Vlado Rastija: Zašto osiguravam usjeve? Miran san nema cijenu!

Kad si strpljiv, vrijedan i uporan, od poljoprivrede se može lijepo živjeti, kaže iskusni ratar Vlado Rastija iz Sopja u Virovitičko-podravskoj županiji koji je svoj OPG otvorio 2003. godine i od tada se bavi ratarskom proizvodnjom. Na oko 70 hektara zemlje uzgaja uglavnom kukuruz i soju, a u plodoredu su i pšenica i ječam. U poslu je kad zatreba, kaže, cijela obitelj; supruga, majka te troje djece, među kojima i sin Matej koji pohađa srednju poljoprivrednu školu Marka Marulića u Slatini i ima ambicije jednoga dana preuzeti očev posao.

Površine je požurio zabrazditi do Božića, a i mi smo ga na imanju dočekali u povratku s oranja. 

"Mogu reći da imam sreće što surađujem s jednom pouzdanom tvrtkom. Svoj urod odvozim u Čađavicu, koja je 15-ak kilometara od Sopja. Isplata je u rekordnom roku, što je u današnje vrijeme rijetkost", zadovoljan je Vlado.

Tovna junad ostavila gorak okus 

A to govori zbog problema s kojim su se suočili ove godine. Naime, nekoliko godina uzgajali su tovnu junad, no zbog gorkog okusa koje im je ta grana stočarstva ostavila, nisu sigurni hoće li ove godine nabavljati nova grla.

"Imali smo deset komada junadi koje smo u travnju prodali fizičkoj osobi, no on mjesecima nije isplaćivao dogovoren iznos, zbog čega smo morali angažirati odvjetnika i sudskim putem riješiti problem. Evo, nakon sedam mjeseci, novci su nam napokon isplaćeni. Moram reći da nisam zadovoljan sadašnjim sustavom u Hrvatskoj i smatram da ako za sve postoji rok isplate 60 dana, zašto to ne vrijedi i za nas? Red je da se i prema nama poštuju rokovi, a ne da svoje novce moramo tražiti preko suda, dok mi svoje obveze uredno podmirujemo kako ne bi dolazile opomene", istaknuo je Vlado.

Osim junadi, ova obitelj uzgaja i svinje, ali isključivo za vlastite potrebe. 

Mjerom 17 do mirnog sna

Vlado Rastija ništa ne prepušta slučaju te kako bi mirno spavao i zaštitio svoju proizvodnju, obavezno osigurava svoje usjeve.

"Osiguravam usjeve već sigurno 10 godina, još kada je država vraćala 25%. Osiguravam svu zemlju koju obrađujem, a to je oko 70 hektara, za što platim 2.500 do 3.000 kuna godišnje, što smatram da uopće nije veliki iznos, a pruža nam veliku sigurnost u slučaju kakvih elementarnih nepogoda. Svima pričam da se isplati uložiti. Prije nekoliko godina led mi je potukao kukuruz i soju, šteta je bila velika te sam dobio odštete 26 tisuća kuna. Znači, samo s tim novcima sada mogu ulagati u osiguranje narednih deset godina", naglašava iskusni ratar.

Vlado se na mjeru 17 "Upravljanje rizicima", podmjeru 17.1. "Osiguranje usjeva, životinja i biljaka" Programa ruralnog razvoja prijavljuje na proljeće kada plaća 30% premije osiguranja, a ostatak je sufinanciran sredstvima Europske unije prema ugovorenoj polici osiguranja.

"Pokrivaju se isključivo štete nastale uslijed gubitka poljoprivredne proizvodnje veće od 20% prosječne godišnje poljoprivredne proizvodnje. Napravim zahtjev putem AGRONET sustava s pristupnim podacima koje smo dobili od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju te čekam e-mail u kojem piše jesmo li prošli mjeru ili ne. Procedura je stvarno jednostavna. Ako se dogodi šteta, novce od osiguranja dobijemo na kraju godine kada se skidaju usjevi", zadovoljan je Vlado.

Usjeve će osigurati i ove godine, a ovu mjeru smatra hvale vrijednom, jer kaže: "To nije veliki iznos, a novci se ionako često potroše "bezveze". Miran san nema cijenu".