Hidroponski uzgoj paprike

Hranjiva otopina je otopina vode te makro i mikroelemenata, koji su potrebni biljci za rast i razvoj u određenoj količini i omjeru. Inertni supstrati koji se koriste u hidroponskom uzgoju imaju mehaničku funkciju učvršćivanja biljke. Supstrati koji se koriste u hidroponskom uzgoju mogu biti organskog (treset, vlakna kokosova oraha, piljevina, borove iglice), anorganskog (kamena vuna, perlit, vermikulit, kvarcni pijesak) i sintetičkog podrijetla (polistiren, poliuretan). Vlaknasti supstrati imaju visok kapacitet za vodu i manji za zrak, dok granulirani supstrati imaju povišen kapacitet za zrak, a slabije zadržavaju vodu.

Svojstva inertnih supstrata

S obzirom na to da ne postoji materijal niti smjesa koja bi bila univerzalna za uzgoj svih kultura u svim uzgojnim uvjetima, nastoje se upotrebljavati supstrati sa što povoljnijim svojstvima za određenu kulturu. Važna svojstva supstrata za hidroponski uzgoj su ukupni porozitet, kapacitet za vodu i zrak, apsorpcijska sposobnost, pH-vrijednost, sadržaj hranjivih tvari.

Za supstrate je bitno da budu sterilni i kemijski inertni. Sterilnost označava odsutnost uzročnika biljnih bolesti, štetnika i sjemena korova. Inertan supstrat ne sadrži nikakva hranjiva i ne utječe, odnosno, ne mijenja sastav primijenjene hranjive otopine.

Danas se uz kamenu vunu i kokosova vlakna kao supstrat u hidroponskom uzgoju plodovitog povrća najčešće koriste perlit, treset, ekspandirana glina i drugi.

Za razliku od uzgoja u tlu, gdje korijen svake biljke ima na raspolaganju veći volumen tla opskrbljen vodom i hranjivima, u hidroponskom uzgoju se koristi svega 3 do 5 litara supstrata po biljci.

Zbog malog volumena supstrata po biljci potrebna je učestala fertirigacija. U punoj vegetaciji je to 20 do 30 obroka dnevno, odnosno između 3 i 4 L hranjive otopine po biljci tijekom dana. Dinamiku fertirigacije pri uzgoju u inertnim supstratima potrebno je prilagoditi kapacitetu supstrata za vodu.

Ako se primjenjuje supstrat koji ima nizak kapacitet za vodu (npr. ekspandirana glina), potrebno je hranjivu otopinu dodati u više kraćih obroka nego ako se primjenjuje supstrat s velikim kapacitetom za vodu. Najpovoljniji odnos kapaciteta za vodu i zrak imaju kamena vuna i kokosova vlakna.

Uzgoj presadnica paprike

Presadnice za hidroponski način uzgoja proizvode se u grijanim zaštićenim prostorima sjetvom sjemena u čepove kamene vune promjera najčešće 2 cm i visine 4 cm. Paprika za klijanje zahtijeva temperature u rasponu od 21 do 28 °C.

Sjeme brže klija što je viša temperatura. Optimalna temperatura je 24 °C. Klijanje započinje u razdoblju od 7 do 10 dana. Presađivanje, odnosno pikiranje u kocke kamene vune obavlja se oko 3 tjedna nakon sjetve, u fazi razvijenih kotiledonskih listova i pojavi prvog pravog lista. Do pikiranja se zalijeva vodom, a poslije standardnom hranjivom otopinom. Nakon zalijevanja otopinom, lišće se ispire čistom vodom.

Potrebna temperatura za rast je između 18 i 23 oC, s najvišom dnevnom temperaturom do 25 oC. Uzgoj paprike veoma ovisi o temperaturi i količini dnevnog svjetla tako da tijekom zimskog razdoblja uzgoj presadnica može trajati 10 do 12 tjedana.

Budući da se sadnja u hidroponskom uzgoju planira sredinom ili u drugoj polovici siječnja, sjetvu sjemena za proizvodnju presadnica potrebno je obaviti u prvoj dekadi studenoga.

Hranjiva otopina

Prije sadnje supstrat je potrebno natopiti hranjivom otopinom. Hranjiva otopina mora sadržavati u optimalnom odnosu sve hranjive elemente, određenu pH-vrijednost i koncentraciju koja se određuje stupnjem električne provodljivosti. Priprema se iz vodotopivih kompleksnih gnojiva ili pojedinačnih hranjivih soli, uz dodatak kiseline. Optimalna hranjiva otopina mora imati električnu provodljivost 2,0 do 2,5 dS/m i pH-vrijednost 5,5 do 6,1.

Praksa je da se pripreme 100 puta koncentrirane otopine koje se miješaju s vodom i razrjeđuju pomoću dozatora ili fertirigatora. Otopina kalcijevog nitrata treba biti u zasebnom spremniku, odvojeno od soli sulfata i fosfata, kako bi se izbjeglo taloženje. Gotova hranjiva otopina dobivena miješanjem i razrjeđenjem koncentriranih otopina, pomoću pumpe i sustava za navodnjavanje kapanjem distribuira se do svake biljke. Nekoliko dana nakon sadnje potrebno je na visini 2 do 2,5 cm od dna prorezati vreće sa supstratom kako bi se omogućilo procjeđivanje viška hranjive otopine. Višak hranjive otopine iznosi oko 25% i on je neophodan kako u malom volumenu supstrata ne bi došlo do štetnog nakupljanja soli.

„Babura“ je najčešći izbor

U hidroponskom uzgoju se uzgajaju hibridni kultivari zvonolikog ploda, tzv. „babure“, sa 3 ili 4 vrha i 3 ili 4 žile. Perikarp im je debeo 5 do 7 mm, mliječnobijele, svijetložute, svijetlo-zelene ili tamnozelene boje u tehnološkoj zrelosti, a svijetlocrvene ili tamno-crvene, narančasto-žute ili ljubičaste boje u fiziološkoj zrelosti. Masa ploda tih kultivara može biti od 120 do 150 ili čak 200 g. Vreće supstrata smještaju se u kanal koji je 1 do 2 cm širi, što omogućava istjecanje viška hranjive otopine. Stiroporske ploče debljine 2,5 do 4 cm se smještaju ispod supstrata kako bi ga podigli iznad razine drenirane otopine. Ovaj sustav sa stiroporom se primjenjuje u plastenicima koji koriste kanale od polipropilena. Stiropor također sprječava velike temperaturne fluktuacije. Teren plastenika, a i kanali za odvođenje viška hranjive otopine trebaju imati nagib od 0,5 do 1% kako bi se pospješilo otjecanje. Na kraju svakog kanala nalazi se odvodna cijev koja višak otopine odvodi u povratnu cijev i u spremnik procijeđene otopine. Procijeđena otopina može se koristiti za prihranu povrća koje se uzgaja na tlu. Ako je sustav zatvoren, procijeđena otopina se sterilizira i miješa s novom gotovom otopinom te se ponovo koristi u hidroponskom uzgoju.

Sadnja

Na volumen supstrata od 15 do 20 L sade se tri biljke međusobno razmaknute 33 cm. Dvije glavne grane koje se vežu vezivom tvore dva reda u traci, razmaknuta 70 cm. Razmak između redova iznosi 100 do 120 cm. Na pakiranje supstrata volumena 10 do 12 L sade se dvije biljke međusobno razmaknute 50 cm. Na tim biljkama se vezivom vežu grane bliže liniji reda i one tvore jednored. Nakon ukorjenjivanja biljaka potrebno je spustiti vezivo uz koje će se voditi stabljike paprike. Biljka paprike se pincira na dvije stabljike po biljci u obliku slova V, povezane vezivom koje je učvršćeno na gornju metalnu konstrukciju. Biljka paprike razvije jednu stabljiku. Nakon 9 do 13 listova, razvije se završni cvijet i stabljika se grana u dvije grane.

Svaki izdanak će se granati nakon dva ili tri lista, stvarajući cvjetne pupove na svakom grananju i biljka će nastaviti rasti u takvom obliku. Ako se ne primijeni orezivanje, biljka će se razvijati grmoliko. Nakon prvog grananja, razviju se dva do tri izboja. Odabiru se dva nasuprotna iz kojih će se kasnije razviti dvije stabljike, dok se eventualno razvijenom trećem prikraćuje vrh. Te dvije grane je potrebno vezati vezivom za pocinčanu žicu razvučenu iznad redova kako bi se dalje razvijale u željeni oblik. Biljka će i dalje proizvoditi terminalni cvijet i izboje s obje strane. Od ta dva postrana izboja, jedan se ostavlja kako bi se i dalje razvijao, dok se drugi uklanja ostavljajući nekoliko listova. Čišćenje i odstranjivanje je potrebno obavljati prosječno svakih četrnaest dana u razdobljima kada se biljka brzo razvija.

Štetne visoke temperature

Kada se ostvari dobro ukorjenjivanje i mlada biljčica dosegne 40 cm, temperaturni režim treba biti smanjen na 18 do 19 °C noću i 22 do 23 °C danju. Kvalitetan usjev je otporan na visoke dnevne temperature do 30 °C, ali temperature više od 35 °C su jako štetne.

Visoke temperature praćene niskom relativnom vlagom mogu uzrokovati opadanje cvjetova i već zametnutih plodova, pogotovo ako su biljke jako opterećene plodovima prije prve berbe. Iako su u hidroponskom uzgoju biljke optimalno opskrbljene vodom i hranjivima, pri nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima (visoka temperatura i niska vlaga) može doci do pojave  fiziološkog poremećaja, vršne truleži ploda. Vršna trulež ploda je uzrokovana nedostatkom kalcija u plodu.

Berba

Berba tehnološki zrelih plodova obavlja se svakih 10 do 14 dana. Plodovi se beru s dijelom stapke koja se reže škarama. Očekivani je prinos u rasponu od 20 do 25 kg/m2. Posljednjih godina raste potražnja za fiziološki zrelim plodovima crvene, tamnozelene ili narančasto-žute boje perikarpa koji postižu visoku cijenu pa treba razmotriti i mogućnost uzgoja i prodaje ovakvih plodova. Po završetku berbe plastično vezivo se skida s pocinčane žice i biljaka. Ostaci biljaka iznose se iz plastenika na odlagalište. Supstrat se vadi iz kanalica koje se čiste. Pristupa se dezinfekciji unutrašnjosti plastenika i pripremi za sadnju u sljedećoj sezoni uzgoja.

Autor: Dr. sc. Božidar Benko