Kukuruzna zlatica, štetnost, mogućnosti suzbijanja

Prvi nalaz i prve štete kukuruzne zlatice u Europi zabilježene su 1992. Hrvatski stručnjaci prve odrasle štetnike uhvatili su 1995., a prve štete u Hrvatskoj zabilježene su 2002. u Baranji. Danas je kukuruzna zlatica proširena u velikom broju europskih zemalja među kojima su značajni proizvođači kukuruza: Italija, Njemačka, Francuska, Mađarska, Rumunjska, Hrvatska i Srbija. Procjenjuje se da godišnje štete uzrokovane kukuruznom zlaticom, uključujući i troškove suzbijanja, iznose oko milijardu USD, a prve procjene o troškovima suzbijanja u Europi procjenjuju se na 140 milijuna eura.

Morfologija i biologija kukuruzne zlatice

Kukuruzna zlatica je kukac malih dimenzija, dobro leti pa ga nekad u polju nije lako uočiti. Kod mužjaka su ticala dulja od tijela, a kod ženki dosežu trećinu duljine tijela. Nitastog su oblika. Boja tijela varira od žute do zelene. Ticala su boje cimeta. Gornja krila su žuta s uzdužnim tamnim prugama. Širina pruga može varirati. Jaje je dugo oko 0,5 mm, ovalnog oblika i blijedožute boje. Nalazi se u tlu od kolovoza do svibnja iduće godine. Ličinka je izdužena, tanka, bijele boje s tamnom glavom. Tijekom razvoja ličinka prolazi kroz 3 razvojna stadija. Kukuruzna zlatica prezimljuje kao jaje u tlu na dubini 10 do 30 cm. Jaja su otporna na smrzavanje, ali je njihova smrtnost zimi povezana s velikim brojem čimbenika, stoga je preživljavanje jaja malo. U našim agroekološkim uvjetima prva pojava ličinki je od polovine svibnja pa do polovine lipnja. Ličinke se hrane korijenom kukuruza tijekom 2 do 4 tjedna. Nakon što završe razvoj kukulje se u blizini baze korijena, a nakon tjedan dana iz kukuljice izlaze odrasle zlatice. Prvi odrasli se u polju mogu naći već krajem lipnja. Sredinom srpnja, nakon što mužjak oplodi ženku, ona odlaže jaja u pukotine tla na vlažnijim mjestima u polju u gomilice. Zlatice žive i odlažu jaja sve do kraja rujna nakon čega ugibaju.

Štetnost kukuruzne zlatice

Glavne štete uzrokuju ličinke kukuruzne zlatice ishranom na korijenu. U početku se ubušuju u korijen potom ga pregrizaju u blizini glavne stabljike. Posljedica ishrane je znatno skraćivanje korijena zbog čega biljka gubi uporište u tlu te može potpuno polegnuti kod pojave jačih vjetrova. Sušenje i propadanje cijelih biljaka je rjeđe, ali je također moguće kod iznimno jakog napada ličinki. Mnogo je češća pojava povijanja biljaka koje dobivaju karakterističan izgled „guščjeg vrata“, a ako okolišni uvjeti nisu naklonjeni moguće je i potpuno polijeganje biljaka na tlo. Ako je raspored oborina dobar, korijen se regenerira, međutim biljke troše hranjiva na regeneraciju umjesto na razvoj klipa i nalijevanje zrna. Štetu na kukuruzu mogu uzrokovati i odrasle zlatice ishranom na listu. Štete su nalik onima koje uzrokuje lema na listu žitarica. Odrasle zlatice kasnije prelaze na svilu i ishranom uzrokuju njeno skraćivanje. Posljedica skraćivanja svile prije nego što je nastupila oplodnja je smanjeni broj zrna u klipu.

Izbjegavanje ponovne sjetve

Ličinke izazivaju znatno veće štete od odraslih zlatica stoga su mjere zaštite uglavnom orijentirane na sprečavanje upravo njihova razvoja. Kukuruzna zlatica je tipični štetnik kukuruza u ponovljenoj sjetvi. Potrebe za ponovljenom sjetvom kukuruza dosad su bile velike, osobito u županijama gdje prevladava stočarska nad biljnom proizvodnjom, a isto tako kukuruz se bez značajnih posljedica i mogao uzgajati tako. Pojava kukuruzne zlatice u našim uvjetima proizvodnje uvjetuje prekid ove prakse. Izbjegavanje ponovljene sjetve kukuruza preventivna je mjera sprečavanja širenja ovog štetnika i u skladu je sa smjernicama za integriranu proizvodnju kukuruza, kao i s uredbom o sprečavanju širenja kukuruzne zlatice.

Autor: Dr. sc. Tomislav Kos / Darija Lemić, dipl. ing.