Sredina je studenog, ali samonikla rajčica još uvijek plodonosi!

Krajem prošlog tjedna na neobičnu rajčicu uputila me Brankica Franješević iz Gorica koja me je nazvala i rekla: "Vjeko, dođi slikati rajčicu koja praktično raste iz betona i ima puno krupnih plodova, sigurno će te to zanimati!“.

Kada sam posjetio njezinog susjeda Milorada Brkića imao sam što vidjeti – veliko "stablo“ rajčice sa četrdesetak krupnih plodova. Ne smeta toj rajčici ni to što smo dobrano zakoračili u polovicu mjeseca studenog, kada u vrtovima više nema tog povrća, nisu joj smetale ni plamenjače i druge bolesti, ona se do sada othrvala svim nedaćama i daruje domaćine i sada u kasnu jesen plodovima. I sada ih ima zrelih, ali i puno zelenih…

Niknula iz betona 

"Čudo neviđeno“, prokomentirao je u šali domaćin, vitalni osamdesetčetverogodišnjak koji se čitav život bavi poljoprivredom. I sada, iako je u poljoprivrednoj mirovini, obrađuje zemlju i drži nešto stoke. Zaljubljen je u svoj kraj jer je njegovo selo smješteno na jedinom brdu u Posavini od Zagreba do granice sa Srbijom, pa su Gorice poznate i po uzgoju voća.  

Dodao je da ne zna kako je sjeme rajčice dospjelo u pukotinu između betona. Budući da je proljetos na maloj terasi njegova supruga Marija sijala sjeme rajčica za rasad, pretpostavlja da se sjemenka slučajno otkotrljala i završila na vrlo pogodnom mjestu gdje je niknula i jako se dobro razvijala.

"Rajčicu ničime nismo gnojili i prskali, ali smo ju obilno zalijevali vodom. Narasla je u prilično zaštićenom prostoru, možda joj je i to pomoglo da se othrve i održi do sada“, kaže Milorad ponosan na neobičnu rajčicu kojoj se čude i ostali mještani Gorica.

Miloradova supruga Marija (81) kaže da unatoč poodmaklim godinama i bolesti još uvijek rado, koliko može, sije i sadi povrće, a i ove godine uzgojila je rajčice koje su na otvorenom davno prošle.

"Sama proizvodim rasad, sadim nekoliko starih sorata volovsko srce, amerikanca i još neke. Ove godine rajčice u vrtu nisu dugo izdržale, valjda zbog čestih kiša. Zato nas je ova u dvorištu iznenadila, pa i začudila, valjda tako dobro napreduje jer je niknula i raste u zaklonjenom prostoru. Po okusu je nešto lošiji, plodovi su vodnjikavi, ali je bolji od kupovnog paradajza", kaže Marija i dodaje da joj u vrtu najčešće pomažu kćeri Nena i Biljana.

Napokon stiže prava jesen?

I Brankica, susjeda obitelji Brkić, kaže da je zaljubljenica u vrt. Godinama uzgaja rajčicu, uglavnom stare sorte iz čijih plodova vadi i čuva sjeme za sljedeću sezonu. Zadovoljna je urodom i okusom tih plodova. Ove godine od poznanice Štefice Trnka iz Kovačevca kod Nove Gradiške dobila je i posadila još jednu zanimljivu staru sortu robusne visoke stabljike koja je bila nešto otpornija od ostalih i dala obilje kvalitetnih plodova.  

Otporne stare sorte rajčice

Fotografije rajčice i kratak opis poslao sam doc. dr. sc. Božidaru Benku, predstojniku Zavoda za povrćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Evo kako je on to prokomentirao:

"Moguće da je sjeme rajčice dospjelu u zemlju na ovom neobičnom mjestu ako je gospođa na terasi čuvala i čistila domaću rajčicu za sjeme. Kako sjeme rajčice zadržava klijavost nekoliko godina, niklo je baš ove godine (ljeto) kad je bilo i dosta sunca i dosta oborina. Stare domaće sorte su same po sebi otpornije na stresne uvjete okoline te bolesti i štetnike od hibrida pa je to jedan od razloga što je ovako bujna biljka izrasla na na ovom netipičnom mjestu i što nije obolijevala. Ne bih rekao da je čudo što još uvijek “živi”. Znate i sami da je jesen do sad bila i više nego topla.

Dodatno je pomoglo ako se radi o južnoj ili jugozapadnoj strani i mjestu zaštićenom od vjetra. Također i beton kojim je biljka opasana tijekom noći zrači toplinu nakupljenu tijekom dana, a ujedno štiti i korijen od hlađenja. No, ako nastupe hladniji dani s minimalnim temperaturama oko 0, što nam prognoze predviđaju za kraj tjedna, to će sigurno biti kraj i za ovu biljku rajčice.“

Brkići kažu da im se javilo dosta ljudi koji su zainteresirani za pokoju sjemenku njihove rajčice.