Robin Hood ili Olimpijci - metode određivanja pravilne količine mineralnih gnojiva

Zbog vremenskih uvjeta već su neki krenuli s prihranom ozimih kultura. Blaga zima bez snijega, omogućuje poljodjelcima ulazak u polje. Mnogi poljoprivrednici znaju kako pravovremena prihrana ima veliki utjecaj na prinose. S druge strane, koliko se dobro poznaje primjena inputa na pravom mjestu? Zbog varijacija, uglavnom zbog zemljišnih čimbenika i tehnologije upravljanja,  na proizvodnim površinama kao posljedica se javljaju varijabilnosti u rastu i razvoju usjeva. U konačnici to dovodi do nejednakog prinosa unutar proizvodne površine.

Naravno, svakom poljoprivredniku cilj je postići što veće prinose uz minimalne troškove. Prije svega, zbog visokih cijena gnojiva i sredstava za zaštitu bilja.

Ključ je u preciznoj primjeni

Na terenu se koriste razne metode za određivanje pravilne količine mineralnih gnojiva za pojedinu kulturu. Iako su cijene gnojiva, unazad desetak godina, značajno porasle, poljoprivrednici koriste jednake prakse primjene inputa kao i prije desetak godina.

Razvojem novih tehnologija ulaganje se može staviti u potpunu kontrolu. Kad se pravilno kontroliraju količine planiranih odnosno datih mineralnih gnojiva dolazi do značajnih ušteda. Na kraju to se odnosi na pozitivnije poslovanje. 

Ključ je u preciznoj primjeni. Precizna primjena se temelji na sakupljenim podacima iz prijašnjih proizvodnih godina ili tijekom proizvodne godine u vegetaciji. Danas postoje različiti uređaji za sakupljanje podataka s terena. Neki od modernih uređaja odnosno alata su bespilotne letjelice (najčešće NDVI, RGB), satelitske snimke, skeneri tla, uređaji za laboratorijsku analizu tla, mobilne vremenske stanice, senzori za praćenje potrošnje goriva, otpora tla, uređaji za ispitivanje strukture tla, uređaji za N-metodu i dr.

John Deere i Volocopter predstavili VoloDrone - mega dron za poljoprivredu

Navedeni uređaji i alati su neisplativi za manja gospodarstva. Prema podacima o pametnoj poljoprivredi s Wageningen Sveučilišta u Nizozemskoj, navodi se isplativost korištenja tehnika precizne poljoprivrede; isplativost ovisi o profitabilnosti uzgajanih kultura i/ili o veličini proizvodnih površina. Precizno sakupljanje podataka modernim uređajima se isplati na gospodarstvima koja imaju minimalno 5 hektara voćnjaka/povrća/vinograda, dok kod uljarica i industrijskog bilja to iznosi 50 hektara, a kod žitarica 90 – 100 hektara.

Manja gospodarstva mogu tražiti uslugu precizne analize gospodarstva, pa tako nisu prisiljeni na nabavu opreme. Pored navedenog, poljoprivrednici mogu i bez modernih uređaja i alata sakupljati precizne podatke. Naravno, to iziskuje mnogo više vremena i rada. Neke od metoda su kontrola zbijenosti tla (za to može poslužiti obična štihača ili metalni šiljak), provjera strukture i vizualna procjena humusa tla zadiranjem u tlo, višekratna šetnja kroz usjeve u vegetaciji i bilježenje varijacija, bilježenje varijacija u prinosu kod kombiniranja i dr. Precizni podaci se dobiju samo ako poljoprivrednici koriste jednake metode sakupljanja podataka za određene površine u više navrata.

Robin Hood metoda

Razvojem tehnika preciznog sakupljanja podataka razvila se precizna primjena mineralnih gnojiva. Danas se u praksi najčešće koristi precizna prihrana kod žitarica, uljarica i kod nekih kultura iz grupe industrijskog bilja.

Robin Hood metodom se krade od bogatijeg dijela površine i daje se onom dijelu gdje je tlo/usjev oskudniji.

Što se zapravo radi? Jednostavno, poljoprivrednici koriste metodu Robin Hood. Metoda je dobila ime po legendarnom junaku iz srednjovjekovnih britanskih priča. Krajem 19. stoljeća Robin Hood postaje simbolom socijalne pravde. Iako ne postoje točni podaci o stvarnosti lika, on postaje poznat diljem svijeta. Junak iz Šervudske šume, pokraj Nottinghama, je kradljivac koji je uzimao od bogatih i plijen dijelio sa siromašnima. 

Upravo to se radi u polju. Kao i kod ljudi, na proizvodnim površinama su značajne varijacije. Ima bogatijih dijelova i onih siromašnih prema analizi potencijalnog prinosa. Modernim tehnikama sakupljanja podataka dobivaju se karte varijabilnih potencijalnih prinosa. Karte se koriste za primjenu gnojiva na površini. Tzv. strojevima raspodjeljivačima (var. rasipači gnojiva) raspodjeljuju se hranjiva varijabilno po površini. Primjerice, tamo gdje je više dušika (N) primijenjena količina se smanjuje i dodaje se tamo gdje je manjak. Isto vrijedi i za ostale primjenjive elemente. Svrha ove metode je postići jednaki prinos po cijeloj proizvodnoj površini. 

Jednostavno prevedeno, Robin Hood metodom se krade od bogatijeg dijela površine i daje se onom dijelu gdje je tlo/usjev oskudniji.   

Metoda Olimpijaca   

U svakoj grupi kod ljudi ističu se pojedinci koji su talentirani u nekom području. Primjerice, kad je u školi netko talentiran za matematiku s njim se radi više, jer se vjeruje da će postići još bolje rezultate. Ista stvar je u sportu. Talentirani pojedinci odlaze na olimpijske igre. Što i je san gotovo svakog profesionalnog sportaša. Iza samog pristupa nekom natjecanju, stoje sati i sati rada. S druge strane, kad netko nije talentiran za nešto, nije potrebno forsirati, jer ionako neće postići očekivane rezultate.  

Prema Allan Peaseu, motivacijskom piscu i govorniku iz Kanade, samo 5% ljudi je spremno ići do krajnje granice kako bi postigli iznad očekivane rezultate. To su olimpijci bez obzira u kojem području rada se nalaze. To mogu biti poljoprivrednici, novinari, ribari, pravnici, poduzetnici, sportaši, matematičari itd. Već se dobila neka slika.

Metodom Olimpijaca precizno se dodaje više hranjiva na onom području parcele koje ima veći potencijal rodnosti. Baš kao što se, primjerice, u školi s onim tko je talentiran za matematiku, više radi. 

Također, i na polju se nalaze dijelovi koji su olimpijci. Ovom metodom se jednostavno radi više s dijelovima parcele koji obećavaju veće prinose. Naravno, kako bi odredili olimpijska mjesta na proizvodnoj površni potrebno je provesti neke od gore navedenih metoda precizne tehnike sakupljanja podataka. Kad bi se promatrale karte prinosa kod nekih kultura, prinosi unutar parcele variraju zapanjujuće. Primjerice, kod šećerne repe prinosi variraju od 0.2 tone/hektaru do 243,3 tona/hektaru. To je izračunato prema svakom metru kvadratnom površine ostvarene rodnosti usjeva. Naravno, trenutno nije moguće postići ovakav visok prinos po cijeloj površni. Ovdje se radi o potencijalnoj rodnosti pojedinog dijela unutar proizvodne parcele.

Zaključno, metodom Olimpijaca precizno se dodaje više hranjiva na onom području parcele koje ima veći potencijal rodnosti. U isto vrijeme, količina inputa se smanjuje na dijelovima koji nemaju kapacitet visokih prinosa.

Koja metoda je bolja?

U razvijenim zemljama Robin Hood je najzastupljeniji. Pristup Olimpijaca je u začetcima. Dosadašnja istraživanja u Nizozemskoj, Belgiji, Njemačkoj i Danskoj pokazuju da se prinosi povećaju kad se primjenjuje metoda Olimpijaca, a u isto vrijeme štedi se na proizvodnim inputima. Ono što poskupljuje primjenu Olimpijaca je nabava specijaliziranih kalibratora i upravljačkih programa. 

Isto kao i kod ljudi, tako i u polju, potrebno je više raditi s talentiranima za neko usko područje. Proizvodni čimbenici unutar polja se bitno razlikuju. Stoga, kako bi se proizvodnja pospješila, ekonomski i okolišno, potrebno je uzeti u obzir varijacije unutar svake parcele i usjeva.