Život vs. ....?

Ako ću na bilo koji način spomenuti riječ koju opisuju četiri točke u naslovu odbacit će se, opet, bilo kakva pomisao da sam stvaran (realan), pozitivan, da želim dobro pišući ovu kolumnu. A želim. Tražim, ustvari, temu koja će zainteresirati posjetitelja kraj toliko mogućnosti koje mu se pružaju za čitanje i razbibrigu. Ustrajan da zajednici predstavim, kad već za to imam priliku, sve one brige koje se množe oko nas, pa tako godinu za godinom, dan po dan, korak za korakom, griješeći, vode nas u "..r.".

Poljoprivreda i ovaj put. Jednostavno, ona je puna života ako joj se posveti briga. Pažnja. U svemu tome, ona je oduvijek ovisila o sinergiji zajednice (ljudskog) i prirodnog. Harmoničan odnos ovisi, ne samo o čovjeku koji joj je sudbinski posvećen, već i o zajednici koja ju okružuje u prostoru. Ne smetnimo s uma, ovisimo i o onome u njoj (zajednici) tko misli da ima najmanje razloga biti zabrinut jer mu život teče daleko od zemlje, poljoprivrede, rađanja u njoj, uzgoja, pripremanja hrane, pripreme zemlje za prihvat sjemena, žetve, mužnje, berbe, sela, seljaka.

U svom sam dosadašnjem radu (u „svom“ ne ističem kao jedino ispravno ili upućujući na sebe i samo sebe, već želeći podijeliti s vama jedno iskustvo koje može, a i ne mora biti, putokaz. Ocijenite.) isticao, javno ispisivao i izgovarao (glasno), pri tome argumentirajući materijalnim pokazateljima, jer onu drugu, duhovnu dimenziju nam je teže „odvagnuti“, da nam se u zajednici gubi život i da je suprotstavljen ".m..i", čak i ondje gdje za to nema mjesta. Ondje gdje su uzroci ljudske pogreške, a prvenstveno gramzivost bez granica.

Istaknuti ću, kako bi vas potaknuo na razmišljanje, nekoliko nepobitnih činjenica koje se događaju oko nas, koje su tu s nama, utječu na naš život priznali mi to ili ne, bili svjesni ili ne. Pođimo u nabrajanje (ne opterećujući tekst s točnim razdobljima. To sada i na ovom mjestu, nije važno, niti potrebno definirati. Vjerujte mi):

1. U Hrvatskoj, našoj domovini, u vrlo kratkom smo razdoblju „zaklali i pojeli“ približno 1,5 milijun ženske teladi (reproduktivni potencijal).
2. Prije Domovinskog rata smo, primjerice, izvozeći ono što ozbiljne zajednice ne izvoze, mladu junetinu, samo u jednoj klaonici klali 30 tisuća ženskih mladih grla godišnje (opet, reproduktivni potencijal). Pitam se, s razlogom, koja zajednica može nadomjestiti uništavanje potencijala kakav se dogodio u nas, a opisan u točki 1. i 2.? Žalosno je pri tome napomenuti da smo navedene činjenice prikazivali kao uspjeh. I danas smo spremni zastupati isti smjer pa makar nas život upozoravao na suprotno! Slijepo i gluho se odnosimo prema životu, a interes je „ja“,“meni“!
3. U vrlo kratkom razdoblju smanjio se broj krava za gotovo 200 tisuća, iako smo u istom razdoblju smanjenja uvezli preko 100 tisuća plodnih junica (zadužili se). Da normalno skrbimo, danas bi u Hrvatskoj imali potencijal od preko 400 tisuća krava, a jedva ako ih nabrojimo 150 tisuća. Ako, je blizu istini!?
4. Od 400 tisuća krmača prije 20-ak godina danas brojimo oko 60.000 (ako!).
5. Obrađivalo se oko dva milijuna hektara zemlje, danas obrađujemo dvostruko manje.
6. Iz prehrambene neovisnosti danas smo prehrambeno ovisni. Uvozimo približno polovicu hrane koliko nam je potrebno za život zajednice (bez turista). Prošle godine smo uvezli za 1,25 milijarde dolara hrane više nego što smo izvezli, da se ne dotičemo strukture koja bi nas dodatno gurnula u promišljanje.
7. Godišnje, zbog lošeg gospodarenja samo u govedarstvu, izračunali smo u skupini „Živo selo“, gubimo oko 3,5 do 4 milijarde kuna, što je gotovo dvostruko novca od onoga koji uložimo kao zajednica za godišnje potpore ukupnoj poljoprivredi.
8. Udvostručili smo negativnu bilancu mlijeka i mliječnih prerađevina u 2013. u odnosu na prethodnu godinu (više uvozimo, manje izvozimo). Samo u jednoj godini.
9. Negativne bilance hrane, promatrajući samo dvije zadnje godine, ukupno su se povećale za 27 posto, po sektorima je to, primjerice, negativno povećanje za 21 posto kod voća, 30 posto kod povrća, 18 posto kod mesa i mesnih prerađevina.
10. Predaju mlijeka na tržište obustavilo je gotovo 60 tisuća poljoprivrednih gospodarstava u samo desetak godina.
11. Proizvodimo tek manje od polovice potrebnog mlijeka za prehraniti domaće stanovništvo.
12. Prazno je oko 120 sela.
13. Političke elite i stručne im službe nisu pripremile sustav za ulazak i tržište EU.
14. Još uvijek ne koristimo sve mogućnosti programa koje nudi EU.
15. Neravnomjerna je raspodjela prirodnih bogatstava (korištenje poljoprivrednog zemljišta).
16. Neravnomjerna je raspodjela državne pomoći dohotku (potpore iz 1. stupa) najugroženijih u proizvodnji hrane, pa tako vrlo mali broj korisnika dobiva od države velike novčane pomoći. Na primjer, 14 posto korisnika potpora u poljoprivredi dobiva 60% ukupnih sredstava ili primjerice 1 posto onih koji dobivaju državnu pomoć za tov junadi (važno je istaknuti – koja je u najvećoj mjeri iz uvoza) dobiva oko 70 posto novčanih potpora.
17. Predloženi Program ruralnog razvoja koji je već trebao biti prihvaćen od EU, a nije zbog naših otezanja i odugovlačenja ili pak nekompatibilnosti s politikom EU prema ruralnom prostoru, dopušta mogućnost megalomanskih ulaganja (do 5 milijuna eura), s jedne strane, pojedinim tvrtkama i pojedincima, dok s druge, ograničava infrastrukturne projekte zajednice (do maksimalno 1 milijun eura) da seoski prostor pripreme za ugodniji život, povratak mladih obitelji i rađanje života.
18. Starosna struktura sela je zabrinjavajuća.

Naoko marginalne činjenice koje se tiču, na prvi pogled, nekog drugog, itekako snažno utječu na naš Život i njegovo odvijanje u zajednici. Upravo smo, tvrdim to bez patetike, snažno povezani sa životom zajednice u poljoprivredi, zemlji i stočarstvu. Upravo se u tom prostoru uzgajaju i odgajaju povezanosti. Nešto što nam je svima zajedničko na dnevnoj razini. Životno važno. Temeljna su pitanja: shvaćamo li ili ne? Možemo li si osigurati hranu ili ne? Uz kisik i vodu, a k tome i stanje duha, koje je u snažnoj korelaciji s prije nabrojanim negativnim trendovima, nema alternative za budućnost. Samo bez jedne karike u opisanom lancu naš život postaje ugrožen. Iz priloženog se može pretpostaviti: On to već je!

Pođimo i raščlanimo sadašnje stanje u našoj domovini koristeći sva znanja (primjerice; sociološko, psihologijsko, demografsko, gospodarsko i ina) kao bi donijeli zaključak. Jedno je očito, kakav god zaključak prihvatili, pri tome jednostavno, ljudski i emotivno – u Hrvatskoj život gubi u odnosu na "s..t".

Hoćeš li da ti nacrtam?

Upravo svojim dnevnim aktivnostima pokušavamo preduhitriti trendove koje sam u najkraćem istaknuo, pa se onda organiziramo, pišemo, javno istupamo, zastupamo, razgovaramo, pružamo, predlažemo, kritiziramo i ne šutimo. Vjerovali ili ne? Da se stanje života, njegovo zdravlje i snaga u jednoj zajednici može ilustrirati (slika govori više od tisuću riječi) čak i kroz populaciju krava i broja krava po jednom gospodarstvu, prikazuje vam grafikon koji smo izradili u skupini „Živo selo“.

1. Komparativni grafikon populacije krava i broja krava po jednom gospodarstvu AUS/HR

Snaga austrijskog vs. hrvatskog života zajednice (sa sociološkog, demografskog i gospodarskog pogleda) opisana je krivuljama raspodjele broja stada s određenim brojem krava u odnosu na ukupan broj njih u Austriji i Hrvatskoj. Očito je da krivulja plave boje (austrijska) predstavlja zajednicu normalne raspodjele (distribucije) u kojoj se život događa u najvećoj mjeri oko prosjeka (snage zajednice). To je čini normalnom. Za razliku od krivulje (crvene) koja prikazuje raspodjelu „života“ u Hrvatskoj i nikako i niti u jednoj točki ne predstavlja normalnu raspodjelu. Eto, pročitajte nešto o Gaussovoj krivulji i uvjerit ćete se da snaga zajednice i njena života može ovisiti čak i o distribuciji (raspodjeli) krava po gospodarstvima.

Ističem činjenice koje, i one najzagovorljivije protivnike poljoprivrede i obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u njoj, kao temeljnih nositelja razvoja Hrvatske, a time i njihova utjecaja na život u zajednici, mogu upregnuti u razmišljanje. Kada se nacrta, tada postaje jasnije. Sjećam se, često u djetinjstvu, ukoliko nismo bili spremni shvatiti riječi, pitalo nas se: “Hoćeš li da ti nacrtam?”

Za ovaj put, toliko u vjeri da ste odgonetnuli zagonetnu riječ iz naslova, što mi je manje važno jer je negativna, u odnosu na duh teksta kojim vas želim uputiti u brige za koje naša zajednica mora naći rješenja ukoliko želi živjeti u blagostanju! Ističem zajednica. Odnekud i po nekom redu započeti, a logika nalaže od zemlje.

Autor: Miroslav Kovač, Udruga OPGH Život, Živo selo