega sira. Time smo zaokružili proizvodni krug, od mlijeka do gotovog proizvoda, jer smo shvatili da samo tako možemo opstati. Modernu smo siranu izgradili prije 15 godina, a 2006. godine smo je zahvaljujući sredstvima IPARD-a nadogradili", priča nam Ivica Šantić.

Prodajom mlijeka već se dugo ne bave, već svakoga dana 300 litara, koliko dobiju od 25 krava, odlazi na preradu u siranu. Osim svježeg sira i vrhnja, proizvode kuhane i dimljene sireve, kiseljake, zatim sireve s ljutom paprikom, vlascem, češnjakom i drugim začinima, a posebno su atraktivni tzv. šareni sirevi, odnosno jedan okrugao sir, težine jednog kilograma, koji se sastoji od četiri različite vrste.

Nizozemci su nas naučili raditi gaudu

"90% sira prodajemo na varaždinskoj tržnici, a preostalih 10% restoranima i hotelima na području sjeverozapadne Hrvatske. Jedno smo vrijeme radili i jednu vrstu sira kakve tu nema. Naime, prije dosta godina, igrom slučaja došlo je do suradnje s Nizozemcima i njihov tehnolog nas je dva mjeseca učio raditi sir gaudu. Naravno da to nije bilo besplatno, no dogovor je bio da, ako i dalje nastavimo sami s proizvodnjom kvalitetne gaude, kad oni dođu u kontrolu, platit ćemo samo pola troškova. I doista, mi smo nastavili i kad su nakon godinu dana došli ponovno do nas, bili su iznenađeni i zadovoljni. Sjećam se da su nas pitali kako smo uspjeli zadržati kvalitetu, za razliku od nekih drugih sirana, koje su također angažirali kao i nas?!

Odgovorio sam im da je najvažnije imati kvalitetno mlijeko, a da bi bilo takvo, morate kravama davati i kvalitetnu hranu. Također, drugi su radili te sireve s pasteriziranim mlijekom, a mi bez pasterizacije. Gauda mora stajati šest tjedana da bi bila spremna za tržište i ako mlijeko i postupak nisu kako treba, sir za to vrijeme ispuca. A naš nije. Nažalost, prestali smo ga raditi prije dvije godine iz čisto financijskih razloga. Da bi proizvodnja bila isplativa, taj sir mora biti dosta skup. Npr. kilogram bi trebao koštati barem 80,00 kn i za njegovu izradu treba 10 litara mlijeka. I svaki dan, tokom prva tri tjedna, svaki komad toga sira moraš dva puta na dan imati u rukama, odnosno okretati ga.

Znači u pitanju je i puno posla i visoka cijena. A znamo kakva je situacija, ljudi nemaju novaca i kupe ono što je jeftinije. Tako da eto, znamo raditi gaudu, ali malo je onih koji si je mogu priuštiti. Inače, kilogram naših sireva, ovisno o vrsti, prosječno košta od 18,00 do 50,00 kn. Svaki dan, hvala Bogu, prodamo sve. Ponekad nam se i dogodi da imamo veću potražnju od ponude" zadovoljan je Ivica. Bude li i dalje posao išao barem toliko dobro kao sada i bude li najstariji sin Luka doista nastavio ovaj posao, Šantići će, kažu, proširiti proizvodnju.

Samo da nas inspekcije rijeđe posjećuju

"Pričekat ćemo još izvjesno vrijeme pa onda eventualno konkurirati za dobivanje financijskih sredstava preko programa koji će tada biti aktualan. Inače, 2006. godine smo putem IPARD-ove mjere 6, za izgradnju i adaptaciju objekta, dobili 350 tisuća kuna bespovratnih sredstava. Sjećam se da su nam tad neki govorili da je komplicirano prikupiti sve papire i napisati tu prijavu na natječaj, ali evo, sve smo sami napravili. Nabavili smo potrebne dokumente, a prijavu je napisao moj otac koji ima samo osnovnu školu. Jedino mu je sin Luka prepisao to na kompjutor i uvažili su nam. Istina, mi smo već imali siranu, zemljište nam je bilo na čisto pa možda zato nismo imali puno posla oko toga.

Puno više smo se namučili s raznim inspekcijama, jer koliko god se držiš zakona i propisa, oni uvijek nešto nađu. Sjećam se jednog slučaja kad nam je došla neka inspekcija i gospođa je rekla da moramo nešto napraviti drugačije ili će nam morati zatvoriti siranu. Mada je u pitanju bila vrlo banalna stvar. Rekao sam joj da želim poštivati zakon i ako nešto mora biti drugačije, da ćemo to prepraviti, ali onda kad budemo imali novaca pa makar to značilo da će nam doista siranu zatvoriti. Na to mi je odgovorila da dignem kredit, ako nemam novaca, a ja sam joj rekao da ću ga dići odmah sutra, ukoliko mi ona pristane biti jamac. I tu je razgovor završio. Promijenili smo u sirani to što je trebalo nakon nekih pola godine i kad su ponovno došli, sve je bilo u redu. Jednostavno, zaduživati se neću. O inspekcijama bi mogao još štošta reći, ali bolje da šutim.

Nadam se samo da će doći vrijeme kad će se svi ti razni inspektorijati koordinirati, kad neće iste zakone različito tumačiti i toliko obilaziti nas obiteljska gospodarstva. Da nešto radimo pogrešno, bismo li opstali na tržištu tako dugo? Naravno da ne bi", pojašnjava Ivica.

Poznati smo po šarenom siru

Šantićevi su prošle godine proizveli 26 tisuća i 300 komada sireva. Za proizvodnju jednog kilograma potrebno je, ovisno o vrsti sira, između četiri i deset litara mlijeka. U obiteljskom poslu su svi članovi. Kao OPG, dio su Udruge malih sirara Koprivničko-križevačke županije "Prgica" koja je pak u sastavu Saveza Udruga malih sirara RH "SirCro".

"Srećom, nismo kreditno zaduženi, jer smo sve radili postupno, koliko smo i kad mogli. U marketing nismo nikad ništa posebno ulagali, jer najbolji marketing su naši dugogodišnji kupci. Jedino se na jednom turističkom portalu može naći mala reportaža o nama. I evo, sad ova u Agroklubu", ističe Ivica Šantić dok napuštamo njihovo gospodarstvo i ostavljamo ga da sa suprugom i sinom nastavi posao u sirani.