Veliki rizik od prehrambene krize na području Mediterana?

Hoće li prehrambena kriza pogoditi zemlje Mediterana? Direktor Međunarodnog centra za visoke mediteranske poljoprivredne studije Ciheam iz Saragose, Raúl Compés, ističe rizike u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, ne aktivira li se sporazum o pomorskom izvozu žitarica iz Ukrajine, piše EFE:Agro.

Zabrinjavajuća ovisnost o uvozu hrane

Compés analizira posljedice ovakve situacije. Prema njemu ovaj sporazum je bio diplomatski uspjeh u kojem su posredovali Turska i Ujedinjeni narodi. Uspostavljanjem koridora došlo je do olakšanja jer je 32 milijuna tona žitarica otpremljeno iz ukrajinskih luka što je dovelo do pada cijena.

Situacija je zabrinjavajuća posebno za područje Mediterana, zemlje sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Većina država je ovisna o uvozu žitarica. Među njima se posebno ističu Egipat, koji je vodeći svjetski uvoznik pšenice s više od 100 milijuna stanovnika, i Alžir, koji je vodeći afrički uvoznik prehrambenih proizvoda.

U ovim državama povećanje cijena poljoprivrednih proizvoda i trgovinskih tokova ima destabilizirajuće posljedice. 

Slab prehrambeni sustav

Compés je ukazao da su nacionalne vlasti svjesne rizika i pokušavaju olakšati stanovništvu pristup žitaricama mjerama poput subvencioniranja uvoza. Rat u Ukrajini je pokazao krhkost prehrambenog sustavu, poteškoće u opskrbi i sve probleme koji će obilježiti poljoprivredno-prehrambene politike.

Ukazao je da ove države moraju razmišljati o rješenjima u kratkom, srednjem i dugoročnom razdoblju, svoje logističke i distributivne lance učiniti efikasnijim kako bi poboljšale kapacitete za prehranu stanovništva i smanjile svoju eksternu ovisnost.

Maroko je proveo puno godina razvijajući svoj poljoprivredno-prehrambeni sektor uz državnu politiku koja teži smanjenju ruralnog siromaštva i povećanju proizvodnih kapaciteta. To je stvorilo bojazan španjolskih poljoprivrednika od konkurencije, posebno u proizvodnji voća i povrća. Potpisivanje trgovinskih sporazuma između Europske unije i Rabata stvorilo je određenu konkurenciju u nekim proizvodima, ali načini proizvodnje nisu isti.