Stočni kelj ima više prednosti - zašto ga sijati?

Krmni kelj postaje sve interesantnija kultura kako raste interes za smanjenjem troškova proizvodnje. Njegova prednost je što značajno može produžiti sezonu ispaše i ishrane svježom zelenom masom, a sjetva se može obaviti u nekoliko termina i tako prilagoditi potrebama životinja. Uzgaja se kao ozimi, glavni, naknadni i postrni usjev. 

Otporan na niske temperature

Njegova je prednost što je otporan na niske temperature i jače mrazeve, što mu daje prednost u odnosu na ostalim krmnim kulturama. Može da se koristi u svježem stanju poslije svih trava, a na proljeće rano kreće s vegetacijom i dospijeva za upotrebu.

Već 60 do 80 dana poslije sjetve stiže za upotrebu. Kako ima nizak vegetacijski vrh može da se kosi nekoliko puta ili se koristi za ispašu. Za košnju su visoke sorte. Visina košenja se kreće od 15 do 20 cm. Može se i silirati u smjesi s kukuruzom, krmnim sirkom, sudanskom travom, graškom, grahoricom i drugim kulturama koje imaju visok sadržaj suve materije.

Grahorica - obogaćuje zemljište i povoljna je stočna hrana

Sadrži 12 do 15 posto suve materije. Količina od 6 do 8 kg daće 0,75 kg suve materije po m². To znači da će krava prosječne težine od 500 kg trebati 20 do 25 kg svježeg kelja, odnosno da joj je neophodno 13 m² usjeva na dnevnoj bazi. Dakle, 1 ha stočnog kelja može da obezbijedi sedmičnu hranu za 100 krava ili 500 ovaca. Najbolje rezultate u ishrani postiže kada se daje u fazi početka cvjetanja.

Ima energetsku vrijednost kao proljetna trava, a dugo zadržava visok kvalitet. Probavljivost proteina varira od 82 do 88 posto. Sadržaj šećera se kreće od 28 do 38,7 posto i zbog toga ga stoka rado jede. Jesenji kelj ima više šećera, a sadržaj se poveća poslije prvih mrazeva. Bogat je izvor vitamina i minerala.

Ne voli kiselo, pjeskovito i zbijeno zemljište

Za uspješno uzgajanje neophodno je duboko oranje. Ne podnosi pjeskovita, veoma kisela i zbijena zemljišta. Odgovaraju mu zemljišta sa pH reakcijom od 6 do 7. Na istu parcelu se sije poslije četiri do pet godina. Potrebna količina stajskog đubriva je 25 do 30 t/ha, a uvidu mineralnih neophodno je 200 kg/ha azota, 120 kg/ha fosfora i oko 200 kg/ha kalija.

Sjeme je sitno i sije se na dubinu od 1 cm, do 3 cm na lakšim tipovima zemljišta. Međuredni razmak je 50 cm za proljetnu sjetvu, a za postrnu i ozimu do 40 cm. Zimu treba da dočeka s dobro razvijenom lisnom rozetom, koja treba da ima oko osam listova. Zasijan u jesen, najkasnije do sredine oktobra, daje prvu zelenu hranu na proljeće. Opasnost za njega predstavljaju puževi, ali je generalno otporniji od ostalih kupusnjača.

Količina sjemena varira od termina sjetve. Kada se sije kao glavni usjev potrebno je 2 do 3 kg sjemena, a za postrnu i do 5 kg. Količina sjemena zavisi od termina sjetve i uslova pa može biti i veća. Kod postrnog i ozimom usjeva sklop biljaka je nešto gušći i kreće se od 200.000 do 300.000 biljaka/ha, dok je sklop u proljetnoj sjetvi, kao glavni usjev, mnogo manji od 75.000 do 100.000 biljaka/ha.