Upadljivi cvetovi jarkih boja čine jagorčevinu atraktivnom u toku zime i ranog proleća. Kao lek iz prirode, cenjena je i narodnoj medicini.
Kao jedan od vesnika proleća, jagorčevina svojim cvetom na livadama simbolizuje pobedu nad zimom. U narodu se za nju kaže da je "ključ koji otvara vrata proleća". Njen latinski naziv je Primula acaulis i izveden je od reči primus, što znači prvi i odnosi se na rano cvetanje. U narodu je još poznata i kao jaglac, jaglika, primula.
U prirodi jagorčevina raste na livadama, proplancima i šumama, od marta do maja, ali zbog ljudskog nemara - prekomernog i nepravilnog branja, danas je značajno proređena i može da se nađe veoma malo njenih prirodnih staništa.
Međutim, danas se jagorčevina uzgaja kao hortikulturna biljka, sa više stotina pripitomljenih vrsta, varijeteta i hibrida, koji se razlikuju po boji, obliku i periodima cvetanja. Uglavnom se radi o trajnicama niskog rasta, od 10 do 30 cm visine, sa izraženim cvetovima jarkih boja. Po pitanju nege je nezahtevna, a u zavisnosti od vrste, može se uzgajati gotovo svuda, u dvorištu, na terasi ili u sobi.
Jagorčevina je zimootporna biljka kojoj hladnoća i umereni mraz ne štete. Razmnožava se semenom od februara do juna, ili deljenjem bokora, nakon precvetavanja. Za sadnju su pogodni polusenoviti položaji ispod listopadnog drveća, gde će u toku cvetanja dobijati dovoljno svetla, a kasnije, kad precveta i nastupi period mirovanja, imaće hladovinu i vlagu.
Prihranjuje se tečnim mineralnim đubrivom za cvetnice od oktobra do početka cvetanja. Da bi pojava novih cvetova bila brža, potrebno je redovno uklanjati one precvetale.
Kao saksijske kulture u zatvorenim prostorima, koje svojim živim bojama unose duh proleća, jagorčevine su odličan izbor za podprozorske daske i svetle i prohladne prostorije. Najbolje će napredovati u prostoriji sa jutarnjim suncem, na temperaturi od pet do 18°C. Osetljive su na nagle promene temperature. Za sobne prilike gaji se manji broj vrsta, kao što su: Primula obconica, Primula sinensis, Primula malacoides, Primula grandiflora.
U narodnoj medicini jagorčevina zauzima značajno mesto. U lekovite svrhe koriste se Primula veris i Primula elatior, čiji su sastav, dejstvo i upotreba isti. Upotrebljavaju se koren, listovi i cvetovi, u svežem i sušenom obliku. Koren se vadi u početnoj fazi cvetanja ili u jesen, a sadrži triterpenske saponine, fenolne glikozide i hinone. Listovi se beru dok biljka cveta i bogati su vitaminom C. Cvet sadrži saponozide, flavonoide i enzime.
Većina nas je, i to po preporuci lekara, bar jednom u terapiji koristila čaj ili sirup od jagorčevine. Naime, ona je najpoznatija kao prirodni ekspektorans, odnosno lek za iskašljavanje, jer razređuje sekret iz pluća i grla i olakšava njegovo izbacivanje iz organizma. Najčešče služi za izradu pomoćnih lekovitih sredstava za lečenje disajnih puteva, posebno kod dece. Pored blagotvornog dejstva na respiratorne organe, jagorčevina ulazi u sastav različitih biljnih mešavina koje se koriste kod nervne uznemirenosti, nesanice, migrene, slabosti srca, cirkulacije krvi.
U narodnoj medicini jagorčevina zauzima značajno mesto
Kod upotrebe jagorčevine postoje i izvesna ograničenja, jer su u retkim slučajevima moguće alergijske reakcije ili tegobe organa za varenje. Takođe, trudnicama i dojiljama se ne preporučuju preparati na bazi ove biljke, zbog sadržaja saponina, koji može izazvati neželjena dejstava.
Foto: Tracy Hunter, Tony Sutton, Cristina / Flickr
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka