Traktori prizemljili avijaciju

O rezultatima razgovora koje će nakon završetka špice jesenskih poljoprivrednih radova Miroslav Vlašić, direktor osječke tvrtke Air-tractor, voditi s predstavnicima poljoprivrednih kombinata, znat će se hoće li Osijek, odnosno cijelo slavonsko područje u idućoj godini zadržati ili biti uskraćeno za usluge aviomehanizacije!

- Pojednostavljeno rečeno, u posljednje dvije godine nismo odradili ni 30 posto posla što smo ranije radili, odnosno bili smo prepušteni na milost i nemilost vremenskim uvjetima. Dakle, ovisno o tome hoće li ono dozvoliti obavljanje pojedinih operacija u agrotehničkim rokovima, tehnolozi bi nas u posljednji tren angažirali. Hladni pogon je danas postao preskup za takvu vrstu neizvjesnost, kaže Vlašić.

Od velikih, ili sada pregrupiranih kombinata, pokušat će stoga utvrditi garantirani broj hektara koji će im biti na raspolaganju za obradu. Primjerice, svojedobno samo za Belje radili su 15.000 hektara, ove godine samo deseti dio tih površina. Posljednju sezonu spasio ih je angažman "voskiranja" uljane repice, jer struka je dokazala da se sprječavanjem pucanja mahune, sačuva i do 20 posto prinosa. Ali i to je bila akcija prema načelu 'gori-gasi'.

Ključ u bravu?

Nekada je u poljoprivrednoj mehanizaciji iznad Osijek i Slavonijom letjelo i do 50 aviona, a samo je osječka Privredna avijacija imala 22 aviona! Danas, brojkom i slovom, ostala su samo tri aviona! I došlo je vrijeme kada se ozbiljno razmišlja o varijanti ključa u bravu. Ili, će obujam novih poslova omogućiti zanavljanje flote?

- Ostali smo kao posljednji Mohikanci, bez uvijanja ocjenjuje Vlašić. Izgubili su utakmici s jakim lobijem zemaljske poljoprivredne mehanizacije. U situaciji masovnog zanavljanja poljomehanizacije, kombinati si ne smiju dozvoliti situaciji da njihovi novi traktori (i odgovarajući priključni strojevi) stoje na pistama, a da se umjesto njih koristi usluga aviomehanizacije, premda je u ukupnim troškovima i do 50 posto jeftinija. Uostalom, kada su u zraku obave tretiranje od 600 do 800 hektara u jednom danu, traktor maksimalno može 20 do 30 hektara. Ni cijena nije zanemariva, primjerice uslužno prskanje "seljak-seljaku" po jutru zaračunava između 120 i 150 kuna, avionom taj iznos je, ovisno o dozi, 80 kuna - ali po hektaru! Istina, za jedno polijetanje potrebno je minimalno 200 hektara, ali ni to ne mora biti pravilo.

- To je dijelom ograničavajući faktor, mi i danas imamo upite ratara iz različitih dijelova kontinentalne Hrvatske, pa čak i okolice Zagreba, ali jednostavno ekonomska računica ni nama ni njima ne trpi polijetanja za površinu od samo 50 hektara, govori Vlašić.

Tko će prskati komarce?

Ipak, Vlašić veli, ne odustaju tako lako ako se "ugovori posao". Naime, u budućnosti treba razmišljati o avionu s turboelisnim motorom, koji troši mlazno gorivo, koje je upola jeftinije od visokooktanskog goriva za dosadašnje letjelice, a među njima je dvokrilac, model AN- 2 kojeg je “financijski” pregazilo vrijeme. Ipak s njima se od '93. godine, kada se Vlašić upustio u "Air-tractor" avanturu, redovito "prskalo" protiv komaraca.

- I u toj priči se sve svelo na komociju, ljudi imaju naviku nazvati nas samo kada treba tretirati komarce. A prije i poslije toga uopće nas ne zovu. Primjerice, dvije godine zaredom (srećom, kada govorim kao stanovnika Osijeka jer nije bilo komaraca), nas nitko iz osječke Gradske uprave nije nazvao da nas pita kako smo, je li preživljavamo. A kada treće godine osvanu komarci, a mi nismo registrirali avione, onda će ti isti biti prisiljeni angažirati letjelice iz Mađarske, Rumunjske ili Bugarske, upozorava Vlašić.

S druge strane, aktualno približavanje europskim integracijama nosi i sve teži pritisak tehničko-administrativnih obveza, koje će, boji se Vlašić, jednostavno ugušiti (i ne samo) hrvatsko civilno zrakoplovstvo. Nije nepoznato da se Vlašić jedno vrijeme planirao upustiti i u taj segment zrakoplovstva, a od toga i dalje ne odustaje. Rasplet poslovnih okolnosti usmjerit će ga u kupnju poslovnog aviona koji može primiti do 20 putnika, kojima bi ponajprije prevozio domaće putnike na relacijama prema Jadranu. Moguća varijanta je i manjom letjelicom organizirati prijevoz poslovnih ljudi u bilo koju europsku destinaciju, uz mogućnost povratka istog dana.

- No do probijanja leda, odnosno shvaćanja postojanja i takve mogućnosti, trebat će vremena, pa zašto ne i financijske pomoći prijevozniku od strane lokalne zajednice. Ali ona neće biti ni upola iznosa kojeg, bilo koji niskotarifni prijevoznik uvjetuje da bi slijetao na osječki aerodrom, zaključio je Vlašić.

D.KUŠTRO