Prerada šećerne repe samo u Osijeku i Županji, nema je dovoljno za Viroviticu

Iza nas je jedna jako loša godina za proizvođače šećerne repe. Mali prinosi, loša cijena, upitna učinkovitost zaštitnih sredstava i jako mnogo posla. Mnogi su k tome dugo čekali isplatu od strane šećerana. Neki kažu da rade repu samo zato što su se obavezali to raditi još jedno vrijeme. Naime, mnogi su dobili i poticajna sredstva za kupnju opreme.

Isto tako mnogi su i specijalizirani za ovu proizvodnju koja iziskuje jaču opremu, a često i strojeve koji su kupljeni samo zbog uzgoja slatkog korijena. Ostvareni prinos korijena bio je jesenas 61 tonu po hektaru što je jako slabo. Ističe se i jedan veliki problem. To su kemijska sredstva za borbu protiv bolesti koja, tvrde, imaju jako slab efekt na štetnike. Iako se prema kazivanju nekih pokušavaju unijeti nove mjere u borbi protiv razvoja bolesti uvođenjem novih aktivnih stvari, teško da će to utjecati na ovogodišnju proizvodnju korijena šećerne repe.

U Hrvatskoj industriji šećera, odnosno trima šećeranama, ističu da će cijelo vrijeme biti na raspolaganju proizvođačima kako bi zajedno proveli sve agrotehničke mjere na vrijeme. I sve šećerane su se povezale u jednu novu tvrtku, Hrvatska industrija šećera d.d. 

Teške tri godine za industriju šećera 

Željko Zadro, prvi čovjek nove tvrtke, a nama svima dobro poznat kao direktor virovitičke šećerane Viro d.d. kaže da će raditi onoliko šećerana koliko će poljoprivrednici sijati repe. Tu je sve rekao. Ovisi i o poljoprivrednicima, i o državi koja će podržavati tu proizvodnju, a naravno i njima u šećerani. Zadnjih nekoliko godina je najvažniji hrvatski izvozni proizvod upravo šećer jer se izvan granica Hrvatske proda više od tri milijuna tona.

"Imali smo teških godina, ali nikada nije bila ovako niska cijena šećera. Na svaku paletu šećera koju smo isporučivali kao da smo zalijepili 200 eura i poslali ih s tom paletom", kaže Zadro objašnjavajući kako je to bio minimalni gubitak po svakoj takvoj pošiljci na tržište zadnje tri godine.

"Ispričavam se na kašnjenju i na strpljenju koji ste imali ne samo ove godine nego i prošle i pretprošle", rekao je Zadro nedavno na jednom skupu. Naime, u zadnje dvije godine europska industrija šećera izgubila je dvije milijarde eura i započele su restrikcije što je značilo i smanjenje broja šećerana. Sada se još dogodio i koronavirus pa je zaustavljen izvoz u Italiju.

Mi smo jedina ovako mala država koja je sačuvala proizvodnju u sve tri šećerane. Mađarska koja ima 12 puta više površina, proizvodi kristalni šećer u jednoj šećerani. Austrija u dvije kao i Italija. Mi smo do sada proizvodili u tri, a od ove jeseni u dvije jer će se ove godine šećerna repa prerađivati u Županji i Osijeku. Jednostavno nema dovoljno hektara da bi vozili repu u sve tri šećerane.

Kraljica ratarskih kultura

"Znate da je za nas šećerna repa i A i B i C, a sve drugo je D", slikovito je opisao Zadro i pojasnio da su proizvođači njihovi najvažniji partneri i bez njih nema opstanka.

"Još jednom vas molim da malo razmislite i pojačate ako možete koji hektar i da svi skupa krenemo u jednu bolju budućnost", kaže prvi čovjek Hrvatske industrije šećera koji je prije par dana i dodijelio nagrade najboljih hrvatskim proizvođačima slatkog korijena kako ovu kulturu često zovemo. Danas na svakog zaposlenog u industriji šećera ide 14 zaposlenih u drugim djelatnostima i kako kaže Zadro, to je dokaz da je šećerna repa jedna od najbitnijih faktora razvoju i opstanku ruralnog područja.

Tko su najbolji hrvatski proizvođači šećerne repe?

Htjeli to neki priznati ili ne i donedavni ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić je u ovim teškim godinama nizom mjera pomogao i poljoprivrednicima i šećeranama sve u cilju da lakše prebrode probleme ove tri teške godine.

Krunoslav Karalić, zamjenik ministrice poljoprivrede ističe kako je to kraljica ratarskih kultúra, tehnološki najzahtjevnija, i da je šećer dokazano najznačajniji izvozni poljoprivredni proizvod, odnosno prehrambeni proizvod i da će i ministrica Marija Vučković sa svojom ekipom nastaviti davati podršku proizvodnji. Na ukidanje proizvodnih kvota 2017. godine, tržišnog poremećaja i drastičnog pada cijena i Ministarstvo je, kažu, dobro reagiralo. Tražila su se rješenja na nivou EU, ali nije išlo pa je Vlada sam reagirala.

Zadržati što veći broj proizvođača 

"Omogućili smo natječaj iz Programa ruralnog razvoja u vrijednosti 10 milijuna eura za opremanje proizvođača šećerne repe u primarnoj proizvodnji", kaže nam Karalić. To je ona obaveza proizvodnje šećerne repe kao što je i program potpore proizvođačima, a riječ je o trogodišnjem programu vrijednom 60 milijuna kuna uz obavezu da se zadrži u posljednjoj godini 40% posijanih površna repom u odnosu na prethodnu godinu. Rezultati ovoga programa za 2019. godinu su vidljivi. Ipak je zadržan veliki dio proizvođača.

"Jasno je i da moramo poduzeti određene izmjene toga programa, a to je da i svi oni proizvođači koji u taj program nisu ušli 2019. mogu ući i naknadno i ostvariti potporu za 2020. godinu kao i za 2021.", rekao je pomoćnik ministrice. Sada ta računica izgleda ovako, kada zbrojimo i izravna plaćanja s ovom proizvodno vezanom potporom i redovitu državnu potporu za proizvodnju šećerne repe po jednom hektaru potpora iznosi od pet do šest tisuća kuna.

Dakle, prisustvujemo jednoj zanimljivoj utakmici. Tržište napada i želi platiti što manje, država i šećerane se otimaju te pokušavaju sve napraviti da proizvođače zadrže. Za sada su uspjeli toliko da ima posla za dvije šećerane. Naravno, cilj bi bio i da se ponovno zaposli i ona treća. U Virovitici.