Praktična gnojidba usjeva šećerne repe dušikom

Jedan od makroelemenata, najuže povezan s ishranom bilja, jest dušik. On je prinosotvorni element. Po jedinici iskorištenog dušika (kg) dobijemo 80-ak kg repe. Za fosfor to iznosi 50 kg, a za kalij 30 kg repe. Izbalansirana gnojidba treba biti u funkciji očuvanja okoliša s jedne strane i ostvarenja visokog prinosa i kvalitete s druge strane. Naša proizvodna područja, gledajući agroekološki, jako se razlikuju. Kako navode mnogi stručnjaci s područja ishrane bilja, "management" gnojidbe je nauka i umjetnost - kako primijeniti u praksi na određeno mjesto traženu formulaciju u pravo vrijeme (timing) te postići efekt, maksimalnu proizvodnju i ekonomičnost.

Premalo dušika rezultirat će smanjenim prinosom, a previše nižom digestijom i povećanjem nešećera u soku i štetnog dušika. U gnojidbi šećerne repe posebno je značajan omjer dušika i kalija jer povećanjem doze dušika raste usvajanje kalija, ali i natrija, uz pad tehnološke kvalitete korijena. Količina dušika u tlu se neprestano mijenja i nemoguće je osigurati mineralne rezerve dušika (nitratnog i amonijačnog) koje biljka usvaja.

Oblici dušika i primjena

Dušik se nalazi u tlu u organskim (humus i nerazloženi biljni te životinjski ostatci) i anorganskim spojevima. Mineralni oblik dušika (amonijačni i nitratni) koji biljke usvajaju namiruje se mineralnom gnojidbom. Obje forme dušika prolaze poznati nam proces "kruženja dušika". Nedostatak dušika u ishrani ubrzava sazrijevanje. Rano prestaje stvaranje lisne rozete. Simptomi nedostatka dušika javljaju se prvo na najstarijem lišću koje gubi zelenu boju te dobiva prvo svijetlozelenu a potom žuto-zelenu boju. Žućenje ide duž lisne žile, a rubni dijelovi lista ostaju zeleni. Biljka zaostaje u razvoju. Mladi listovi u središtu rozete su manji, kopljastog oblika. Opisani vizualni simptomi često mogu biti uzrokovani drugim faktorima. Jedino kemijska analiza može sa sigurnošću utvrditi da se radi o nedostatku dušika.

S druge strane, preobilna ishrana dušikom potiče rast nadzemnog dijela biljke uslijed čega biljke imaju preveliku lisnu masu na štetu korijena, tkivo biljke postaje spužvasto i time znatno neotpornije. Parenhimske stanice imaju tanku stijenku pa su jače podložne bolestima i napadima štetnika. Povećava se udio štetnih dušičnih spojeva na račun šećera i tako se narušava tehnološka kvaliteta sirovine, smanjuje se kvaliteta čuvanja, lošija je kvaliteta rezanja korijena i općenito su veći troškovi prerade i prijevoza.

U fazi nicanja šećernoj repi nije potrebna značajna količina dušika u površinskom sloju jer sjeme sadrži dovoljnu količinu (3-3,9%) za mladu biljku. Prekomjerne količine dušika u površinskom sloju, posebno u amonijačnom ili amidnom obliku, u fazi klijanja smanjuju energiju klijanja i ometaju korištenje rezervi iz sjemena. U uvjetima viška dušika mlade biljke se pliće ukorjenjuju, što može kasnije, ukoliko zasuši, otežati opskrbu vodom i hranivima. Prelaskom na samostalnu ishranu pojavom prvog para pravih listova potrebno je planirati i prvu prehranu dušikom. Najveći dio dušika usvaja se u fazi intenzivne izgradnje lisne mase i korijena (sinteza bjelančevina) koja završava krajem lipnja ili početkom mjeseca srpnja. Biljka usvaja izvrsno oba mineralna oblika dušika (kationski NH₄⁺ i anionski NO₃^-). Slijedi faza intenzivnog nakupljanja šećera u korijenu. Sav dušik iz gnojiva trebao bi biti usvojen 4-6 tjedana prije vađenja (što je, naravno, teško postići). Do kraja vegetacije biljci je na raspolaganju dušik iz mineralizacije.

Gnojidba na sirovinskim područjima Sladorane i Vira

U planiranju gnojidbe više se ne ravnamo po uvriježenim i "prošlogodišnjim" iskustvima. Svaka godina je drugačija, a razlike i specifičnosti terena zahtijevaju individualni pristup svakoj površini. Iz "korijena" je promijenjen i pristup gnojidbi na sirovinskim područjima Sladorane i Vira. Uzorkovanjem tala i njihovom analizom dobivamo preporuke kojih se treba pridržavati, a sve u cilju ostvarenja visokih prinosa i kvalitete. U Tablici 1. su prikazani podatci uzoraka iz proizvodne 2016./17. godine.

Od obrađenih uzoraka tla u 2017. godini na sirovinskom području Sladorane d.o.o. i Vira d.d. vidljivi su veliki rasponi, kako u očekivanim prinosima, pH vrijednosti i humusu, tako i u iskazanim potrebama dušika. N_min uzorkovanje obavljeno je pred sjetvu, iz dvije dubine, 0-30 i 30-60 cm, temeljem kojih se utvrđuje biljkama lako pristupačan amonijski i nitratni oblik dušika. Ukoliko je preporučena količina N veća od 100 kg/ha, treba raspodijeliti KAN ili AN 50% predsjetveno i 50% u prihrani.

Tablica 1. Statistika rezultata kemijske analize tla 2017. za šećerane Sladorana i Viro

Iz prakse - važne činjenice i potrebne korekcije

Solni udar. Proljeće zna biti i duže vremena bez oborina. Unošenjem većih količina mineralnog gnojiva u suho tlo, zbog porasta osmotskog tlaka dolazi do solnog udara. U takvim uvjetima problem je usvajanje vode i otopljenih hraniva.

Prihrana - u dijelu područja potrebna je na lakim tlima, siromašnim humusom, i to u fazi drugog para pravih listova. Zakašnjele prihrane prave veću tehnološku štetu. Raspodjeljivanje gnojiva po vlažnom lišću, od kiše ili rose, kao i primjena kada se duže ne očekuju oborine, treba zaboraviti.

Primjena većih količina dušičnih gnojiva (mineralnih i organskih) dovodi do onečišćenja podzemnih voda ispiranjem lako pokretljivog nitratnog oblika dušika.

Primijeniti UREU ili UAN dok je temperatura tla na 15 cm dubine najviše 10°C, a predsjetveno (start) i u prihrani isključivo koristiti KAN ili AN.

KAN koristiti na kiselim i neutralnim tlima, a AN koristiti na karbonatnim (alkalnim) tlima. Gnojidba šećerne repe treba se uskladiti s njezinim potrebama i agroekološkim uvjetima. Povećano ulaganje u N-gnojidbu utječe na povećanje troškova vađenja, povećava cijenu prijevoza korijena s nižim postotkom šećera, smanjena je sposobnost čuvanja do prerade (sklonost bolestima, pojačano disanje korijena), lošija fizikalna svojstva korijena (sklonost lomu, loše rezanje) i potreba više energije u preradi uz nižu efikasnost ekstrakcije.

Fosfor i kalij vrlo se malo premještaju po dubini tla (~2 cm/god.) pa će plitko uneseni u tlo utjecati na sporiji rast korijena u dubinu. Kasnije u vegetaciji, repa slabo usvaja vodu jer plitak korijen onemogućuje dovoljno usvajanje vode i hraniva iz dubljih slojeva tla.

Formulacija mineralnog gnojiva NPK 15:15:15 ima plitak unos hraniva i neodgovarajući omjer P i K, te ih treba izbjegavati dodavati predsjetveno. Glava, vrat i dio tijela repe su iznad površine tla, što u vađenju repe predstavlja gubitak.

Osnovna gnojidba može sadržavati malu količinu dušika. Na "lakšim", pjeskovitim i praškastim tlima u jesen ne treba dati više od 30% ukupno potrebne doze N, dok se na ilovastim i ilovasto-glinastim tlima može primijeniti i do 50%. Ostatak primijeniti što ranije u proljeće.

Gnojidba MAP-om NP (10:40:0), kalijevom soli (60% KCl) i ureom u jesen osiguravaju izbalansiranu gnojidbu po cijelom profilu tla.

Primjena amonij sulfata (ASN-a) ili amidnog N-gnojiva (urea ili UAN) u prihrani šećerne repe ima štetne posljedice, smanjuje se prinos korijena, povećava lisna masa, biljka je sklonija bolestima, snižava se sadržaj šećera i tehnološka kvaliteta korijena.

Sjetva međuusjeva (gorušica bijela) uz mnogobrojne prednosti osigurava značajne količine dušika koje treba uzeti prilikom izračuna ukupne potrebne količine dušika u ishrani šećerne repe.

Autor: mr. sc. Zita Ladocki-Jularić, Sladorana d.o.o.